HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU (23. 10. – 30. 10. 2018. godine)

Detalji

Objavljeno: četvrtak, 22. studenoga 2018.

1. DAN – Odlazak

Na samom početku želim zahvaliti dragomu Bogu na svim milostima, pa tako i na ovom hodočašću, predivnim ljudima i uspomenama koje će nas vezati cijeli život. Veliko hvala i našem duhovnom vođi fra Milanu Lončaru, ujedno organizatoru i motivatoru, koji nas je potaknuo da doživimo ovo nezaboravno iskustvo, koji se brinuo za cijelu skupinu, kao i za svakog hodočasnika pojedinačno.

Uz fra Milana imali smo još dvojicu fratara hodočasnika,  fra Ćirila Ćiru Lovrića, svestranog i živopisnog franjevca, nekada vojnog kapelana a sada župnika u Biloj kod Livna, te fra Antu Kutlešu, dugogodišnjeg misionara u Kongu, koji sada djeluje u župi Međugorje.

Polazak hodočasnika iz Posušja bio je ispred Župnoga ureda u 11h, kada je 30-ak sretnih lica krenulo put zračne luke u Zagreb. Na putu su nam se pridružili hodočasnici iz Imotskoga kraja, a u Zagrebu je naša skupina postala potpuna. Ukupno 55 hodočasnika prošlo je najprije detaljnu izraelsku kontrolu i nakon tri sata leta zrakoplovom bili smo već u Tel Avivu. Nakon ponovnih pregleda, susreta u zračnoj luci s našim vodičem Srdjanom Ratković Fuchs, te jednosatne vožnje autobusom stigli smo u Betlehem. Kako smo došli u jutarnjim satima, imali smo priliku vidjeti kako im ulice nisu puste već ispunjene neispavanim licima radnika Palestinaca koji čekaju započeti svoj radni dan negdje u Izraelu, gdje budu potrebni. Dolazimo do hotela Mount David, koji se nalazi u neposrednoj blizini Bazilike Isusova rođenja. Nakon kratkog odmora u hotelu nastavili smo hodočašća u Svetoj Zemlji prema detaljno isplaniranom programu.
 

2. DAN – Božić

Pošto smo u Betlehemu, prvo odredište na početku dana je Bazilika Isusova rođenja, najstarija crkva u Svetoj Zemlji. Podzemni dio bazilike čini više špilja koje su pretvorene u kapelice; u špilji koja se nalazi ispod oltarskog prostora časti se mjesto Isusova rođenja.

Svetu misu smo slavili u Kapeli sv. Josipa; zapravo slavili smo Božić, Isusovo rođenje, i naše ponovno rođenje u Kristu (povlastica Svete Zemlje je da hodočasnici u Betlehemu slave Sv. misu od Božića. Otud oznaka za 2. dan hodočašća Božić. U istom duhu su napisani i neki drugi podnaslovi u ovom prikazu) . Nije lako opisati to duhovno raspoloženje u našim srcima, slavljenje Božića u jednostavnosti špilje i svetosti mjesta na kojem se nalazimo. Stav srca je ovdje jedino bitan, a naš je taj da smo se došli pokloniti Isusu. Sa sklopljenim rukama, skrušena srca i na koljenima mogli smo osjetiti otajstvo Božića.
Misu prepunu lijepih emocija, radosti i zahvalnosti predvodio je fra Milan u koncelebraciji s fra Antom i fra Ćirilom.

Nakon duhovnog ispunjenja, radosni čekamo sljedeće odredište. Put nas dalje vodi u obilazak Pastirskih polja i Ain Karema, mjesto rođenja Ivana Krstitelja. U Ain Karemu se nalaze dvije crkve koje smo posjetili. Do crkve Marijina pohođenja u Ain Karemutreba se uspeti stubama, pa se ispred crkve može uživati u panoramskom pogledu na okolicu.

Cijela crkva Marijina pohođenja veliča Mariju. Predvorje je ispisano hvalospjevom „Veliča duša moja Gospodina“ na mnogim jezicima, a unutrašnjost crkve je ukrašena freskama iz Marijina života. Nasuprot crkve Marijina pohođenja nalazi se crkva Rođenja Ivana Krstitelja, izgrađena na mjestu gdje je prema predaji bila Zaharijina i Elizabetina kuća, odnosno gdje je sveti Ivan Krstitelj rođen.

