HODOČAŠĆE U SVETIŠTA SJEVERNE ITALIJE

Detalji

Objavljeno: četvrtak, 11. travnja 2024.

Na Uskrsni ponedjeljak, 1.travnja. 2024. godine, u ranim jutarnjim satima krenuli smo na hodočašće u svetišta sjeverne Italije s našim župnikom fra Mladenom Vukšićem. U Rijeci nam se pridružio Slavo Mandurić, naš vodič. Vožnjom preko Hrvatske, Slovenije, Italije stigli smo do našeg prvog odredišta, svetišta Monte Grisa u Trstu.

Nacionalno svetište Marije Majke i Kraljice sagrađeno je između 1963. i 1965. godine. Crkva je posvećena svetoj Mariji kao simbol mira i jedinstva svih ljudi. Samo svetište nalazi se iznad Trsta, a s južne terase crkve mogli smo vidjeti dio Tršćanskog zaljeva, jer nam je kiša ograničila vidik na cijeli zaljev. Nakon razgledanja svetišta slavili smo svetu misu. Duhovno pokrepljeni, put nastavljamo vožnjom kroz pokrajinu Veneto i Lombardiju, najrazvijeniji dio Europe. Sa zadnjim zrakama sunca dolazimo do okolice Verone, gdje smo se smjestili u hotel, večerali i pošli na odmor.

Drugi dan, nakon doručka krenuli smo u obilazak grada Bergamo koji je nakon Milana najvažniji grad pokrajine Lombardije. Uspinjačom smo stigli u malu srednjovjekovnu četvrt okruženu venecijanskim zidinama iz 16. st. koja nas je zadivila renesansnim građevinama, šarmantnim trgovima između kojih je smještena Palazzo della Regione, povijesna građevina iz 12. stoljeća.

Razgledali smo katedralu posvećenu svetom Aleksandru koji je zaštitnik grada, Katedralni trg, krstionicu, Gradski toranj, zvonik, Stari trg koji se smatra najvažnijim trgom u pokrajini Lombardije, baziliku Svete Marije Velike koja je iz 12. stoljeća. U njoj smo slavili svetu misu.

Poslije kraće pauze put nastavljamo do Brescie koji je nakon Milana drugi po veličini grad u pokrajini Lombardiji. Obišli smo dvije katedrale, staru i novu. Obje su nas oduševile. Šetnja gradom, razgledanje La Cripta di San Filastrio, crkve u kojoj se nalazi grob Angele Merici koja je osnovala žensku redovničku zajednicu pod imenom Družba svete Uršule, posebno osjetljive prema sirotinji. Zatim smo krenuli u Sirmione, mali grad velikih sladoleda, u što smo se i uvjerili. Gradić je to koji se smjestio na poluotoku koji uranja u prekrasno jezero Lago di Garda.

Uslijedilo je vrijeme za druženje, odmor, razgovor i opuštanje uz jezero. Šetnjom starim centrom Sirmione, šarenim slikovitim ulicama prepunim slastičarni, kafića i restorana, razgledanjem tvrđave Scaliger priveli smo dan kraju i umorni krenuli u hotel na večeru i noćenje.

Treći dan hodočašća naše prvo odredište bio je grad Mantova, kulturno sjedište cijele Europe. Grad smješten između tri jezera, zadivio nas je svojim palačama, crkvama i trgovima.

Posjetili smo katedralu svetog Petra iz 16.st. koja je kopija prve vatikanske bazilike, Toranj uz katedralu koji je vidno puno stariji, zatim crkvu svetog Andrije u kojoj se čuva Najdragocjenija Krv Kristova koja je prilikom razapinjanja Isusa pala na zemlju ispod križa, sveti Longin ju je uzeo i danas se čuva u ovoj crkvi.

Poslije kraće pauze za odmor i osvježenje nastavljamo prema Cremoni, grad poznat po bogatoj i raskošnoj arhitekturi i kao mjesto izrade prvorazrednih gudačkih instrumenata, posebno violina. Razgledali smo stari dio grada, katedralu iz 13.st. posvećenu Velikoj Gospi, zvonik uz samu katedralu impozantne visine od 112.54 m sagrađen od cigle, toranj koji je najviši u Italiji, a među tri najviša u Europi.

Zadnje odredište predviđeno za ovaj dan, a ne manje vrijedno i lijepo, je gradić Pavia. Prije samog centra grada posjetili smo Certosu di Pavia, koja je utemljena 1396. godine. Počeli smo od crkve Gospe od Milosti uz koju je smješten samostan na 2235 hektara zemljišta koja je 1879. godine proglašena nacionalnim spomenikom. Sve radove financirale su dvije talijanske obitelji čiji se grobovi nalaze u samoj crkvi. Gradila se petsto godina. Glavni dio crkve je svetohranište koje je napravljeno u prvotnom obliku crkve iz 1500.g. Tu smo slavili svetu misu za naše drage pokojne.

