PROSLAVA VELIKE GOSPE U POSUŠJU 2023.

Detalji

Objavljeno: petak, 18. kolovoza 2023.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa tradicionalno je proslavljena i ove godine u našoj župi. I ove godine slavila se Devetnica u čast Blaženoj Djevici Mariji. Za cijelu našu župu i posuški kraj, ovo je milosni vjernički događaj. Molitva krunice, ispovijed, sveta misa su bitne jer okrjepljuju naše duše. Svakog dana Devetnice vjernici su imali priliku ispovjediti se, molila se i pobožnost krunice.

Devetnicu su predmolili vjernici naše župne kuće. Ovogodišnja tema je bila Darovi Duha svetoga. Naša zaštitnica ih je obilno posjedovala, a veza BDM i Duha Svetoga je uvijek postojala i nikada se nije prekidala. To je plod Marijina života s Bogom i vršenja Božjih zapovijedi. Možemo pratiti Mariju kroz cijelo Evanđelje i uočiti kako je pažljiva na poticaje Duha Svetoga. Ne samo za vrijeme Isusova života nego i poslije. Tako je Marija prisutna kod iščekivanja silaska Sile odozgor, odnosno Duha Svetoga (Dj 1, 14). Također i mi naučimo prepoznavati prisutnost Duha Svetoga u našem životu, budimo poslušni njegovim nadahnućima i vjerno ih slijedimo. Duh Sveti nam pomaže da rastemo u vjeri prema Kristovoj punini, po darovima koje je crkva oblikovala u sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.

1. dan: nedjelja, 6.kolovoza ( Preobraženje Gospodinovo), svetu misu slavio je fra Ivan Crnogorac, mladomisnik, a tema je bila Preobraženje Gospodinovo.

Fra Ivan je kroz svoju propovijed naveo kako Evanđelje po Mateju naviješta događaj na Gori preobraženja, o Kristovom preobraženju te kako je itekako važna gora u biblijskom kontekstu. Gora na kojoj se dogodilo preobraženje, kada su učenici vidjeli sjaj lica Kristova i svjetlosnu haljinu, htjeli su ostati s Njim, a kolika razlika od isto onog popljuvanog i napaćenog Kristova lica na Maslinskoj gori kad su se skrivali od Njega. Gora, osama je mjesto na kojem se Bog posebno očituje i govori, a ujedno i osama u kojoj se čovjek usmjerava na Boga, udaljen barem nakratko od svakodnevnice i briga. Vrhovi traže uspinjanje, potreban je napor, težina, a sve to popraćeno vjerom. Susret s Bogom donosi radost, utjehu, nadu, blaženstvo i čovjek tada lako može poželjeti ostati na toj gori, osami i upravo ti susreti, trenutci su kada moramo biti svjesni da se vratimo u realnost, život, prožeti vjerom, živim Kristovim pozivom za kojeg Otac kaže: Ovo je Sin moj ljubljeni, u Njemu mi sva milina, slušajte Ga. Isus nas poziva da i kada padnemo, kada teret i žega dana postanu nepodnošljivi, kada u vlastitoj slabosti pogriješimo da ustanemo, da ne ostanemo licem na zemlji, vidjet ćemo Krista, poslušati Kristove riječi, odmoriti se na Kristovim ramenima, slijediti Njegove stope pravi je put kojemu je vječno blaženstvo cilj, nahranjeni Njegovim Tijelom i napojeni Krvlju Njegovom imat ćemo okrijepu za cijeli život. Slušajući Njegovu Riječ kako bismo uvijek mogli prepoznati milinu blizine Božje. Isusova blizina i pogled trebaju biti temelj našeg života, a usmjeriti pogled Kristu znači primiti sjaj i svjetlo Njegova života. Pozvani smo ljubiti jedni druge. U susretu s čovjekom i njegovim ranama susrest ćemo Gospodina kad mu dopustimo da On preko nas donese svoju radost i utjehu. Do kraja ići s Isusom, do slave Uskrsnuća ne možemo samo svojim naporom, nego samo milošću, ljubavlju. Pravi primjer duboke vjere i služenja Bogu, vjernom nasljedovanju, istinski pouzdanja Bogu je Majka Marija pa tako neka i ovaj početak Devetnice i svetkovina Velike Gospe u nama ojača Duh vjere, stav poniznosti i poslušnosti Njezinu Sinu Isusu za kojega Otac kaže: Ovo je Sin moj ljubljeni, Njega slušajte. Neka zagovor BDM prati sve nas i naše obitelji na putu prema Njezinu Sinu.

