XVI. MOLITVENI IZLET Čistačica crkve i odraslih čitača

Uvodne misli

Iz potrebe da se što bolje organizira čišćenje naših crkava i crkvenoga okoliša, osnovana je u listopadu 2005. godine Molitvena skupina Čisto srce stvori mi, Bože! Mi pišemo u množini pa kažemo čišćenja „naših crkava“. Doista je to tako i bilo spomenute godine, a i još jedno vrijeme nakon toga. Čistili smo redovno i staru župnu crkvu, koja je jedno vrijeme bila korištena svaki dan, a i novu, koja je 2005. sva bila jedno veliko gradilište, bez ijednoga uređenog dijela i prostora. Temeljna svrha Skupine jest čišćenjem crkava, ali i drugim duhovnim programima i sadržajima, doći do što čistijega srca; odatle i ime zajednice, koja evo već 17 godinu živi i radi svoj posao besprijekorno na radost svih župljana. Broj zainteresiranih za ovu vrstu služenja svojoj župnoj zajednici je stabilan, što nas posebno veseli. Trenutačno imamo četiri skupine čistačica. I. skupina ima 11 članova, a voditeljica skupina je Natalija Zlopaša. Čiste crvku, sada samo novu, svakoga 1. petka u mjesecu u 15,00 sati ili po dogovoru. Na ovogodišnji Molitveni izlet išlo ih je deset. Drugu skupinu vodi Milena Grubišić. Čiste crkvu svakog 2. petka u mjesecu u 15,00 sati ili po dogovoru. Na Molitveni izlet išlo ih je 12. Treću skupinu predvodi Martina Boras. Članovi ove skupine čiste crvku svakog 3. petka u mjesecu u 14,00 sati ili po dogovoru. Zajednica ima 11 članova, a 10 ih je išlo na Molitveni izlet. Četvrtu skupinu predvodi Dragana Miličević (Gaga). Ova skupina ima 15 članova i crkvu čiste svakog 4. petka u mjesecu u 16,00 sati ili po dogovoru. Na Molitveni izlet išlo je deset članova.

Kako je Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.)  potakao obnovu liturgije, posebno kroz uvođenje u liturgiju jezika naroda, nastala je i potreba za onim osobama koji će Božju riječ naviještati svojim čitanjem, osobito u Svetoj misi. Za mnoge je vjernike jedini susret sa Svetim pismom upravo u bogoslužju. Biti čitač znači biti glas Božji, na radost i izgradnju zajednice vjernika i na posvećenje samoga čitača. Hvala Bogu postupno smo „otkrivali“ one koje je Bog pozvao na ovu uzvišenu službu, pa je tako nastala i Zajednica odraslih čitača. Već godinama čitaju na Svetim misama u 10,00 i 11,30 sati, a osnovana je 2008. godine. Voditelj im je od samoga osnutka Ivan Bešlić. Danas ova zajednica im 24 člana, a na molitveni izlet išlo ih je 10.

Gore navedenim zajednicama posvećivali smo iz zahvalnosti posebnu pažnju. Svake smo godine organizirali za sve članove, koji bi se prijavili, molitveni izlet, osim 2020. godine zbog zarazne bolesti corone. Ovogodišnji izlet je XVI. po redu. Nekada su ovi izleti trajali više dana.

Jednodnevni molitveni izlet 10. rujna 2022.

Mada corona nije potpuno prestala, namjera nam je bila ove godine organizirati dvodnevni molitveni izlet. Međutim, kada sam tražio prenoćišta za prijavljene članove, cijene na našoj dionici bile su doslovno katastrofalne. Iz tog razloga opet smo organizirali samo jednodnevni izlet. Sveukupno je bilo 52 izletnika. Tom broju treba nadodati fra Milana, organizatora, i vozača autobusa Žarka Vujevića iz Gornjih Radišića. Autobus je bio iz naše Agencije Laguna, a sve pojedinosti ugovorene su s Marinom Bakulom, direktorom.

