HODOČAŠĆE NAŠE ŽUPE U VARAŽDIN, ČAKOVEC, LEPOGLAVU I TRAKOŠĆAN (26. – 27. listopada 2019.)

Detalji

Objavljeno: utorak, 29. listopada 2019.

Župa Bezgrješnog začeća BDM u Posušju organizirala je dvodnevno hodočašće u Varaždin, Čakovec, Lepoglavu i Trakošćan. Nas 50 hodočasnika, pod vodstvom našeg župnika fra Mladena Vukšića u ranojutarnjim satima krenuli smo prema našem odredištu.

Prvo odredište našega putovanja bio je stari grad Čakovec. Sjedište je, najsjevernije u Hrvatskoj,  Međimurske županije. Dočekao nas je vodič gospodin Drago (Dragec), koji nas je potanko upoznao s gradom, tamošnjim načinom života i bitnijim sadržajem grada. U samom središtu Međimurja nalazi se grad Čakovec, grad dobrih i marljivih ljudi. Još su Rimljani u ovaj prostor smjestili svoje odmorište Aquamu. U XIII. stoljeću spominje se drveni Čakov toranj, kao preteča današnjega grada i njegova imena. Obitelj Zrinjski u XVI. stoljeću pretvara ga u neosvojiv i raskošan wasserburg, dok hrvatski i europski pečat dobiva polovicom XIX. stoljeća, kada biva proglašen slobodnim kraljevskim gradom 1848. godine i kada dobiva prvu željezničku prugu u Hrvatskoj. Pokreće se industrija, uvodi se električna rasvjeta, otvara se telefonska centrala.

Obitelj Zrinjski svoj je ugled u europskim plemićkim krugovima njegovala punih tristo godina. Poznati po ratnim pohodima gradu su dali kulturnu i vjersku prepoznatljivost, doveli franjevce i oplemenili društveni život. Zelena oaza u središtu grada je Perivoj Zrinjski, zaštićen spomenik parkovne arhitekture. U središtu Perivoja nalazi se dvorac Stari grad čiji ulaz čuva Zrinska garda, povijesna vojna postrojba plemićke obitelji Zrinski na čijem imenu grad i danas gradi veliki dio svoje prepoznatljivosti, a u sklopu njega djeluje i Muzej Međimurja Čakovec s fundusom od preko 17 tisuća izložaka arheološke, etnografske i povijesne zbirke te likovne galerije.

Opijeni jesenjskim bojama krajolika i svim čarima grada Čakovca polako se upućujemo prema slijedećoj destinaciji. Uživajući u jesenskim čarolijama polako se vozimo prema Varaždinu, baroknom gradu, gradu anđela. U povijesnoj ogrlici srednjoeuropskih gradova Varaždin se danas otkriva kao rijetki urbani biser – grad sklada i prisnosti, grad koji svoj specifični urbani indetitet pokazuje ne samo postojanom ljepotom stare barokne arhitekture, nego i toplinom svojih ljupkih trgova, ulica i parkova, a nadasve bogatstvom sačuvanih muzejskih zbirki. Tako je Varaždin i do našeg vremena sačuvao neka od bitnih obilježja hrvatskog Beča, kao grada baroka, glazbe, cvijeća – ugodno odmorište svojim posjetiteljima.

Brojne današnje kulturno - povijesne znamenitosti grada svjedoče o njegovoj bogatoj povjesnici duljoj od osam stoljeća gdje su raskošno, poglavito kad je krajem XVIII. stoljeća u vrijeme svoga najvećeg procvata bio i glavni grad Hrvatske, živjeli mnogi hrvatski plemići i veleposjednici, obrtnici i umjetnici.
Kao svojevrsni grad - muzej, ali i moderno sjedište današnje biskupije i Varaždinske županije i raskrižje putova iz srednje Europe prema Zagrebu i Jadranskom moru, Varaždin je privlačno turističko odredište. U samom srcu njegove starinske gradske jezgre svaki će posjetitelj moći osjetiti i duh prohuljalih stoljeća i ljepotu življenja našeg doba.

Varaždin živi vrlo intenzivno tijekom čitave godine smjenjujući na svojim uličnim pozornicama zanimljive turističke sadržaje. Poziva nas na Špancirfest-festival dobrih emocija, na koncerte Varaždinskih baroknih večeri, priredbe, izložbe i sajmove.

Posebno se ističe  Stari grad , najvrjedniji gradski kompleks u kojem su smještene zbirke Gradskog muzeja. Ostale su očuvane palače : palača Drašković, Oršić, Patačić, Patačić – Puttar, Prassinsky, Erdody, Herczer. Značajne javne zgrade kao Gradska vijećnica (najstarija u Europi), Biskupski dvor, HNK, Zgrada I. Gimnazije i dr., vrijedne kuće i  vile u stilu baroka, rokokoa, klasicizma.