2. dan: ponedjeljak, 7. kolovoza, svetu misu slavio je fra Slavko Alojzije Anđelić, mladomisnik, a tema je bila Mudrost.

Na samom početku svoje nadahnute propovijedi fra Slavko je ukratko objasnio kako je sv. Franjo djelovao sa sv. Klarom pod utjecajem Duha Svetoga snagom mudrosti. Naš Bog je ljubav, iz ljubavi sve je stvorio, obnavlja, spašava. Trojstvo koje zahtjeva odnos, a odnos zahtjeva ljubav. Objava nas kroz Sveto pismo uči da je Duh Sveti osobna ljubav Oca i Sina. Duh Sveti je ljubav koja nam se daje na razne načine kroz svete sakramente kroz koje se na poseban način izlijeva Božja ljubav na nas. A primanje te ljubavi je ono što nazivamo primanje darova Duha Svetoga i crkva nas uči da ih je sedam, a jedna od njih je mudrost. Dar Duha Svetoga mudrost je djelovanje Božje ljubavi u našem životu koje nas osposobljava cjelovito sagledati život u duhovnom smislu u odnosu na Boga, pomaže nam donositi ispravan sud, vršiti Božju volju i odvraća nas od grijeha. Često umjesto Božje priklanjamo se mudrosti tijela i svijeta, onoga što je nama lakše jer nam se često čini da Božji put vodi u nešto nelagodno, teško. Pravi primjer istinskog prihvaćanja ovoga dara je Gospa koja na Kalvariji, pred tijelom svoga Sina, gleda patnju mudro i strpljivo jer zna da je to dio većeg plana. Po tome utječimo se Njezinu zagovoru, gledajmo njezin primjer kako bismo i mi svojim življenjem prihvatili Božju ljubav, kako bismo dopustili da Duh Sveti po daru mudrosti djeluje u našem životu, da nas mijenja i oblikuje, kako bismo mogli vršiti Božju volju, a ne svoju volju, kako bismo znali trpjeti za ljubav, znali čuvati čistoću duše i tijela. Mudrost nas vodi redovitoj svetoj ispovijedi, kajanju i odricanju od grijeha, vodi nas Gospi i krunici, da živimo po Božjoj logici, a ne po logici tijela i svijeta, da čuvamo čistima svoje oči, uši, tijelo, da se u braku otvaramo daru života, bez straha, da odgajamo djecu po Božjem zakonu, da imamo hrabrosti prihvatiti Božji poziv i prihvatiti redovničke i svećeničke pozive. Mudrost nas uči i kad nitko drugi to ne čini i kad su odsutni. Dopustimo Božjoj ljubavi da nas zapali i oblikuje, mijenja i vodi Božjim putem u vječno zajedništvo Njegove ljubavi.

3. dan: utorak, 8. kolovoza, svetu misu slavio je don Nedjeljko Krešić, župnik u Vinjanima, a tema njegove propovijedi je jedan od darova Duha Svetoga Razum.

