HODOČAŠĆE NAŠE ŽUPE U ĐAKOVO, OSIJEK, ALJMAŠ, VUKOVAR, VINKOVCE I ILOK

Detalji

Objavljeno: subota, 07. listopada 2023.

U subotu, 30. rujna 2023.g. grupa nas 95 hodočasnika iz župe Posušje, u pratnji našeg župnika fra Mladena Vukšića , krenula je u ranojutarnjim satima prema našem odredištu. Na granici sa Republikom Hrvatskom pridružio nam se i naš vodič gospodin Slavo Mandurić.

Naše prvo odredište bio je grad Đakovo. Uz dobro raspoloženje i sunčano vrijeme uputili smo se do đakovačke katedrale. Tu nas je dočekala simpatična gospođa koja nam je govorila o povijesti katedrale.  Đakovačka katedrala svetog Petra građena je u neoromaničkom stilu i stolna je crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije. Glavni inicijator gradnje bio je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Oslikavanje unutrašnjosti katedrale trajalo je dosta dugo. Ljubazna voditeljica je objasnila sve važne informacije vezane za katedralu. U kripti katedrale nalazi se grobnica biskupa Strossmayera.

Nakon kratke vožnje stigli smo na Državnu ergelu Đakovo. Dočekalo nas je simpatično vodstvo ergele koje nas je u šaljivom duhu upoznalo sa poviješću ergele. Saznali smo da se đakovačka ergela svrstava među najstarije ergele u Europi. Lipicanci su nastali križanjem četiri pasmine konja kroz 100 godina. Posjetom kraljice Elizabete Ergela Đakovo doživjela je posebno priznanje. Divili smo se izgledu i ljepoti ovih plemenitih životinja.

Nastavljamo  put prema malom mjestu Aljmaš. Naš vodič Slavo nas je usput zabavljao raznim pričama o svetom Jeronimu, pošto je on svetac dana. Po dolasku nas je srdačno pozdravio tamošnji župnik velečasni Tomislav Ćurić. Nakon uvodnih riječi prepustio je govor prečasnom Anti Markiću. Oba svećenika vuku podrijetlo iz Hercegovine. Prečasni Ante Markić je djelovao u ovoj župi 49 godina. Aljmaš je poznato marijansko svetište Gospe od utočišta. U Domovinskom ratu crkva je sravnjena do temelja. Prečasni je pričao o strahotama rata koje su zadesile ovo selo. Zanimljivo je to da je pod neobičnim okolnostima 1992. godine u ruševinama crkve nađen Gospin kip koji je tada  odnešen u Osijek. Ovdje je naš župnik slavio Svetu misu za hodočasnike.  Tu smo se kratko okrijepili u obližnjem kafiću, kupili razne suvenire i krenuli put Osijeka.

U kasnim popodnevnim satima stižemo u Osijek. To je najveći grad u Slavoniji. Nalazi se na obali rijeke Drave i grad je sa najviše zelenila u RH.  Zbog kašnjenja nismo mogli ući u konkatedralu Svetog Petra i Pavla, ali smo dobili izdašne informacije o njoj. Otišli smo do Osječke Tvrđe. Osječka Tvrđa barokni je grad-tvrđava 18. stoljeća, nastao transformacijom zatečenog starijeg povijesnog grada. Služio je obrani grada od Turaka. Tu smo od domaćeg vodiča saznali brojne povijesne činjenice vezane za Tvrđu i grad Osijek. Nakon toga imali smo slobodno vrijeme za razgledanje i kavicu.

Iz Osijeka putujemo u Vinkovce. Tamo smo se smjestili u hotel Slavonija. Nakon večere razgledali smo uže središte grada. To je bila lijepa šetnja i prilika za fotografiranje.

Sljedeći dan, odnosno u nedjelju 1. listopada, nakon doručka krećemo u Vukovar. Za mnoge od nas to je bio najveći razlog ovog putovanja. Vukovar nosi nadimke „Grad heroj“ i „Grad heroja“. Grad je za vrijeme Domovinskog rata imao odlučujuću ulogu u obrani Hrvatske. Bio je u potpunosti razoren, a stanovništvo prognano i pobijeno. Nakon dolaska, tog prohladnog jutra, idemo na obalu Dunava. Tu je na ušću Vuke u Dunav podignut križ –Spomenik žrtvama za slobodu Hrvatske, u čast i spomen svim onima koji su svoj život dali za slobodu Hrvatske. Nakon toga šetnja gradom i obilazak bolnice. U Crkvi svetih Filipa i Jakova naš župnik fra Mladen služi Svetu misu za cijeli puk. Na toj misi su bila i tri krštenja. Crkva i samostan su bili teško razoreni u ratu. Odlazak do Vodotornja koji je simbol Vukovar, simbol stradanja i otpora grada,  posebno nas je učinio sretnima. Drag mladi vodič ponosno je pričao o svemu što se događalo oko Vodotornja. Posebno nas je dirnula priča o braniteljima Ivanu Ivaniki i Hrvoju Đalti, koji su svaki dan iznova postavljali hrvatsku zastavu na vrhu tornja kako bi ljudi znali da Vukovar još nije pao. Zatim smo se i mi popeli na vrh tornja gdje se još uvijek vije hrvatski barjak. Ponosni što smo tu, srce kao kuća... Sa vrha veličanstven pogled u daljinu, kao što pjesma kaže „tamo gdje Dunav ljubi nebo“. Put nas dalje vodi na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata – to je ujedno najveća masovna grobnica u Hrvatskoj , a i u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Tu se nalazi i grob ratnog zapovjednika obrane grada Blage Zadre. Nakon toga odlazimo na Ovčaru. Tu su ubijeni i zakopani vojnici i civili koji su bili pacijenti, odnosno ranjenici, vukovarske bolnice. Kratko stajemo u Hangar koji je u ratu bio sabirni centar za zarobljenike. Pod dojmom svega što smo vidjeli i čuli,, izmješanih osjećaja tuge i ponosa, krećemo dalje.

Vijugavom cestom kroz ravnicu, s pjesmom „ Slavonijo u srcu te nosim „ vozimo se prema Iloku, najistočnijem gradu Hrvatske. Prvo smo pošli na gospodarsko imanje obitelji Knezović čiji su korijeni iz Posušja. Domaćini su nas lijepo ugostili i pripremili odličan ručak. Nije izostalo ni vino koje proizvode. Pošto smo se okrijepili ukusnim obrokom, zahvalili smo se domaćinima i pošli dalje. Slijedi posjet iločkoj crkvi gdje nas je dočekao župnik Grgur Blažević. Crkva je posvećena svetom Ivanu Kapistranu. Župnik je pričao o povijesti crkve i ratnim zbivanjima. Saznali smo mnogo  stvari o ovome mjestu i crkvi. Posljednja destinacija  - Iločki podrumi. Vesela i draga djevojka povela nas je u obilazak podruma dugačkog 100 metara. Ovi stari vinski podrumi imaju bogatu prošlost, te čuvaju vrijednu arhivu brojnih sorti vina. Također je na raspolaganju i suvenirnica Starog Podruma gdje se može kupiti vino iz bogate proizvodnje Iločkih Podruma.

Ovdje polako završavamo naše hodočašće. U kasnim popodnevnim satima, prepuni dojmova,  zaputili smo se  našoj dragoj Hercegovini, svojim obiteljima.

I na kraju hvala dragome Bogu na prekrasnom vremenu i zajedništvu nas hodočasnika. Hvala  našim vozačima i vodičima na strpljenju i naravno, našem župniku fra Mladenu na organizaciji ovog hodočašća.