HODOČAŠĆE U BOKU KOTORSKU – ZALJEV SVETACA 3. - 4. studeni 2018.

Detalji

Objavljeno: srijeda, 07. studenoga 2018.

Grupa nas, 92 hodočasnika, iz župe Posušja, predvođeni župnikom fra Mladenom Vukšićem i vodičima gosp. Slavom Mandurićem i Draženom Marijanovićem posjetili smo zaljev hrvatskih svetaca od 3. do 4. Studenog 2018. Dvodnevno hodočašće imalo je za cilj posjetiti svetištima Kotorske biskupije.

Vožnja preko Mostara, Trebinja do crnogorske granice po čijem se prelasku stiže u Herceg Novi, rodni grad sv. Leopolda Bogdana Mandića. Sam stari grad skriva u sebi ljepote primorskog gradića. Grad je 1382. g. osnovao kralj Stjepan Tvrtko I. Kotromanić i do 1678. g. bio je u sastavu Trebinjsko – mrkanjske biskupije. Grad se prvo zvao Sveti Stjepan, po sv. Stjepanu Prvomučeniku, potom dobiva naziv Novi. Stjepan Vukčić Kosača pritisnut od Turaka povlači se u svoju tvrđavu u Novom, gdje umire 1466. i otada se ovaj grad zove Herceg Novi.

Prvo što pomislimo na spomenu imena tog grada je sveti Leopold Bogdan Mandić. Uputili smo se crkvi sv. Jeronima, u kojoj je kršten sv. Leopold. Tamošnji župnik don Siniša Jozić nas je dočekao i detaljno nas pobliže upoznao sa životom ovog sveca. Dvanaesto dijete u obitelji Mandić, visok samo 135 cm, ali nam je pravi primjer sveca koji je pokazao kako se kroz jednostavan život može doći do visina koje se u ljudima često čine dalekim i nedostižnim. Iz poslušnosti prema Božjoj volji proveo je 40 godina u ispovjedaonici, često i od 5 ujutro do 24. Sata. Bio je djelitelj Božjeg milosrđa ljudima. Nisu ga krasile ni visina ni ljepota, ali jednostavnost i ljepota duha kojom je odisao omogućila je Bogu da kroz ovog sveca-velikana vrati mnoge zalutale ovce.

Nakon kratke stanke i obilaska grada slijedio je nastavak puta do Perasta, prekrasnog baroknog gradića s kojeg se pruža prekrasan pogled na otoke sv. Jurja i otok Gospe od Škarpjela. Dok je prvi prirodni, drugi je djelo ljudskih ruku. Otok i kapela podignuti su u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice braće koji su na tom mjestu pronašli Gospinu sliku. Na hridi (škarpjelu) ispred Perasta braća Martešići su 22. srpnja 1452. g. pronašli Gospinu sliku. Peraštani su tijekom stoljeća nasipanjem kamena povećali površinu otoka. Već u 15. St. na hridi je podignuta kapelica, u koju je stavljena Gospina slika. O crkvi i otočiću sve nam je ispričao don Srećko Majić. Danas se na tom mjestu nalazi bogata riznica raznih predmeta neprocjenjive vrijednosti, a svima je zajedničko da su zavjetni darovi koje su ljudi poklanjali Gospi od škrpjela iz zahvalnosti što ih je čuvala na dalekim putovanjima ili što im je pomogla u ozdravljenju nakon teške bolesti. Zato svaki zavjetni poklon, svaka srebrna ploča – a srebro je u to vrijeme bilo vrijednije od zlata – ima svoju priču o jednoj ljudskoj sudbini.

Među najimpresivnijim zavjetnim darovima je dar koji je crkvi zavjetovala Jacinta Kunić koja je, čekajući svoga muža pomorca, da se vrati s dalekih putovanja, 25 godina zlatnim i srebrnim nitima i vlasima svoje kose izvezla sliku koja prikazuje gornji dio glavnog oltara crkve. Don Srećko kaže da je izrada počela 1803., a završila 1828. G. Radila je iglom, pod lupom, a na pojedinim mjestima na kvadratnom centimetru ima oko 650 uboda iglom. Unutrašnjost crkve raskošna je. U njoj se nalazi najveća zbirka zavjetnih pločica na svijetu, oko 2000 komada. Gotovo uvijek u zaglavlju stoji skraćenica VFGA – što na latinskom znači: ZAVJT SAM UČINIO, MILOST SAM DOBIO. Tu istu Gospinu crkvicu baš zbog tih svih slika nazivaju i Hrvatks a Sikstinska kapela.