Don Nedjeljko je u svojoj propovijedi naglasio kao je to dar koji je od samih početaka dat i nama, i prvim ljudima koji su odmah sagriješili te kako su ih odmah odmetnuti anđeli naveli na grijeh. Razum, riječ sastavljena od dviju riječi, ona glavna um, kojeg nam je darovao Svemogući Bog kad nas je stvarao da čovjek može slušati, gledati, razmišljati i donositi odluke u životu. Još od Mojsija koji je predznak Krista Spasitelja koji će doći i spasiti svoj narod, a najveći i najbolji primjer je BDM koja nije bila zatrovana neprijateljem, nego je ona razumna žena, razmišlja iskreno i pošteno, ima čist um. Ona ostaje čvrsta kroz cijeli svoj život i odnosu prema Bogu i apostolima i ustrajna je do kraja. BDM nudi opraštanje, obraćanje i zagovara nas kod Isusa da ozdravimo od grijeha i od naših nesporazuma. Isus je sebe zakovao na križ da bi s nama sklopio jedan pravi, iskreni sporazum i onda nam daje Mariju za našu majku. Božja intervencija je prava na pravom mjestu ako je pravo pitanje, prava želja i ako iskreno hoćemo prihvatiti Božju riječ. Pripremajući se za blagdan Uznesenja BDM molimo da po njezinu zagovoru isprosi od svoga Sina, našeg Spasitelja da i nama dadne mudro i razumno srce i da uvijek možemo imati dobar i čist odnos prema svima, najprije prema sebi pa drugima te da u drugima ne vidimo neprijatelja i da ne želimo zlo neprijatelju nego da se obrati s krivoga puta i da ide putem pravde. Neka nas sve zajedno zagovara i vodi BDM uznesena na nebo.

4. dan: srijeda, 9.kolovoza (sv. Terezija od Križa), tema Devetnice je Savjet, a svetu slavio je don Branimir Bevanda, župni vikar u Mostaru.

Don Branimir je u svojoj propovijedi naglasio kako svakodnevno donosimo odluke i kako, pošto si Božji čovjek, Božje remek djelo, ipak nam treba pomoć, ali ne samo od čovjeka nego potražiti savjet od Boga. Mi trebamo da učimo od svog učitelja Isusa Krista, a s druge strane ako nam je stalo do nekoga, ako nekoga volimo onda smo dužni toga opomenuti, dati mu savjet. Trebamo opomenuti, to je bratska opomena jer smo dar savjeta primili besplatno od Gospodina i besplatno moramo dati drugima, tu ne smijemo nikako biti škrti. Savjet je kao čaša vode u pustinji. Svi smo samo ljudi, stvorenja i mi jedino što možemo dati drugima jest savjet, a odgovore na neka važna pitanja daje nam samo Krist i zato kada donosimo neke odluke, Gospodinu su tada mila naša koljena, i kada gledamo u križ ne moramo ništa moliti, pričati, samo gledajmo i dobit ćemo odgovore na pitanja kao: Kako ljubiti?, Kako opraštati? I Kako biti milosrdan? Odgovor će nam dati Isus Krist. Gospa, BDM, Gospin lik uči nas da su život i vjera jednostavni, samo što mi ljudi kompliciramo. Mi imamo stav koji nam ovaj svijet nudi, a to je da gospodarimo, svojim životom, tuđim životom, tijelom. Gospa nam tiho govori da služimo. Zašto častimo Gospu? Svatko od nas ima tri majke: biološka majka koja nas je rodila, majka domovina i naša Nebeska Majka BDM. Možemo izgubiti biološku majku, možemo izgubiti i domovinu, ali ako izgubimo Nebesku Majku tek onda ostajemo siročad i zato se njoj svi utječemo, nju častimo jer ćemo jedino tada i tako jačati odnose s ostalim dvjema majkama.

5. dan: četvrtak, 10. kolovoza, tema je bila Jakost, a svetu misu predslavio je fra Vlatko Soldo, župnik u Rakitnu.