Polazak iz Posušja bio je, kako je i dogovoreno, u 8,30 sati. Išli smo preko Gruda, Ljubuškog, Čapljine, Čeljeva, Svitave – gdje smo napravili malu stanku. Malo veću stanku napravili smo u Neumu, u hotelu Jadran. Zatim smo nastavili vožnju do Stona, pa do poznatog Pelješkog mosta, gdje smo stali na prikladnom mjestu, pogledali most, fotografirali ga i fotografirali se, a zatim se i vozili preko njega. Nekima je to bila prva vožnja preko mosta, a nekima možda i zadnja – to samo dragi Bog zna.

Vožnju smo nastavili iz obalu u pravcu Makarske, tj. preko Opuzena, Ploča, Graca. U Makarskoj smo u restoranu Fema Grill (vlasnik: F. Crnogorac) na obali ručali i malo se uz obalu i more odmorili.

U 18,00 sati sudjelujemo na Sv. misi u Vepricu, marijanskom svetište u blizini grada Makarske, koje je osnovao biskup dr. Juraj Carić (1867.-1921.) 1908. godine po uzoru na pećinu Gospe Lurdske u Lourdesu, gdje se Bl. Dj. Marija 1858. ukazala 18 puta Bernardici Soubirous. U ovom svetištu podignuta je kapela sa sakristijom, oltar na trgu, brojne ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije itd. Podignuta je i nova kuća za potrebe svetišta i duhovne vježbe. Zbog svoje prirodne ljepote i tišine ovo je svetište veoma posjećeno kroz cijelu godinu. Sv. mise slave se svaki dan: u zimskom razdoblju u 15,30 sati, a u ljetnom u 18,00 sati. Krunica i prigoda za sv. ispovijed je uvijek pola sata prije sv. mise.

Biskup Juraj Carić po svojoj želji pokopan je u svetištu. Nakon Sv. mise u Vepricu uslijedio je povratak u Posušje kroz tunel Sv. Ilije. Kada smo prešli zadnji granični prijelaz prema Posušju, zajedničkom molitvom smo zahvalili Bogu i Blaženoj Djevici Mariji.

Za vrijem Molitvenog izleta često smo zajedno molili ili pjevali Gospine pjesme. Bilo je i smijeha i raznih primjerenih šala. Svakako rado ističem da su mnoge žene ponijele nešto hrane ili slatkiša i povremeno častile sve nas u autobusu. Neka ih Bog za to nagradi – stostruko.

Što kažu izletnici?

Našao sam vremena i razgovarao s mnogim izletnicima. Malo je reći da su zadovoljni; neki su i „ekstra“ prezadovoljni i sasvim je dovoljno biti jedan dan na molitvenom izletu kada je sadržaj ovako bogat (R. Boras). Kristina Bešlić mi je napisala čak stranicu i pol teksta o našem izletu. Izdvajam samo neke misli: „… s našim dragim fra Milanom odmah na početku smo se pomolili našem Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji da nas čuvaju i da dan provedemo u radosti i miru… Smijeha i dobrog raspoloženja nije nedostajalo… Na putu, a u Neumu svraćamo u jedan ugostiteljski objekt na čašicu razgovora, osvježenja, po želji sladoleda i kave. Vrijedne žene su tu častile svojim delicijama koje su marljivo pripremale dan prije… Stižemo do Pelješkog mosta. Uz predivan dan koji nam je gospodin darovao most je izgledao veličanstveno.

Izišli smo na odmorište tik do mosta i zabilježili zajedničke fotografije koje će zasigurno biti lijep i vrijedan podsjetnik na ovaj izlet. Nastavljamo svoj put ravno do Makarske gdje smo ručali odmah uz plažu. Još jedna prilika za divno druženja i ukusan objed. Dan završavamo Svetom misom u svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu… Moj dojam (sveukupni) s ovog molitvenog izleta je puno srce i mir u duši. Dan proveden s divnim ljudima, mnogo raznolike ljepote za vidjeti i doživjeti. Sigurno jedna prilika za dublje razumjeti braću i sestre u Kristu. A povrh svega pouzdanje u Gospodina, koji na kraju sve svede na dobro, baš kao što je bio i ovaj susret.“ Ovom tekstu prilažem i nekoliko fotografija koje je spomenuta Kristina meni dostavila. Hvala joj i na tome.

XVI molitveni izlet 1

XVI molitveni izlet 2

XVI molitveni izlet 3

2022  Župa Posušje