DUHOVNA OBNOVA (8. prosinca 2021. godine)

duhovna obnova 8 12 1

8.prosinca 2021. god., nastavljena je mjesečna Duhovna obnova u našoj župi. I ovaj put Obnova je započela molitvom krunice te sv. misom u 18 sati, a katehezom u 19. sati.
Na samom početku ukratko nas je fra Ante podsjetio na prethodne dvije teme: Kako je Isus govorio? Kako je Isus liječio? Ovu završnu večer tema je bila: Kako je Isus oslobađao?

Tri stvari koje je radio, koje su ostale u Crkvi kao zadatak da Crkva to radi u Njegovo ime, da nastavi to raditi propovijedanjem, analiziranjem, Evanđeljem tako da dođe do ljudskog srca, emocija, tijela. Iscjeljenjem, zdravljem koje se tiče naših odnosa i dolazimo do krupnog pitanja s kojim se Isus stalno susretao. Kako pomoći ljudima koji su zarobljeni, koji su pod nekom vlašću i silom koja nije njihova i koja ih drži.  Kakvo je to ljudsko iskustvo kad nisi slobodan? Sloboda je jedna od najvažnijih stvari, osjećamo na sebi da kad nema slobode kao da nam je ukradeno nešto. Rođeni smo da budemo slobodni, da možemo misliti svojom glavom, da možemo susretati se s drugim ljudima, graditi odnose. Ali kako pomoći nekome tko nije slobodan? Prvo što ćemo uočiti da iza slobode stoji neka sila, da nije samo riječ o problemu zdravlja, nego o sili koja hoće čovjeku ukrasti slobodu. Isus se s njom susreo najprije nasamo, u četiri oka, u vrlo preciznom i osjetljivom trenutku kad je čuo glas s nebesa Ti si moj Sin, ljubljeni! U tebi mi sva milina (Mk 1, 7-12). Svi mi trebamo čuti taj glas da smo voljeni, prihvaćeni, ljubljeni da bismo mogli rasti. Kad nam se to ukrade ne možemo više rasti, nešto pođe krivo, osjećamo se kao da nas je netko isključio iz struje, presjekao nam dotok vode. Znamo kada nema pozadine koja nas prihvaća i voli osušimo se kao biljka bez vode. S tom porukom koju je Isus dobio On odlazi u pustinju, četrdeset dana u pustinji posti i na koncu se susreće s vragom, napasnikom. Vrag samo čeka trenutak kako i kada napasti. Vrag zna da je Sin Božji i da sve može, ali ipak mu svaki put kaže: Ako si sin Božji… , sumnja, tjera Ga da se dokazuje pred njim. Nije bit u tome da se kamen pretvori u kruh, da se pokloni, da se baci, nego je bit u tome da to čini Isus po njegovom planu. Vrag ima svoj jezik, prikazuje se u ljudskom licu. Isus sve to odbacuje dok je napast spektakla, zabave. Živimo u svijetu koji nam nudi zabavu do smrti, bez kraja, nestvaran život. Vlast, moć i spektakl.. đavao vidi kad si slab, traži te, stavlja sumnju, hoće iscrpiti sve kušnje, ne umori se od kušnja. Jasno čujemo njegov jezik, jezik vraga od pustinje pa sve do samoga križa Ako si Sin Božji…prisutan je stalno, ali ga nitko ne vidi, dobiva i svoje sluge koji se isto tako rugaju Isusu.