U crkvi podno oltara časti se mjesto gdje je Ivan Krstitelj rođen, na kojem je ispisano „Hic Praecursor Domini natus est“, u slobodnom prijevodu „Ovdje je rođen preteča Gospodinov“.

Pri kraju dana vraćamo se u Baziliku Isusova rođenja. Ovaj put ulazimo na drugi ulaz, mala vrata koja se još nazivaju i vrata poniznosti. Ulazimo u glavnu crkvu i čekamo u redu, to je u ovakvim okolnostima normalno jer toliko ljudi želi doći do svetoga mjesta gdje se Isus rodio. No, nama je čekanje svakako lijepo poslužilo za razmišljanje o tajni Isusova rođenja i za privatnu molitvu.

Jedan po jedan se spuštamo u špilju i poklanjamo se mjestu Isusova rođenja, neizmjerna zahvalnost i sreća na licima hodočasnika, mir i spokoj u dušama. Naš današnji dan nije mogao ljepše završiti.

 

3. DAN – Velika Gospa

Prvi cilj današnjega dana je Maslinka gora. Obilazak počinjemo ispred bazilike Eleona, podignute nad špiljom u koju se  Isus znao povući sa svojim učenicima kako bi im tumačio svoje prispodobe. Eleona se još zove i Crkva Očenaša, jer je na tom mjestu Isus učio svoje učenike moliti, a cijela crkva je ukrašena pločama s ispisanom molitvom Oče Naš na 140 jezika. Ispred ploče na hrvatskom jeziku i mi smo zajednički izmolili molitvu koju nas je Isus naučio.

Sljedeće odredište je Getsemanska špilja ili Špilja apostola, mjesto današnjega slavljenja Svete mise. Ovaj put posebno smo se molili Gospi, dušom i tijelom uznesenoj na nebesa, znajući da naše molitve preko Gospe idu izravno do Isusa. Ovdje se doista mnogo molilo, i za mnoge se molilo. Vjerujemo da će sve nakane prikazane na Svetoj misi biti na slavu Gospodnju. Po završetku mise mjesni franjevac nas je obdario malenim grančicama masline iz Maslinskoga vrta, koje će uskoro krasiti križeve u našim kućama.

Nakon mise spustili smo se do Crkve Marijina uznesenja, poklonili se pred grobom svetoga Josipa, posjetili grob Joakima i Ane, te se dalje spustili do mjesta gdje je prema predaji Gospa bila prije Uznesenja na nebo; sad se tu nalazi prazan grob.

Šetnjom maslinskim vrtom dolazimo do Bazilike agonije, još se zove i Crkva svih naroda, jer je 16 zemalja sudjelovalo u njenoj izgradnji. Ispred oltara u crkvi nalazi se kamen na kojem je sam Spasitelj molio i trpio, krvavim znojem se znojio. Za nas! Tu imamo vrijeme za osobnu molitvu. Vjerujem da se i ovdje isprepliću molitve sa zahvalama, ovaj put zahvalama za križeve i trpljenja.

Putem Via dolorosa ili Križnim putem idemo zajedno s Isusom, a zajedno ćemo proći sve postaje koje su ga dovele do križa. Postaje smo molili na svetim mjestima koja su bila otvorena u to vrijeme, hodali smo stubama kojima je Isus hodao, postajali svjesniji Ljubavi koja nam je darovana.

Sa svih strana su razne trgovine i šarenilo boja, mirisa i zvukova koje odvlače pozornost. Stoga je potrebna potpuna sabranost i nutarnji otpor za te smetnje koje se nameću izvana, kao i u današnjem svakodnevnom životu. Ali kada znamo svoj cilj, a naš cilj je slijediti Krista, onda sve postaje lakše i sve dobije smisao.
Zadnje tri postaje Križnog puta izmolili smo u kapelici Presvetoga oltarskoga sakramenta, u jednom dijelu Bazilike Isusova groba.

U Bazilici Isusova groba prisjećamo se ne samo Isusovog raspeća i smrti, nego i uskrsnuća. Nalazimo se na najsvetijem mjesto za nas kršćane. Na ulazu u baziliku nalazi se Kamen pomazanja, mjesto na kojem su Isusa pomazali nakon skidanja s križa a prije stavljanja u grob; nalazi se na pola puta između Križa i Groba. S desne strane Kamena pomazanja su stube koje vode do Kalvarije/Golgote, mjesta koje se časti tako da se hodočasnik pokloni pod grčkim oltarom i po želji zavuče ruku kroz otvor gdje se može dotaknuti stijena Golgote, zaštićena zaštitnim staklom.

