Frama obilježila sjećanje na Vukovar

Detalji

Objavljeno: srijeda, 21. studenoga 2018.

18. studenoga koračajući  u procesiji sa zapaljenim svijećama do Trga branitelja, i ove godine naše su misli bile usmjerene prema vjekovnom gradu koji leži na Dunavu – gradu heroju: Vukovaru. Grad je to koji je kroz svoju dugu povijest svjedočio o različitim narodima, kulturama i jezicima, koji su se izmjenjivali na njegovom tlu. 

Grad koji se radovao rađanjima svojih žitelja, koji se radovao dječjoj igri, ljubavi, pjesmi, radu… Grad koji je pretrpio brojne zločine i  krvoprolića, ali ni jedno od tih nije usporedivo onome što se događalo od ljeta do zime 1991. godine.

U tom razdoblju ovaj je grad gledao smrt svojih sinova i kćer.  Oni su se hrabro odupirali vojno nadmoćnom neprijatelju kojeg je mržnja tjerala da pokaže svoje najgore lice. Grad je tješio brojne ucviljene majke i očeve koji su neutješno oplakivali svoju djecu te grlio brojnu djecu koja su preko noći ostala bez svojih dječjih snova. U tom besmislu rata brojni civili ovoga grada ubijeni su, ranjeni, mučeni i protjerivani. Tih dana ovaj grad, umjesto smijeha najmanjih, osluškivao je samo zvuke metala, metaka, bombi, granata i jauka ranjenika svojih sinova i kćeri koji su potom odvođeni po različitim logorima te mučeni, ubijani i pokapani po masovnim grobnicama. Jedini miris koji je dopirao do srca ovoga grada bio je miris baruta, krvi, trupla i ruševina njegovih zdanja. Strah i očaj uvukao se u žile ovoga grada koji je bio na koljenima i iščekivao se samo trenutak njegovog pada.   Iako je pao, On i dalje stoji. Stoji veći i jači nego ikad. Stoji kao spomenik na sva stradanja i sve nedaće koje su zatekle hrvatski narod. Stoji kao simbol pobjede i neustrašivosti. Stoji kao bedem koji zastire put svakom neprijatelju koji bi krenuo protiv njegovih najmilijih.

Stoji grad! 
Pod kišom čelika, ognja i smrti 
gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad.  
Stoji grad! 
Vječan k’o narod ponosno stoji  i posljednje dane dušmanu broji, Vukovar! 
Iz majčinog krika sloboda se rađa i 
uskoro bijela zaplovit će lađa do sunca.
Iz krvi i bola niknut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće  Vukovar. 
Stoji grad!