Civilizacije nestaše, propadoše jedna za drugom kroz tisućljeća. Već je od početka povijesti vrlo dobro poznato da su samo poneke civilizacije pale pod udarcima rata ili sile. Većina ih je izumrla zbog neotpornosti i slabosti duha. Umrle su iznemogle, beživotne poput zlata što svjetluca, poput čovjeka koji se utapa i nestaje u živom pijesku.

Civilizacije koje su proizvodile blagostanje, ljudski raskoš, same su sebi sudile, bile krvnici sebi. Kada se duh ne uzgaja jednakom brižljivošću kao i ljudski život, nametne se materijalno obilje koje u sebi ima moljca koji ga nesmiljeno izjeda.
 

Kazna je to Stvoriteljeva koji je poklonio čovjekovu dušu. Kad čovjek zanemari taj nebeski dar, spušta se na razinu životinja. Upozorio nas je Krist: „Što koristi čovjeku ako dobije čitav svijet a dušu svoju izgubi“.
 

(Gabriele Adani)