Fra Vlatko je u svojoj propovjedi naveo primjer svetog Lovre koji je bio pravi primjer obdarenošću dara Duha Svetoga jakošću. Jakost je dar Duha Svetoga koji osobu osposobljava da lako i spremno dočeka neprijatelja svake vrste i odoli u najvećim poteškoćama. Jakost izvire iz svijesti da je Bog prisutan da bi pomogao i da uvijek možemo računati na njega. Jakost je tamo gdje je drugi ne vide, ne primjećuju, poput blaga koje je sv. Lovro vidio u rimskim siromasima. Jakost je kad odlučim da ću hrabro i pošteno kroz život bez obzira na cijenu, pošteno i sveto življenje. Jakost je kao moralna krijepost, snaga i moć samoga Boga koji djeluje u nama i po nama. Pravi primjer jakosti je i BDM odgovor na anđelovu poruku iako ona i ne zna što će se dogoditi, ali crpi snagu i jakost iz Boga, jer je sve to Božje djelo i Bog je prisutan. Duh jakosti nam je potreban u svakodnevnom nastojanju da ostanemo vjerni vlastitim načelima i uvjerenjima, kad se trebamo oduprijeti napastima silnika ovoga svijeta. Duh jakosti je nošenje životnog križa i znati da to ima smisla jer je nagrada i konačni cilj Bog tj. nakon ovozemaljskog života boraviti u kući Očevoj, u društvu svetih. Neka nam Gospodin po zagovoru BDM i sv. Lovre udjeli dar jakosti.

6. dan: petak, 11. kolovoza, tema je Znanje, a svetu misu slavio je fra Ivan Hrkać, župni vikar u Međugorju.

Fra Ivan je u svojoj propovijedi pobliže pojasnio sam dar Duha Svetoga znanje od samog početka Biblije i stvaranje svijeta te kako se dar znanja ne odnosi na ljudsku pamet i inteligenciju. Bog u svemu što stvara vidi dobro i baš zbog toga što Božji pogled, stvaralaštvo kaže da je dobro svi smo mi pozvani reći da je dobro. Mi smo stvoreni na sliku Božju, dobro Božje sjeme koje treba raditi, čuvati, uzgajati. Za dar Duha znanja potrebno je pogledati u dvije važne stvari koje nam je Bog stvorio, a to su naše oči i naše srce. Očima promatramo i gledamo stvoreni svijet, a srcem osjećamo, razumijemo i primamo ono što gledamo. Da bismo uspjeli doći do tog dara dobro je stati malo i gledati kroz Evanđelje. Puno misli i buke se događa u nama samima, trebamo se malo umiriti, ući u sebe, priznati da je naš fokus često slab i učiti od našeg učitelja. Kad primiš darove Duha Svetoga onda si novi čovjek, ali nama se često, nažalost događa da ti darovi ostanu neotvoreni, negdje spremljeni, ne znamo kako rukovati njima. Dar Duha Svetoga znanje poziva nas otvoriti oči i pogledati u stvoreni svijet, pogledati u svoje srce, razlikovati dobro i zlo, imati otvoreno srce kojim ćemo primiti Božju riječ, a to možemo samo kad zašutimo.

7. dan: subota, 12. kolovoza, tema je dar Duha Svetoga Pobožnost, a svetu misu slavio je fra Stjepan Pavličević, župnik u Doljanima.