Nakon svete mise jedan od monaha poveo nas je u obilazak svetišta i pobliže nas upoznao o njihovu životu i djelovanju. Zatim smo pošli u sami centar Pavia, grad izgrađen na temeljima rimske utvrde koja je kasnije proširena, a u 4.st. postala Biskupija. Posjetili smo katedralu koja datira iz kraja15. st., glavna kupola visoka je 97 m a ujedno je treća po visini u Italiji. Obišli smo samostan i crkvu svetog Petra u kojoj se nalazi grob svetog Augustina. Također, u kripti crkve nalaze se grobni ostatci mučenika svetog Severina Boezia. Nakon kraće stanke pošli smo prema prenoćištu.

Četvrti dan hodočašća, poslije doručka, napustili smo hotel i krenuli u Schio, malo mjesto u kojem smo posjetili crkvu Svete Obitelji. U glavnom oltaru crkve, u staklu nalazi se neraspadnuto tijelo svete Josephine Bakhite, prve afričke svetice. Tu smo slavili svetu misu. Nakon svete mise časna sestra povela nas je u obilazak muzeja u kojem smo vidjeli osobne stvari svetice, njenu sobu i stvari od sakramenta kršenja i krizme, rukotvorine, knjige koje je čitala, religijske stvari i još puno toga. Dok smo slušali sestru kako govori o teškom životu svete Bakhite koju su trgovci robljem oteli dok je bila dijete, koja je više puta bila prodana, zlostavljana i mučena, malo tko je ostao ravnodušan. Kako reče naš voditelj ,, Svetica s najtužnijim životopisom.“ Sveti Ivan Pavao II. nazvao ju ,, Ženom pomirenja i praštanja.“

Put nastavljamo do Vicenze, glavnog grada istoimene talijanske pokrajine u regiji Veneto. Posjetili smo katedralu Uznesenja Svete Marije iz ranog 11. st. i središnji Gradski trg. Nakon šetnje gradom otišli smo do svetišta Monte Berico gdje se Gospa ukazala 1426. godine. Crkva je posvećena Gospi od Milosrđa. Tu je prva crkva koja je sagrađena za samo tri mjeseca. Iz dvorišta crkve pruža se panoramski pogled na Vicenze. Napustili smo svetište i krenuli u drugi hotel gdje smo se smjestili, večerali i pošli na odmor.

Peti dan hodočastili smo u Camposanpiero, mjesto gdje je sveti Ante proveo zadnje dane svoga života. U ovo mjesto on se povlačio u osamu, molitvu i razmatranje Svetog Pisma. Zanimljivo za ovo mjesto je da na dan Svetog Ante, 13. lipnja, sva stabla oraha što se nalaze u crkvenom dvorištu procvjetaju.

Sveti Ante je najštovaniji i najbrže proglašeni svetac katoličke crkve, manje od godinu dana. Uz samu crkvu svetog Ante nalazi se samostan klarisa. U kapeli crkve svetog Ante slavili smo svetu misu. S jednim od svećenika koji su ovdje na službi obišli smo skulpture koje su postavljene u crkvenom dvorištu, ukratko nam je predstavio njihovo značenje i kod svake smo se zajednički pomolili. Zatim smo krenuli prema Veneciji, autobusom do luke Panta Sabbionni odakle smo nastavili brodom.

Grad na vodi, grad romantike, poznat po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti. Često ga s razlogom smatraju najljepšim gradom na svijetu. Posjetili smo i razgledali: Most uzdisaja, Duždevu palaču, crkvu Gospe od Zdravlja, jednu od najviše fotografiranih crkvi, crkvu svetog Marka u kojoj se nalazi grob samog sveca smješten u glavnom oltaru, zvonik svetog Marka, jedan od najviših u Italiji. Šetnjom gradom mogli smo vidjeti zatvor, gondole, prekrasne građevine, mostove i trgove. Grad smo napustili u kasnim popodnevnim satima i uputili se prema hotelu.

Osvanuo je zadnji dan hodočašća, subota 6.travnja, vrijeme za polazak prema Hercegovini. Putem smo stali u obližnje mjesto Grado, odakle smo brodom pošli na otočić Madonna di Barbana, jedno od najstarijih Gospinih svetišta u svijetu, nastalo 582. godine.

Na otočiću je sagrađena crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, kapelica i župna kuća. Svetu misu slavili smo s nakanom zahvale Bogu za neizmjerna dobra. Slobodno vrijeme iskoristili smo za osobnu molitvu, razgledanje kapelice i šetnju kroz lijepo uređeno crkveno dvorište uz samo more.

U popodnevnim satima vraćamo se u Grado i nastavljamo prema gradu Akvileja, najvažnijem arheološkom nalazištu sjeverne Italije. To je jedan od gradova koji je imao veliki značaj u širenju kršćanstva, a danas je malo mjesto okruženo palačama, trgovima i hramovima na kojima se očituje izgubljeni sjaj Rimskog carstva. Posjetili smo i razgledali baziliku sagrađenu u 11. st. u kojoj se nalaze najvrjedniji mozaici na svijetu koji prikazuju najvažnije simbole prvih kršćana. Put smo nastavili prema Sloveniji gdje smo imali svečanu večeru.

Pod dojmom prirodnih ljepota i svjetski poznatih i priznatih mjesta stigli smo u Hercegovinu. Zahvalni smo Bogu, našem župniku, vodiču i vozačima na strpljivosti, uloženom trudu i posvećenom vremenu.