U malim brodicama, puni dojmova napuštamo otočić i nastavljamo vožnju do Kotora. Kotorska  biskupija je najužnija hrvatska Crkvena pokrajina. ŽGrad je opasan starim, 4 kilometra zidinama kroz koje se ulazi na troja vrata. Od 1979. Nalazi se na UNESCO – vu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. Obilaskom grada uskim uličicama koje iza svakog kuta kriju prizor jedinstvene mediteranske arhitekture i života, vide se mnogobrojne palače, crkvice i naravno nezaobilazna prelijepa katedrala sv. Tripuna, zaštitnika grada, koja je vrijedno i najljepši i najznačajniji spomenik romaničke arhitekture na Jadranu. U blizini se nalazi i crkva sv. Marije u kojoj se nalazi tijelo blažene Ozane Kotorske, koja je poznata kao „učiteljica mistike“ jer je posebno štovala Kristovu muku. Vrijeme je provodila u molitvi i žrtvovanju za duše u čistilištu. Zbog svojih djela, mnogi je smatraju apostolom kršćanskog jedinstva. Vrijeme odmora mogli smo iskoristiti za osobnu molitvu, šetnju gradićem ili pak šetnjom starim gradskim zidinama koje okružuju grad na sve oko tvrđave sv. Ivana, na vrhu istoimenog uzvišenja, na nadmorskoj visini od 260 m. 1426 stepenica put tvrđave „Sanđovani“ prešli su i neki od naših hodočasnika.

Malo umorni, ali ipak uporni u želji za dalje uputili smo se do Dobrote, malog mjesta na samoj obali. Župnik don Pavao Medač nas je srdačno dočekao u crkvi sv. Eustahija i ispričao nam sve povijesne činjenice o samoj crkvi. Sama unutrašnjost crkve je neobična. Krasi je sedam oltara izrađenih od raznobojnih mramora. Na stropu je oslikano 12 slika, koje su djelo veličanstvenog opusa Joze Kljakovića, a smo slike prikazuju život i mučeništvo sv. Eustahija. Prezbiterij krasi zidni mozaik poznatog hrvatskog umjetnika Ede Murtića.Crkva posjeduje bogatu biblioteku, riznicu srebra, tekstila (čipke)  i slika. U prekrasnoj crkvi naš župnik fra Mladen slavio je sv. misu, a posebno smo se zahvalili Bogu na svemu što smo doživjeli toga dana. Osjećajući već malo umor uputili smo se do prekrasnog, malenog gradića Tivta gdje smo i noćili.

U jutarnjim satima napuštamo Tivat, odlazimo do katedrale sv. Tripuna gdje smo slavili sv. misu. Nadahnuti samim Evanđeljem i milosno ispunjeni upućujemo se do NP Lovćen s poznatim Meštrovićevim mauzolejem. Uska cesta bila je veliki izazov za naše vozače, ali svojim iskustvima i spretnošću i to je bilo svladano. I na tome smo im, naravno, zahvalni.

Prekrasan pogled na sve strane pruža se s Lovćena, koji je ujedno i najznamenitija planina u Crnoj Gori, a i opjevana je u brojnim pjesmama, te i u crnogorskoj himni. Visinom se ističu dva vrha: Štirovnik (1749 M) i Jezerski vrh (1657). Na Jezerskom vrhu nalazi se mauzolej poznatog crnogorskog pjesnika Petra II. Petrovića Njegoša, gdje je i sahranjen. Otvoren je 28. srpnja 1974.. g., a uređen je po zamisli Ivana Meštrovića. Do njega treba preći 461 stepenik. Na ulazu su građevine dvije figure Crnogorki od crnog granita. Svod je prekriven mozaikom od 200 000 pozlaćenih pločica. Sjedeća figura Njegoša s otvorenom knjigom, također je rad Ivana Meštrovića.

Puni dojmova spuštamo se do crnogorske prijestolnice Cetinja koja je i općina i povijesno središte. Sazdao ga je crnogorski vladar Ivan Crnojević 1482. G. Tu se može vidjeti i manastiri posvećen Bogorodici.

Opijeni svježim zrakom, visinama i prekrasnom prirodom polako se spuštamo prema Budvi. Razgledavamo Budvu, Staru Budvu, koja nas svojom prekrasnom arhitekturom i čarima uskih ulica podsjeća na naše dalmatinske ulice. Budva se smatra jednim od najstarijih naselja na Jadranu, a danas je jedan od nezaobilazno turističko mjesto.

I s Budvom polako završavamo naše hodočašće. U kasnim popodnevnim satima polako se vraćamo našoj Hercegovini, svojim kućama.

I na kraju hvala dragome Bogu na prekrasnom vremenu i zajedništvu nas hodočasnika, našim vozačima i vodičima na strpljenju i naravno, župniku fra Mladenu na ideji za ovo hodočašće.

Ovo dvodnevno hodočašće bila je iznimna prilika za nas vjernike ne samo da upoznamo život i rodni kraj bokeljskih svetaca kao i duhovnu i materijalnu ljepotu Kotorske biskupije nego i posebna prilika za upoznavanje posebnosti naše Crkve i sebe samih.