Značenje uskrsnuća izrazio je apostol Pavao ovako: "Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je i naša vjera i naše propovijedanje. Tada ste još u grijesima. Oni koji su umrli u Kristu također su propali" (1 Kor 15,13-17). S uskrsnućem kršćanstvo stoji i pada, sva su Isusova čudesa nekako na rubu a uskrsnuće je u središtu i tko vjeruje u uskrsnuće, lako će povjerovati i u ostala čudesa. 

Uskrsnućem je Isus potvrđen jer ga je samo Bog mogao uskrisiti, a on ne bi uskrisio nekog varalicu. Bog je potvrdio da je Isus put, istina i život.

 

Ne samo da je potvrđen Isus, nego je potvrđen i život poslije smrti. Apostol Pavao kaže: "Kao što je Krist uskrsnuo, tako ćemo i mi uskrsnuti". Isusovo uskrsnuće potvrda je vječnog života u koji vjerujemo i kojemu se nadamo. Već je crkveni otac Tertulijan rekao da je kršćanstvo nešto posebno, a njegova je posebnost vjera u život vječni. Smrt nije ono zadnje u čovjekovu životu, čovjek je pozvan na vječni život s Bogom. Istina, on može uskrsnuti i na slavu i na propast, zavisno o tom je li vršio volju Božju, izbjegavao zlo i trudio se oko dobra.

 

Prema tome je zemaljska egzistencija samo predvorje novoga života, kršćanin je realist, on pravilno ocjenjuje vrijednost zemaljskih stvari i zbivanja kao nešto privremeno, što prolazi i nema velike važnosti u usporedbi s onim što dolazi. Ta privremenost zemaljskog života potiče ga da živi po zakonu ljubavi jer jedino to vrijedi pred Bogom. Isusovo je uskrsnuće podloga kršćaninove životne prakse. Tertulijan to kaže ovako: "Nada kršćana je uskrsnuće mrtvih, sve što mi kršćani jesmo, to smo zbog vjere u uskrsnuće". Kršćaninov se život odvija najprije na zemlji, ali su mu oči uprte prema gore, nebeskoj domovini kojoj ide, on je svjestan da je putnik na zemlji.

 

(fra Franjo Mušura)