TKO ŠALJE IVANU ORLEANSKU? – NEVJEROJATAN ŽIVOT (2)

Detalji

Objavljeno: utorak, 16. lipnja 2020.

Tko šalje Ivanu Orleansku?

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Stogodišnji rat izbio je god. 1337. Englezi su trajno kušali proširiti svoje područje na europskom tlu, namjeravali su pokoriti Francusku i ovladati njome. Tijekom stotinu godina ratovanja Francuska je bila opustošena u svakom pogledu.

Ivana je kao djevojčica iskusila što znači rat. Burgundska kuća otvoreno je pristajala uz Engleze, dok je Orleans bio vjeran kralju. I njezin zavičaj bijaše zahvaćen neprijateljskim djelovanjem. Morala je pred divljim hordama koje su harale njezinim mjestom i spalile cijelo selo bježati u susjedna sela.

Bilo joj je trinaest godina kad je čula prvi put glasove svetih Katarine, Margarete i arkanđela Mihovila koji će joj poslije dati nalog spasiti i osloboditi Francusku. U početku su govorili kako mora biti pobožna, mnogo moliti i čisto živjeti. Poslije su dolazili s većim zahtjevima. Dali su nalog kako treba otići do gradskoga poglavara obližnjega Vaucouleursa te ga zamoliti za pratnju. S pratnjom se treba zaputiti u Chinon gdje je boravio odbačeni kraljičin sin, Karlo, „dofen“.

Potom je došla prva veća zadaća. Treba osloboditi Orleans što su ga više od pola godine opsjedale engleske trupe koje su podignule oko grada utvrde iz kojih su napadali Orleans. Neprijatelj je već bio zauzeo sjever Francuske, Normandiju, Pariz, sad se okomio na Orleans, na Loiri, koja dijeli francuski sjever i jug. Englezi nisu smjeli ni pod koju cijenu osvojiti toliki teren. Orleans nije smio pasti u ruke Englezima, prijeći Loiru. Nakon oslobađanja Orleansa dobila je nalog kako treba pratiti kraljevića u Reims, da se ondje prema običaju okruni te dovršiti svoju misiju, odnosno onemogućiti engleski plan dokopati se francuske krune.

Kakav plan! Kakva misija za nepismenu djevojku-djevicu-„la Pucelle“! U roku od jedne godine sedamnaestogodišnjakinja iz provincije, nije znala ni čitati ni pisati, nije bila ni u kakvim vojnim učilištima ni školama, postaje vojskovođa! I da ona bije bojeve, da postane „kingmaker“, ustoliči pravoga kralja, da izvede politički potres na tlu Europe! Sve u svemu, zvuči kao čudo! Sve je s današnjega zrenika neshvatljivo kad ne bismo bili svjesni činjenice, odakle je Ivana Orleanska crpila svoju snagu. Smatrala je sebe Božjim poslanikom koji izvršava Božji plan, smatrala je sebe oruđem Svevišnjega pa je stoga i bila tako moćna, na konju i u bitkama, pred vojskom, jer se nadahnjivala u sakramentima i molitvama. Nosila je mač, ali ga nikada nije ni protiv koga upotrijebila.