S lijeve strane ide se prema Isusovom grobu. Čekanje u redu je neizbježno, ovdje se najduže čeka, to je prva stvar koja nam govori o važnosti ovoga svetog mjesta. Svi smo uspjeli posjetiti Isusov grob, mjesto na kojem tišina sve govori. Moja želja za sve ljude bi bila da bar jednom mogu posjetiti mjesto Svetoga groba, ući i saviti koljena na tom mjestu.
 

4.  DAN – Veliki četvrtak

Četvrti dan počinjemo na brdu Sion. Obišli smo grob kralja Davida i zaputili se u dvoranu napravljenu na mjestu gdje se prema predaji nalazilo mjesto Posljednje večere. U Dvorani posljednje večere – Cenakolo – slavimo Sv. misu i pozorno slušamo fra Ćirinu propovijed. Dvorana predstavlja mjesto posljednjega susreta Isusa i njegovih učenika, mjesto ustanovljenja euharistije, Isusov dar nama.

Zatim odlazimo u Crkvu Marijina usnuća, predivno sagrađena crkva. Za Mariju vjerujemo da je usnula u Gospodinu, a ne umrla.
Od 1335. godine ovdje se nalazi i franjevački samostan vezan za sami osnutak Franjevačke kustodije Svete Zemlje, a bitno je napomenuti da je u tom samostanu boravio i naš sv. Nikola Tavelić do svoje mučeničke smrti 1391. Godine, jedan od zaštitnika Svete Zemlje.

Odlazimo u novi dio grada, Židovsku četvrt, na gradsku tržnicu Mahanei Yehuda, prepunu ljudi i hrane, začina i raznih mirisa i boja; izgleda kao glavno mjesto za izlazak. Hodajući vratili smo se do bazilike Svetoga groba, u to vrijeme prepunoj ljudi. Tu smo imali slobodno vrijeme za osobnu molitvu, za sve nas veoma dragocjeno vrijeme.

Zatim smo posjetili drugi dio Židovske četvrti, promatrali zanimljive nošnje kod židovskih muškaraca i posjetili Zid plača. Smatra se da je naziv nastao od strane europskih promatrača koji su ustanovili da Židovi stoljećima dolaze na to mjesto tugujući zbog gubitka Hrama.

5.  DAN – Uočnica 30. nedjelje kroz godinu

Putujemo u Judejsku pustinju. Na putu susrećemo Beduine koji prodaju svoju robu; često su veoma uporni u nagovaranju na kupnju. U pustinji postoji mjesto koje je prilagođeno za slavljenje Sv. mise. Za većinu bilo je to jedinstveno i nezaboravno iskustvo. Sv. misu za duhovna zvanja predvodio je fra Ante, koji se mislima malo vratio do Afrike i dodatno uljepšao ozračje koje je vladalo među nama. Misu ovdje uzeli smo kao uočnicu od sutrašnje nedjelje, 30. kroz godinu.

Naše sljedeće odrediše je Qumaran, gdje je 1947. godine beduinski dječak tražeći izgubljenu ovcu, otkrio davni autentični rukopis. Zapisi koje je pronašao su tekstovi Staroga Zavjeta, svi osim Knjige o Esteri. Pronađeni rukopisi su najstariji pronađeni rukopisi Staroga Zavjeta.

Put nas dalje vodi duž Mrtvoga mora do sljedećeg odredišta Masade; u prijevodu masada bi bila utvrda. Na sam vrh smo se odvezli, a kasnije i spustili žičarom. Masada je uzdignuta na vrhu usamljene visoravni s pogledom na Mrtvo more, Judejsku pustinju, brdo Nebo i Horeb, a poznata je po događaju koji se tu zbio u prvom stoljeću poslije Krista.

U rimsko-židovskim sukobima Masada je pala pod rimsku vlast. Ali na neobičan način: oko 1000 židovskih ustanika odlučilo je radije počiniti samoubojstvo nego se predati kao roblje u ruke rimskih vojnika. Ovo mjesto je židovska svetinja, simbol židovskoga otpora i izdržljivosti. Na ovom mjestu danas židovska vojska polaže zakletvu uz poklik: Msada ne smije pasti!

