Ruski književnik Lav Tolstoj rekao je malo prije svoje smrti: „Zanimljivo je da sam ja tek u svojoj 82. godini života počeo shvaćati kako bi trebalo živjeti da bi život bio trajna radost“. Nažalost, umro je a nije kazao kako bi trebalo živjeti da život bude trajna radost.

 

Prije svega budi svoj, ne uspoređuj se s drugima. Elisabeth Neumann napisala je knjigu: „Što daje smjer mome životu“ i u njoj piše i ovo: „Često sam se tužila ocu kako druga djeca imaju sve bolje nego ja, ali mi je otac neprestano odgovarao: Nemoj se uspoređivati, tko se uspoređuje s drugima zaboravlja da je jedinstven na svijetu. Tako mi je otac pomogao  da sačuvam životnu autonomiju“. Sjetimo se da je i Kain ubio Abela jer mu se činilo da Bog Abela više voli nego njega.

 

Mnogo toga uradimo u tijeku jednog dana. Jedan se pisac osvrće na to i kaže: „Kad dođe noć i bacimo pogled unatrag, vidimo da smo nešto uradili, ali da je većina onoga što smo uradili ostala neuredna i nedovršena, da se zbog mnogo čega što smo uradili trebamo stidjeti i kajati, ali na koncu ipak prihvatimo ono što jest i stavimo to u Božje ruke. Tako ćemo se u njemu smiriti i sutra započeti novi dan“.
 

Treba živjeti onako kako to Bog hoće, u skladu s njegovom voljom, Bog ima svoj program za nas, i ako se držimo toga programa, tada ćemo biti svjesni sebe i svoga zadatka i u tome nalaziti svoje zadovoljstvo jer je smisao našega života z tome da ispunimo Božju volju.

Kakav nam program nudi Bog? Sasvim jednostavno i skraćeno rečeno, on glasi: „Moli i radi!“ Koliko ćemo u tome uspjeti nisu mjerodavni da nam kažu ljudi, njihova mjerila i sud, nego Bog koji će na koncu našega života dati o nama svoj pravi, istiniti sud.
 

 Fra Franjo Mušura