Na jednostavan način fra Stjepan nas je pobliže upoznao s darom Pobožnosti te pojasnio kako često krivo shvaćamo taj pojam, da nisu to samo sklopljene ruke na molitvu, spuštene oči na razmatranje, savijena koljena u klečanju, raširene ruke i glas da je to mnogo, mnogo više. Dar pobožnosti znači sinovsku odanost i ljubav prema Bogu kao svome Ocu, a onda i ljubav punu poštovanja prema bližnjima, prema bratu čovjeku i drugima. Pobožan je onaj čovjek koji se ravna po Bogu, po zapovijedima i svjestan je da sve može s Bogom. Pobožni čovjek vjernik opslužuje dvije temeljne vječne istine vjere, a to je da postoji Svemogući Bog koji je sve stvorio i drugo da je Bog sudac svakom čovjeku te da dobro nagrađuje, a zlo kažnjava. Pobožni vjernik misli, govori po Božjem, na prvo mjesto stavlja Boga, ne sebe, pazi na svoj govor i jezik. Onaj tko ne ide na svetu misu, ne sluša svoje roditelje, ne poštuje dar života, svoju ni tuđu tjelesnost, onaj tko krade, nanosi štetu drugome, izrabljuje drugoga, laže, kleveće taj nije pobožan čovjek. Čuti Isusa je izraz pobožnosti i tek tada možemo svojim mislima, riječima i djelima odgovoriti. Bog nam se darovao preko svoga Sina i stalno bez prestanka nam se daruje u euharistiji pod prilikama kruha i vina, bezuvjetno. Svaka naša pobožnost i ljubav samo je odgovor na Kristovu ljubav i zato moramo zahvaljivati za šansu da možemo svakodnevno uzvraćati barem mali dio one ljubavi koja nam je darovana, da možemo ljubiti ljudsko nesavršeno. Neka nam dragi Bog po zagovoru BDM i svih svetaca daruje taj dar Duha Svetoga pobožnost.

8. dan: nedjelja, 13.kolovoza, tema ove večeri Devetnice bila je Strah Božji, a svetu misu slavio je fra Zvonko Tolić, voditelj HKM Berlin. U dosta nadahnutoj propovjedi i vezano za Evanđelje naveo nam je primjer Petra kako ga je u nedostatku vjere uhvatio strah. Strah Božji nije strah kojega osjećamo svakodnevno. Strah počesto u nama izaziva bijeg, i to bijeg od samoga sebe. Strah Božji kao dar Duha Svetoga pa bismo se trebali upitati trebamo li se i moramo li se bojati Boga, ako je Bog ljubav, a znamo da jest. Bog dolazi u lahoru, želeći nam pokazati kako nas ljubi i da čovjek ima strahopoštovanje, a ne strah koji će ga udaljiti od Boga. Nije Bogu do toga da se čovjek boji Njega, da živi daleko i da svoj život gradi na strahovima, tu nema ljubavi. Onoga trenutka kada čovjek sumnja, on tone. Kada razmišljamo o onome što Bog od nas očekuje, o onome što bismo trebali u životu razlučiti, strah Božji od onih naših zemaljskih strahova trebamo i moramo se upitati strah Božji što on jest, a što nije i gdje je Božja ljubav ako se Boga bojimo. Trebamo razmišljati o našim grijesima zbog kojih tonemo, o onom što je u našem životu oholo, o grijesima koji ograničavaju naš život, o tome zašto činimo zlo, grijeh, patnju sebi i drugima. Bog nam je najbolje pokazao u primjeru BDM, koja nam je najbolji primjer kako i pod križem kad gubi vlastitog sina znajući da nije ništa učinio osim ljubavi prema čovjeku, ali ona predaje sve u ruke Božje i ona nam je primjer da ćemo i mi biti na nebo uzneseni i da ćemo se s Bogom gledati oči u oči, da ćemo vidjeti njegovu snagu i silu, Boga u onome što jest, a hoće li Bog vidjeti nas u onome što mi jesmo. Neka nas strah Božji usmjerava i bude nam da u životu ne možemo raditi zlo, nepravdu, nego biti njegovo dobro dijete koje se bori protiv grijeha, svoje slabosti. Dao Bog da ovaj dar Duha Svetoga strah Božji , zagovorom BDM proradi da bismo najprije očistili svoja srca i svoju dušu da bismo bili Božja djeca koja i kad tonu čuju onaj Božji glas. Ne bojmo se, On je s nama i danas i sutra i uvijek će biti s nama i mi razmišljajući o strahu Božjem upitajmo se koliko smo daleko od Njega, tonemo li u vlastitim grijesima, udaljavamo li se od njega ili imamo povjerenje da će nam Bog doći u lahoru svoje ljubavi.

