Veliki župni zbor napokon na zajedničkom druženju

Detalji

Objavljeno: srijeda, 06. listopada 2021.

Pandemija je izolirala cijeli svijet pa tako nije ni nas zaobišla. Iako su se probe održavale, odnedavno redovno i iako smo sudjelovali na nedjeljnim svetim misama, drugih druženja nismo imali. Tako, sada gotovo oslobođeni svih stega koronavirusa (jer smo gotovo svi preboljeli) odlučili smo se za izlet.

Sestra Marina je odlučila da idemo u istočnu Hercegovinu i to u špilju Vjetrenica u općini Ravno, na samom rubu Popovog polja. Krenuli smo u subotu 2. listopada u 8 sati ujutro nakon svete mise ispred župne crkve. Do odredišta nam je trebalo oko 2 i pol sata. Pri ulasku u špilju doslovno je puhao vjetar zbog čega i naziv špilje nosi ime. Ipak, vjetar je bio na samom ulazu, a unutra je bilo jako ugodna šetnja. To je nevjerojatna špilja i imate osjećaj kao da ste na nekom drugom planetu. Prvih nekoliko metara je nizak strop, a kad se prođe kao da se uđe u svijet bajke. Čuje je klokotanje vode koja gradi čudesne stalaktite i stalagmite.

Zaista smo ostali začarani tom prekrasnom prirodom. Vjetrenica je najveća i najpoznatija špilja u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine. Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta. Vrijedi je posjetiti pa ako želite pronaći destinaciju za izlet, ovo je pravi izbor.

Nakon Vjetrenice, krenuli smo na ručak put Studenaca. Tamo nas je dočekala izvrsna peka (tepsija) u prekrasnom vanjskom ambijentu. Poslije ručka smo krenuli na vodopad Kravice u Ljubuškom. To je omiljeno hercegovačko izletište i ljetno kupalište. Popili smo kavu i provozali se brodicom u sunčano subotnje popodne i nakon toga posjetili tvrđavu hercega Stjepana Kosače.

Kako bi rekla naša Anka: “Triba se zavidila vratit kući”, tako smo i uradili. Pri povratku smo se šalili, pjevali, čitali pjesme (naše Željke Galić), pričali viceve, a kako je listopad Gospin mjesec tako smo i molili krunicu.
Lijepo je se družiti s ljudima koji odišu radošću, vole pjesmu, povijest, te su jako pobožni. To su ljudi iz posuškog velikog zbora.

Do nekog drugog puta: VELIKI POZDRAV.
Hvala s. Marini za sve i još više od toga.