Nakon obilaska Masade organiziran je piknik u prirodi. Nedugo zatim ponovo smo na putu, idemo obnoviti kožu plutajući u Mrtvom moru. Sve smo obavili, mazanje ljekovitim blatom, plutanje u moru saliniteta 33 posto, tuširanje te povratak u Jerihon, u hotel Jericho Resort Village, gdje provodimo jednu noć.
 

6. DAN – Naviještenje Gospodinovo ili Blagovijest

Dan započinje vožnjom žičarom na Brdo Kušnje (Karantal), tako da ovaj put iz zraka možemo vidjeti cijeli Jerihon. Grad obiluje palminim drvećem datulja, banana, citrusnog voća, dok ostatci nekadašnjih građevina odaju bogatu povijest grada. Vožnja kratko traje pa je ostatak puta potrebno proći stubama do samostana, u kojem danas žive monasi. Cijelim samostanom vlada mir i tišina, sve je spokojno do trenutka kada shvatiš što se zapravo tu događalo; shvatili smo koliko smo mi ljudi slabi u svakodnevnim iskušenjima, koliko je teško oduprijeti se napastima, a imali smo najboljega Učitelja.

Posebno duhovno stanje čovjek može osjetiti unutar malene špilje u kojoj je Isus molio dok je 40 dana postio na Brdu Kušnje. Par minuta na tom mjestu bilo je dovoljno za kratke molitve srcem i zahvalu Isusu na beskonačnoj ljubavi za svakoga od nas.

Danas se vozimo u Nazaret, mjesto Isusova odrastanja, no prije Nazareta posjetit ćemo još par važnih mjesta. Prvo stajalište je Yardenit, mjesto uz rijeku Jordan, gdje smo imali priliku vidjeti „Posušku ploču“, te nakon toga obnoviti krsna obećanja.

Put nastavljamo dalje do sljedećeg odredišta – do Gore Tabor, mjesto Isusova preobraženja. Do brda se prevozimo manjim kombijima po 10 osoba, vožnja traje 10-ak minuta, zatim slijedi predivan prizor crkve Preobraženja. Jednako je lijepa izvana i iznutra. Iako nismo imali dovoljno vremena za razgledavanje, uspjeli smo i zapjevati.

Nastavljamo put do Nazareta, žurimo jer želimo slaviti Sv. misu. Dolazimo do Bazilike Navještenja i tražimo Crkvu sv. Josipa kako bismo započeli Sv. misu. Jasno, slavimo Sv. misu Naviještenja Gospodinova ili Blagovijest. Po završetku mise odlazimo do kipa svetoga Josipa, šapati molitve i tihi razgovori većinom su upućene od strane ženskoga roda. Ostatak vremena proveli smo u razgledavanju ostatka bazilike. Mnoštvo Gospinih slika i mozaika iz svih dijelova svijeta krasi cjelokupni prostor bazilike i pokazuju ljepotu katoličanstva.

Najviše pozornosti posvetili smo mozaicima Gospe Bistričke, koju su Hrvati postavili 1978. godine, i Gospe Kondžilske iz Bosne i Hercegovine, postavljena 2012. godine pod svod trijema Bazilike Navještenja. Nakon sadržajnog dana odlazimo u hotel Lagacy Nalzareth na večeru, odmor i prenoćište.

7. DAN – Obnova bračnih obećanja u Kani Galilejskoj

U ranim jutarnjim satima zaputili smo se do Gore Blaženstava, pomolili se u crkvi Blaženstava te slavili Sv. misu na jednom od četiri vanjska oltara. Današnji dan je u znaku bračnih parova i obnove obećanja pa su uključeni u molitvene nakane i bili aktivni služeći za vrijeme Sv. mise.

Imamo još malo vremena uživati u prirodnim ljepotama na Gori Blaženstava, a zatim se spuštamo do Galilejskoga jezera i crkve Petrova prvenstva - mala, kamena crkva, unutar koje se nalazi kamen na kojem je Isus pripremao jelo apostolima. Franjevci su ga označili nazivom „Mensa Christi“ u prijevodu „Kristov stol“.

Krist ne samo da je oprostio Petru sto ga je tri puta zanijekao, nego ga još proglašava prvakom među apostolima, odatle naziv mjesto Petrova prvenstva. Najhrabriji su se odvažili i ušli u vodu Galilejskog jezera; ispostavilo se da je inače vrlo topla i ugodna.