9. dan: ponedjeljak, 14. kolovoza, Uočnica Velike Gospe, počela je molitvom Devetnice na Martića križu odakle se s Gospinim kipom uputila prema crkvi. Svetu misu slavio je fra Branimir Musa, župni vikar u Veljacima. Fra Branimir je u svojoj propovijedi pozvao okupljene da se poštujemo svoju majku jer svaki zakon Božji i ljudski traži od nas da poštujemo onu koja nam je život dala. Tko je žena koju častimo? Samo ime, Marija, lijepa, časna, dražesna, mila, Majka Božjeg sina, Kraljica svega stvorenoga. Nama se najlakše diviti nekome, ali trebamo nasljedovati onoga kojem se divimo. Ona je svetost postigla poniznim životom. Što je s našom poniznošću? Kako sam otvoren Bogu za njegove planove? Svetost se postiže kršćanskim životom, žrtvom, svetošću, da se ne psuje, ne krade, ne laže, ne opija se, nisi nemoralan, poštujući roditelje, radnika, a radnik poslovođu, čuvajući svoju obitelj, svoj i tuđi brak, svoju čistoću. Nažalost, danas ljudi ne vole žrtvu, sve je teško, ali kad je tako onda sotona napada i pretvara te u zavidnika, ljenčinu. Umjesto da živimo svoj život, mi živimo tuđe živote, a to je bolest duha. Živimo u vremenskom kaosu, pitamo se ima li nade. Ako budemo pošteno živjeli, bez grijeha i bit će nade. Fra Branimir je poslao poruku muževima da pogledaju svoje žene, kako si se odnosio prema ženi, ako si muškarac ispričaj se. Djeco, koliko ste puta povrijedili svoje roditelje, svoju majku. Obraćenje počinje riječju oprosti, najprije kajanje, pa oprost. Majke, potrebno je vaše iskreno majčinstvo, pošten život, krunice u vašim rukama, a ne mobitele, odgovornost. Operite pet riječi u Marijinu izvoru: ljepota - u čistu srcu, bogatstvo- obitelj, uspjeh - ostati zajedno s obitelji, sloboda - odgovorno živjeti, sreća – susresti Boga u svom životu. Ako slijedimo Mariju i njezina Sina u životu ćemo imati mir, sreću, uspjeh, ljepotu i slobodu. Ovom gradu trebaju muškarci i žene koje će moliti. Dogodile su se i događaju mnoge tragedije u ovom gradu, bol je preduboka. Pozvao je mlade da promjene način svoga života, da ne budu heroji ulice nego gospoda svoga grada, da mijenjaju način svoga ponašanja, svoju glavu. Živimo u svijetu u kojem je puno izazova, more suza, prevara, poniženja, mučenja, nesretnih okolnosti, duhovnog i materijalnog statusa, prokockanog povjerenja, neposlušne djece, maltretiranja, neshvaćenih i progonjenih roditelja, žena i muževa, neuzvraćenih ljubavi, bolesti duše i tijela, a sve se ovo može zaustaviti jedino molitvom, poštenim životom i dubokom vjerom. Pozdravio je sve one koji žive van Hercegovine da ne zaborave svoju majku, svoju zemlju jer nigdje ne sija sunce kao ovdje. Uvijek moraju znati da ih majka čeka. Tamo gdje je blagostanje najviše je tragedija. Idimo pošteno, čuvajmo obitelji, molimo se Bogu i dragoj Gospi, čuvajmo stare. A Krist neka nam da snage za novo sutra, a oni koji žive po strani neka se sagnu i pomirišu ovu zemlju i vidjet će da miriše, a tamo ne miriše tako. Poslije svete mise uslijedio je blagoslov djece i nabožnih predmeta.

