Nakon korizme i posta Veliki župni zbor “fra Grga Martić” iz Posušja je odlučio posjetiti svetište Majke Božje Trsatske. Predvođeni sestrom Marinom Ivanković koja je uvijek znala odabrati prigodnu destinaciju, Zbor je nakon jutarnje Svete Mise na Uskrsni ponedjeljak krenuo u Rijeku.

 

PRVI DAN:

Unatoč kiši koja je neumorno padala cijeli dan i uz kratke stanke, stigli smo na Trsat oko 15 sati. Nismo ni slutili koliko Božanske čarolije skriva najstarije hrvatsko svetište. Ušli smo u crkvu i pomolili se ispred slike Majke Božje Trsatske, a potom nam je mladi fratar Ivica ispričao povijest crkve i sva događanja vezana za mjesto, kao i čudesa koja su se tu događala. Nismo znali da je sliku Majke Božje Trsatske naslikao sv. Luka Evanđelist, kao ni da je to zamjenski poklon mještanima od pape Urbana V. Naime, prema predaji tu se nalazila čudesna kućica iz Nazareta u kojoj je nekada živjela Isusova majka Marija. Ta je kućica prenesena nakon tri godine u talijanski gradić Loreto i danas se tamo nalazi, a papa Urban V. je neutješnim župljanima poklonio spomenutu sliku Majke Božje. 

 

Nakon predavanja o svetištu, pogledali smo kratki film o svetištu u prostoriji koja je popunjena slikama i drugim stvarima koji su tu ostavljeni kao ispunjeni zavjeti. Do grada Rijeke smo se spustili čarobnim stubama Petra Kružića koje je kao zavjet dao izgraditi 1531. godine, a danas broje oko 561 stubu. Impresionirani svim zanimljivostima stigli smo do grada gdje smo popili kavu i prošetali riječkim korzom. Već je bilo kasno kada smo puni dojmova krenuli na prenoćište u Perušić. U hotelu “Albatros” nas je dočekala večera.

 

DRUGI DAN:

Odmoreni, nakon doručka krenuli smo u Zadar, ali još uvijek prepuni dojmova iz Trsata. Dolaskom u Zadar prisustvovali smo Svetoj Misi u crkvi sv. Šime. Misu je predvodio fratar Ronald koji nam je ispričao nešto o povijesti crkve, ali i događanja vezana za starca Šimuna čije se tijelo čuva u crkvi. Zanimljivo je koliko je Zadar bogat duhovnim, povijesnim nematerijalnim i materijalnim dobrima. 

 

Starac Šimun je svetac koji je držao Isusa u naručju, a jedan je mletački plemić nosio Šimunovo tijelo u svoj grad i u blizini Zadra ga je zadesila oluja. Sklonio se u Zadar i naglo razbolio, a za Svečevo tijelo je rekao da mu je to brat. Kad je umirao redovnicima je ipak rekao da je to sv. Šimun i redovnici su Svečevo tijelo prenijeli u crkvu gdje se danas nalazi u sarkofagu kojeg je dala izgraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kći bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića. 

 

Nakon Svete Mise i priče o sv. Šimi, uputili smo se u muzej benediktinskog samostana u Zadru gdje smo vidjeli brojne relikvije i znamenitosti koje su sestre benediktinke pažljivo stoljećima čuvale. Zadar je taj dan bio okupan suncem, a mi smo uživali u svim blagodatima zadarske kalelarge i znamenitostima koje nam je grad na dlanu pružio. 

 

Zahvaljujemo Bogu i Majci Božjoj Trsatskoj na još jednom prekrasnom zajedničkom druženju u kišovitoj Rijeci i sunčanom Zadru.

 

Zahvaljujemo i našem župniku Mladenu Vukšiću i našoj voditeljici zbora sestri Marini Ivanković. Do nekog drugog puta prelistavat ćemo sjećanja na nezaboravne dane provedene u Rijeci i Trsatu.