PROSLAVA TIJELOVA, 2023.

Detalji

Objavljeno: subota, 10. lipnja 2023.

Tijelovo, Presveto Tijelo i Krv Kristova blagdan  kojim želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, jedan od nas. Na današnji blagdan sjećamo se kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak.

Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj Posljednjoj večeri uz znakove kruha i vinu, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije, dar pričest, hrane i piće. Posebno su pri tome naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja i kalež s vinom koji se jednako tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.

I ove godine tradicionalno smo započeli svetkovinu Tijelova svetom misom na groblju Martića Križ. Misno slavlje predvodio je don Ivica Pervan, generalni vikar Dubrovačke biskupije i rektor crkve sv. Vlaha u Dubrovniku. Kroz svoju jasnu i sažetu propovijed istaknuo je kako nas današnjim blagdanom okuplja sam Trojedini Bog. Blagdan Tijelova je blagdan velike tajne, vraća nas za isti onaj stol za kojim je sjedio Isus sa svojim učenicima pred kojima je ustanovio svećenički red i sakrament Presvete euharistije po kojoj ostaje trajno prisutan, živ i vidljiv. U toj noći Velikoga četvrtka susreli su se najveća ljubav i najveća pokvarenost, spremnost na žrtvu i smrt te spremnost na izdaju, prevaru i prodanost.

Blagdanom Tijelova želimo obnoviti svoju vjeru u Isusa Krista, vjeru u Bogočovjeka koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji ostao povijesnom osobom, ostao je među nama po svježim kapima krvi, stvarnoj Krvi i Tijelu. Svoju ljubav Isus je zapečatio svojom nevinom i nedužnom krvlju. Isusovi učenici prepoznaju Isusa tek u lomljenju kruha, a što mi osjećamo za vrijeme svete mise, gori li naše srce u susretu s Gospodinom, je li ražareno? Naši problemi ne smiju zasjeniti susret s Bogom u njegovoj žrtvi. Budimo zahvalni Bogu za Presveto Tijelo i Krv Isusovu za dar euharistije. Blagovanje tih darova ima veliku moć, krijepi našu dušu, učvršćuje našu vjeru te nas čini svjedocima Božje ljubavi. Primanje pričesti predokus je nebeske gozbe zato trebam biti stalno gladan Isusova tijela. Blagovanje Tijela i Krvi Gospodinova uzdiže čovještvo, čini nas više ljudima, dobivamo duhovni, vječni život. Svaki put kada dolazimo na svetu misu u kojoj aktivno sudjelujemo potvrđujemo našu ljubav prema Bogu. Što su češći naši dolasci, tim je naša ljubav jača. Tko se redovito pričešćuje, svaki dan ili nedjeljom, pazite kako se pričešćujete da vam pričest, ne daj Bože, ne bi bila osuda. Ne možeš se pričešćivati, a živjeti kao da Boga nema, i kao da nisi ni kršten, ogovarati, klevetati, tračati, pretresati tuđe živote, nemoralno živjeti,  ne poštivati Božje, prirodne i društvene zakone, psovati, na psovke drugih ne reagirati. Pričešćivati se znači biti na strani Isusa Krista i svega onoga što od nas traži po svojem nauku. Pričest bi trebala biti primljena na čisto srce i čistu dušu koja nije opterećena teškim grijesima. Iz svake posvećene hostije Isus viče da nas voli, traži naša srca, žudi za nama. I ti u tvom srcu odgovori da ga voliš, da za njim žudiš. Tijelo Kristovo je hrana istinita, Krv Isusova je piće istinsko, onaj napitak koji izvire za život vječni. Nije nas Bog ostavio same na zemaljskom putu već  je nazočan i živ u svetoj euharistiji. Naučimo voljeti Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu, prihvatimo tu apsolutnu ljubav, izvor i snagu života. Saberimo se na svetoj misi. Poklonimo sebe i svoje sve gospodinu Isusu, slavimo ga i zahvaljujmo mu. Koje to vrijednosti ima Europa, a da nema Hrvatska, hrvatski čovjek? Je li vrijednost ubijanja djeteta, uništavanje mladih duša, živjeti onako kako priroda ne poznaje? Mi, imamo vrijednosti koje nam je Gospodin u momentu začeća darovao i po kojima su naši roditelji odgajali, no prihvaćamo da ima drugi i drugačiji kojim ne smetamo, ali molimo da i sami ne budemo smetani. Kamo ide naš narod, što se to događa s nama, našim narodom? Mnogi se sjećaju one krilatice iz devedesetih kako treba duhovna i materijalna obnova našega naroda, ali nema materijalne obnove  domovine bez duhovne obnove čovjeka. Poslije ove svete mise uputit ćemo se u procesiji, nosit ćemo Presveti oltarski sakrament, pravoga  živoga Boga, hodit ćemo u svečanoj povorci blagoslivljajući njime ne samo nazočne već cijeli svijet. Kršćani se u isto vrijeme podsjećaju  kako oni sami svojim životom moraju biti žive pokaznice, biti izvor blagoslova za svijet. Ne idu u procesiji da bi nešto protestirali ili demonstrirali, već da pokažu da kao hodočasnici stupaju za Kristom prema konačnome cilju. Zato je Tijelovo prava prilika da se svaki kršćanin ozbiljno zapita kako predstavlja Krista u ovome svijetu. Molimo zagovor naše nebeske Majke Marije kako bismo doista mogli u ovom svijetu biti dostojni i dosljedni Kristovi svjedoci.

Nakon misnog slavlja, svečana procesija s Presvetim krenula je ulicama našega grada. Procesija se sastojala od četiri postaje. Slavili smo Gospodina molitvom krunice, pjesmom i čitanjima. Nakon procesije uslijedio je svečani blagoslov ispred kipa fra Grge Martića koji je ujedno bio i završni dio ove svetkovine.

Župnik fra Mladen Vukšić na kraju se zahvalio svemogućem Bogu na lijepom vremenu, svim ljudima  koji su na bilo kakav način pružili svoju pomoć, fratrima, svećenicima, prakaraturima, pjevačima, ministrantima, Frami, čitačima, policiji, tehničkoj službi, vlasnicima kuća i radnji koji su ukrasili ulice cvijećem i svijećama i televizijskoj kući ProTV iz Tomislavgrada.