Utorak, 15. kolovoza, blagdan Velike Gospe proslavljen je u našoj župi, Posušju. Prije svete mise s Gospinim kipom išla je procesija i pjevane su litanije. Svečano misno slavlje predslavio je prof. dr. fra Franjo Vidović, župnik u Maria Sealu, Austriji.

Fra Franjo je u svojoj propovijedi naglasio kako slaveći blagdan Marijna Uznesenja zapravo slavimo blagdan budućnosti. Puno je pitanja koja sebi postavljamo i često ta budućnost budi u nama strah, ali i očekivanja. Puno je pitanja na koja nemamo odgovor, ali čitajući i razmatrajući Bibliju možemo sve razumjeti i shvatiti. Bog je čovjeka stvorio da bude sretan, da čuva i obrađuje zemlju i postavio mu je određenu granicu, a ta granica je njegova ljudskost. Međutim, čovjek se u svojoj oholosti želi postaviti kao Bog, a nakon prvog prijestupa čovjek nije postao kao Bog. Uvidio je da je gol, a to znači da je ranjiv. Povjerenje koje je imao prema svome Stvoritelju, svome bližnjem, zemlji koju je Bog stvorio nestaje. I prva riječ čovjeku glasi: Adame, gdje si? I ta riječ odjekuje kroz povijest, ona je upravljena svakome od nas. Tragična povijest počinje kada se čovjek sakriva od svoga Boga, a u isto vrijeme se želi staviti na Božje mjesto. Sveto pismo kaže da Bog pronađe jednu ženu koja je bila spremna na njegova pitanja. I s Marijom počinje Nova Eva, novi čovjek. Taj put nije bio nimalo lagan, nije posut ružama, nego trnjem. Marija postaje netko tko razumije naše patnje, boli, trnovite putove, razočaranja. I Marija stoji pred križem i pita se zašto, zašto nije moglo biti drugačije. Tek poslije Uskrsnuća sve će postati jasnije. Bog nam daruje budućnost, Bog je onaj koji ne ostavlja svoj narod, koji te ne će ostaviti ako u svojoj ruci držiš krunicu, ako se držiš čvrsto za svoga Boga, njegove riječi i kažeš s tobom Bože idem naprijed. Na pitanje kakva je naša budućnost, odgovor je da je budućnost Bog, vječnost, onaj koji me stvorio, koji mi daje snagu da idem dalje.

Na današnji blagdan, okupljeni oko oltara Gospodnjeg, oko Marije molimo za živi kruh, živu vodu, da nas Gospodin vodi na našem životnom putu, da ustanemo kada poput Isusa ne tri, nego 33 puta padnemo pod križem životnih briga te da budemo svjesni da je ta snaga od Boga, a ne naša. Molimo Mariju za Njezin zagovor za nas, za naše obitelji, za mlade, za mir, za sve one koji su prognani, za mir u našim srcima i Gospodin nas ne će ostaviti. Budućnost nije tama groba, nego je budućnost vječni život, Uskrsnuće. Budućnost je Marija koja je na Nebu proslavljena. Neka Ona blagoslovi nas, naše obitelji, našu domovinu, sve one koje nosimo u svom srcu. Na koncu ovog svečanog misnog slavlja obratio se svima posuški župnik fra Mladen Vukšić koji se zahvalio svemogućem Bogu i našoj nebeskoj zaštitnici BDM na svim danima Devetnice, na današnjem danu i na svim milostima od Boga. Zahvalio se svima onima koji su na bilo kakav način pomogli da sve protekne u najboljem redu: svećenicima propovjednicima, onima koji su ispovijedali, hodočasnicima, moliteljima krunice, prakaraturima, čitačima, pjevačima, ministrantima, framašima, onima koji su nosili kip BDM, tehničkom osoblju, policiji i svima onima koji su na bilo koji način pomogli da ova proslava prođe u najboljem redu.