Križni put
- Detalji
- Objavljeno: nedjelja, 02. ožujka 2014.

(Lk 22,43), sve do brda Kalvarije, gdje je bio raspet između dvaju razbojnika (usp. Lk 23,33), te do vrta gdje je položen u nov grob, iskopan u stijeni (usp. Iv 19,40-42).
Svjedočanstvo ljubavi kršćanskoga puka za tu pobožnu vježbu bezbrojni su križni putovi podignuti u crkvama, svetištima, u klaustrima i na otvorenome, na poljima ili na padinama nekoga brežuljka, kojemu pojedine postaje daju dojmljiv izgled.
Križni put je sažetak različitih pobožnosti, niknulih od srednjega vijeka nadalje: hodočašća u Svetu Zemlju, tijekom kojega su vjernici pobožno posjećivali mjesta Gospodinove muke; pobožnosti „Kristovih padova“ pod teretom križa; pobožnosti „Kristovih bolnih putova“, koja se sastoji u procesijskome kretanju od jedne do druge crkve u spomen onih putova kojima je Isus išao tijekom svoje muke; pobožnosti „Kristovih postaja“, tj. trenutaka kada se Isus zaustavio tijekom puta prema Kalvariji, jer su ga na to prisilili krvnici, ili jer je bio shrvan umorom ili pak jer je – potaknut ljubavlju – pokušao razgovarati s muškarcima i ženama, prisutnima u njegovoj muci.
U svome sadašnjem obliku, posvjedočenom već u prvoj polovini 17. st. Križni se put, koji se osobito proširio Leonard da Porto Maurizia (umro 1751.) a koji je Sveta Stolica odobrila i obogatila oprostima, sastoji se od četrnaest postaja.
U pobožnoj vježbi Križnoga puta slijevaju se različiti karakteristični izričaji kršćanske duhovnosti: poimanje života kao puta ili hodočašća; kao prelaska, pomoću otajstva Križa iz zemaljskoga progonstva u nebesku domovinu; želja za dubokim suoblikovanjem Kristovoj muci; zahtjevi nasljedovanja Krista, zbog čega učenik treba ići za Učiteljem, svakodnevno noseći svoj križ (Lk 9,23).
Zbog svega toga Križni put jest vježba pobožnosti, osobito prikladna za korizmeno vrijeme.