duhovna obnova 8 12 1

Poslije pustinje počinje njegovo poslanje. Vratio se u Nazaret i ide prvo u sinagogu i čita LK 4, 14-22 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Prepoznaje se u tekstu. Bilo je više onih koji su bili zarobljeni. Najbolji primjer što znači biti zarobljen pa oslobođen je Marija zvana Magdalena. Žena iz koje je Isus izgnao sedam sila nečistih. Imala je život koji nije bio njen život, nije bila gospodar svog života, tuđe sile su gospodarile njome. Koliko god bi mi htjeli imati dobre misli često te misli nisu slobodne, srce nije slobodno, neka sila tjera nas u mržnju, srdžbu, negativne emocije. Riječi su nam krute, grube, pune prokletstva, a to je neslobodan život, izluđen. Kakav je to život? Nemoguć, izluđen, sve do susreta s Njim, kad  Marija Magdalena prvi put u životu može misliti svoje misli, osjećati ljubav, izgovarati tople riječi, raditi što hoće, osjeća novo rođenje, izlazak iz zatvora. Jedino što je mogla išla je za Njim. Shvatila je da je slobodna kad je On tu i ona to više nije htjela ispustiti iz ruku. Imala je iskustvo groznog, neslobodnog života i iskustvo oslobođenja. Sloboda izvana nije kao sloboda iznutra. Nutarnja muka je težak oblik, zarobljen, nigdje nema mjesta nigdje nije slobodan. Isus je jednom riječju naredio silama da idu vani. Proći će tri godine Marija Magdalena će ići za Isusom, slušati i pratiti će Ga. Preko noći dolazi strahovito neprijateljstvo prema njemu. Kad je On pokopan svi njegovi učenici koji su mu bili bliski odlaze svojim putem. Marija Magdalena trči na grob. Zašto? Zašto baš ona. Zato što su se drugi imali kamo vratiti, ali ona nije. Sve prije Njega je bio pakao. Traži Ga u grobu. Nema Ga. Za nju nema više mjesta gdje bi bila slobodna. Stoji na grobu i plače.

U Novom zavjetu to je jedan od najnježnijih susreta. Isus je pita zašto plače, a ona u plaču ne poznaje da je to Uskrsli. Isus joj nježno govori Marijo, a ona Njemu Rabbuni! I sve je jasno. Ona čuje više od imena, to je glas, čudo, zvučna iskaznica, kao otisak prsta koji je jedinstven. Mariji je po glasu posve jasno jer ona u njegovom glasu čuje emocije, sve čuje. U glasu nam se otkriva puno toga. Probajmo osluškivati kako zvuči naše ime u glasu, kako će nas Isus zovnuti kad se budemo gledali oči u oči. Marija je Njega zvala Rabbuni, intimnim načinom. Tražila je kontakt s mrtvim tijelom da bi mogla preživjeti. U susretu s njime dobiva zadatak i oslobođena je potrebe za mrtvim tijelom, oslobođena je iznutra, odlazi i zna da je živ. To je iskustvo jedne žene koja je postala apostolica  apostola. To nas uči da ima ljudi koji su zarobljeni, ne znamo zašto, a znamo da u tom trenutku susreta s Isusom dolazi do oslobođenja, a to oslobođenje ima dublji zadatak pomoći drugima da dođu do Njega. Nitko ne može tako dobro svjedočiti kao onaj tko je doživio kako ga je Isus oslobodio. Isus je naviještao, liječio i oslobađao i onda oni oslobođeni naviještaju da je Isus blizu. Mi u Novom zavjetu imamo puno izvještaja o zarobljenim ljudima i različite načine kako je Isus oslobađao, različite Isusove reakcije kad je oslobađao. Gdje je Isus oslobađao? Na trgovima, javno, gdje su ljudi bili oko njega. Evanđelisti kažu da oni koji su bili oslobođeni slavili bi Boga. Oslobođenje se događa na različite načine, u Crkvi postoje ljudi koji oslobađaju misli, emocije, sile koje su iznutra vrlo brutalne, uništavaju život i za njih postoji oslobođenje. Jako je važno da ne ostavimo takve ljude same nego da im pomognemo. Isus je došao donijeti slobodu, njegova misija spada u samo srce Crkve. Nije dovoljno samo naviještati za ozdravljenje nego treba moliti i tražiti oslobođenje. Ljudi kojima treba pomoć, treba da im dođe Vijest da ima oslobođenja, ima izlaza. Trebamo otvoriti oči na zarobljenosti u vlastitom životu, u sredini u kojoj živimo i kad čitamo Evanđelje pokušati otkrivati kako je to Isus radi. Zaustavimo se na tren, zamolimo Boga da nam da svoga Duha da vidimo ima li u našem životu zavezanosti, zarobljenosti, zabranjenih tema, neslobode, straha i zamolimo Boga da nam pomogne osloboditi se tog, da nam skine okove, oslobodi nas tog ropstvo, pogledamo oko sebe i vidimo druge te molimo i za njihovo oslobođenje.

I na samom kraju ove Duhovne obnove možemo zahvaliti dragom Bogu na fra Anti koji nam je na svoj dosta energičan način objasnio i dočarao kako je Isus govorio, liječio i oslobađao. Hvala fra Anti koji je svojim predavanjima obogatio brojna srca  koji su ga slušala.

duhovna obnova 8 12 1

2022  Župa Posušje