Varaždinsko groblje je biser vrtne arhitekture i park prirode najviše kategorije. Groblje stvarano vizionarskom dušom Hermana Hallera koje nije samo počivalište mrtvih već izvanredan primjer parkovne arhitekture i spomenik prirode. Ono je za posjetitelja pravo odmorište u kompoziciji breza, cvijeća, trava i vitkih čempresa (tuja), u nježnoj igri svjetlosti i sjena. Šišanjem tuja (oko 7000) u geometrijski pravilna tijela groblje je poprimilo obilježja francuskog parka. Jedan od najvrjednijih spomenika na varaždinskom groblju je Anđeo smrti djelo kipara Roberta Frangeša Mihanovića, koji simbolički prikazuje opraštanje živih od mrtvih.

I tako, pomalo već umorni, ali prepuni dojmova upućujemo se prema našem hotelu na večeru i spavanje.
U jutarnjim satima napuštamo polako okupan maglom, grad Varaždin, a mi nekako spokojno opijeni mirnoćom grada idemo prema našem slijedećem odredištu. Lepoglava. Maleni gradić čije ime nas odmah asocira na najpoznatiju hrvatsku kaznionicu, međutim, uz objašnjenja našeg vodiča Drageca otkrili smo i mnoge druge detalje vezane za Lepoglavu. Maleni gradić u kojem je 1503. godine otvorena prva javna gimnazija u kontinentalnoj Hrvatskoj, prvo sveučilište s pravom dodjele akademskih titula, prva meteorološka postaja u Hrvatskom zagorju 1880. godine, hrvatski ban Ivaniš Korvin sahranjen u lepoglavskoj crkvi ispred glavnog oltara, lepoglavska čipka, koju su u Hrvatsku donijeli pavlini, kaznionica u obliku zvijezde izgrađena 1914. u kojoj je bio utamničen i zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac te područje Kamenog vrha predstavlja fosilni vulkan nastao prije 22 milijuna godina.

Zanimljiva je i legenda o postanku pavlinskog samostana prema kojoj je dolinom rijeke Bednje, između Ivančice i Ravne gore rasla gusta šuma koja je bila puna divljači. Na brežuljku Gorica nalazio se dvorac gospodara, toga kralja koji je imao lijepu gluhonijemu kćer koja se povremeno u njegovoj pratnji spuštala do izvora u podnožju brda. Jednom su ugledali dirljiv prizor kako vučica čuva stražu dok mladi vučići piju vodu s izvora. Otac je bio pripreman braniti svoju kćer ako se na nju okomi vučica, ali odjednom ga je prenuo smijeh koji je odjekivao šumom. Vučica je s mladima nestala u šumi, a otac zagrlio svoju kćer koju je po prvi put čuo. Odlučio se na zavjet i pokraj izvora sagradio kapelicu u čast Blažene Djevice Marije oko koje je kasnije izgrađen samostan. U crkvi Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije slavili smo s tamošnjim pukom Svetu Misu. Unutrašnjost same crkve bogata je baroknim namještajem, drvorezbarijom i baroknim oltarima. Samostan su gradili pavlini. Premda je čitava crkva spomenik nulte kategorije, od posebne su vrijednosti orgulje iz 1649. godine, jedne od najstarijih u Hrvatskoj. 

Iz Lepoglave, naravno prepuni dojmova, krećemo prema posljednjem našem odredištu. Bajkovito, prekrasno, gotovo nestvarno, jedno od najromantičnijih mjesta u Hrvatskom zagorju je dvorac Trakošćan. Kulturno - povijesni spomenik iznimne je važnosti i jedan od rijetkih objekata u Hrvatskoj sa sačuvanom vlastitom građom. U njemu se nalazi muzej s vrijednom zbirkom slika, namještaja, oružja, vrijednih predmeta od razdoblja renesanse do historicizma. Izloženi u orginalnim prostornim cjelinama prezentiraju velikaški život Trakošćana i obitelji Drašković. Podno dvorca Trakošćan nalazi se veliko umjetno jezero. Na stazi oko Trakošćanskog jezera uređena je poučna staza koja pruža uvid u prirodne vrijednosti parka – šume Trakošćan i okolnih područja. Dužine je pet kilometara, a može se razgledati uz laganu šetnju.

I na kraju prepuni dojmova polako smo se uputili svojim kućama, zahvalni prije svega dragom Bogu na lijepom vremenu, na zajedništvu nas hodočasnika, fra Mladenu na organizaciji puta i duhovnoj okrijepi. Do nekog drugog puta ...