Nakon osvježenja vozimo se u Kafarnaum – Isusov grad. Obilazimo sinagogu u kojoj je Isus naviještao, čitamo tekstove evanđelja, odlazimo vidjeti crkvu koja je sagrađena na ostatcima Petrove kuće, gdje je i Isus živio za vrijeme boravka u Kafarnaumu. To je veoma zanimljiva oktagonalno sagrađena staklena crkva s velikim otvorom u sredini, zaštićen staklom, a kroz koji se mogu vidjeti ostatci nekadašnje Petrove kuće. Ispred crkve nalazi se kip svetog Petra, kod kojeg smo napravili zajedničku fotografiju.

Kratko slobodno vrijeme proveli smo u Magdali, rodnom gradu Marije Magdalene.
Na kraju dana idemo u Kanu Galilejsku, mjesto Isusovog prvoga čuda, mjesto svadbe i obnove bračnih obećanja. U Kani je izgrađena predivna franjevačka crkva, a samo za našu grupu na raspolaganju je bila kapelica u kojoj je 10 parova obnovilo bračna obećanja. Nakon obreda sve hodočasnike je dočekalo malo iznenađenje. Naime, dobili smo tzv. hodočasničke diplome židovskog ministra turizma i gradonačelnika Jeruzalema!

8. DAN – Odlazak iz Nazareta u Tel Aviv – Zagreb – Posušje

U jutarnjim satima napuštamo hotel, u mislima se pozdravljamo s Nazaretom, Jerihonom, Jeruzalemom, Betlehemom i ostalim mjestima koja smo uspjeli posjetiti u ovih sedam dana. Slijedi vožnja do Tel Aviva. Iz autobusa se vidi brdo Karmel, mjesto na kojem je sveti Ilija branio vjeru u Izraelu. Vodič je pročitao i prepričao cijeli događaj iz Staroga Zavjeta kada je sveti Ilija izazvao 450 Baalovih proroka da vide koji će Bog uspjeti zapaliti žrtvenu vatru. Po Ilijinoj molitvi, Jahve, Bog s neba je poslao vatru i tako su ljudi napustili idolopoklonstvo kako priča Prva knjiga o kraljevima (1 kr 18,19-40). Imali smo sat vremena za pogledati samostan karmelićana i crkvu sagrađenu oko Ilijine špilje nazvanu Stella Maris ili Zvijezda mora;  obje građevine su posvećene Blaženoj Djevici Mariji.

Putujemo dalje prema našem odredištu, slušamo priču o događajima u Cezareji, i oko 11 sati stižemo u Tel Aviv. Prema onome što se moglo vidjeti iz autobusa, grad je predivan i prepun ljudi, more, sunce, pješčana plaža, jednostavno odmor za oči. No, naše odredište je Jaffa i obilazak crkve svetog Petra, bilo je vremena i za prošetati starim dijelom grada.

Čeka nas još kratak put do zračne luke, postajemo svjesni da je zaista došlo vrijeme za rastanak. Svima je bilo žao rastati se od divnog vozača našega autobusa  Alija, koji nas je vjerno pratio i čuvao pri vožnji na svim mjestima, osim toga njegove oči govore da je jedna dobra duša. Hvala Aliju!
Hvala i Srdjanu Raktoviću Fuchsu, našem vodiču, na neiscrpnim informacijama, strpljenju i zanimljivim pričama.

Još jednom posebna zahvala fra Milanu, najprije na poticaju, a onda i na brizi, molitvama, strpljenju i odličnoj organizaciji.
Hvala fra Anti i fra Ćiri! Sad vidim i znam koliko su obogatili ovo hodočašće. Hvala časnim sestrama (a bile su tri s nama) na pjesmama i razgovorima, svim hodočasnicima, zaista su svi jako dragi, simpatični i susretljivi, a vjerujem da će se tu roditi i neka nova prijateljstva.

U Posušju smo 31. listopada oko 3 sata poslije pola noći, barem mi koji smo iz Posušja pošli.
Kao i na početku, tako i na kraju hvala dragom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji na svim milostima i ovom jedinstvenom hodočašću. Mir i dobro!

(Tekst: Sanja Budimir; fotografije: Mario Stojanovski)