Zbor „Fra Grga Martić“ u posjetu Dubrovniku

Detalji

Objavljeno: srijeda, 08. svibnja 2024.

Kao svake, tako i ove 2024. godine, nakon proba, pjevanja na nedjeljnim misama i ostalim svečanijim liturgijskim slavljima, naš zbor organizira izlet i druženje. Ove godine odlučili smo posjetiti Dubrovnik, grad na samom jugu Hrvatske. Prema našem odredištu bogate povijesti i drevnih građevina krenuli smo u subotu 4. svibnja točno u 06:00 sati, kako to običavamo od spomenika fra Grge Martića.

Praksa nam je da se na polasku pomolimo, kako za sretan put, tako i za naše članove koji nam se ovaj put nisu mogli pridružiti.

Nama vožnja uvijek prođe u dobrom raspoloženju, uz pokoju konzumaciju slatka i slana za što se uvijek pobrinu naše vrijedne članice i članovi. Stigosmo tako nadomak Dubrovnika. Bilo je vrijeme za napraviti prvu pauzu koju smo iskoristili za osvježenje i fotografiranje kod impresivnog Pelješkog mosta, moderne građevine puštene u promet 2022. g. koja premošćuje Malostonski zaljev spajajući tako mjesta Komarnu i Brijestu, ukupne dužine  2404 m.

Nastavili smo dalje prema našem krajnjem odredištu. Po dolasku u Dubrovnik dočekala nas je naša draga domaćica i voditeljica Mila, prof. povijesti i povijesti umjetnosti koja je taj dan preuzela obavezu upoznati nas s bogatom prošlošću i znamenitostima grada.

Podno brda Srđa (v. 412 m) dočekao nas je grad Dubrovnik, opasan zidinama koje su građene od 13. do 17. st. za potrebe obrane grada. Duge su 1940, visoke 25, a široke 1,5-6 metara. Pet je impresivnih tvrđava stajalo na braniku grada od kojih su tri sastavni dio zidina Bokar, Minčeta i Sv. Ivan, te dvije samostojeće Lovrijenac i Revelin. Dubrovačke zidine proglašene su 1921. godine spomenikom kulture koji dolaze vidjeti turisti iz cijelog svijeta.

Dubrovnik (lat. Ragusa) je grad na krajnjem jugu Republike Hrvatske, danas je upravno  središte Dubrovačko-neretvanske županije te je jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske. Arheološka istraživanja dokazuju da je naselje na mjestu današnjega grada postojalo već u 6.st, a vjerojatno i prije. Širi se dolaskom Hrvata iz antičkog Epidaura (današnji Cavtat) u 7. st.

Pojačanim prometom između istoka i zapada, za vrijeme i nakon križarskih ratova, potaknut je razvoj pomorsko-trgovačkih središta na Jadranu, poglavito Dubrovnika zbog položaja na ulasku u Jadransko more. Prva je otocima zaštićena točka na pomorskom putu od istoka prema zapadu a dolinom Neretve dobro je povezan   i s unutrašnjošću. Upravo zbog te pozicije bio je česta meta osvajača koji su se izmjenjivali kroz povijest. Osobito je bio značajan Mletačkoj Republici od čijeg je utjecaja oslobođen 1358.g. Zadarskim mirom koji je bio presudan za uzlet u daljnjem razvoju. U 15.st.potpuno je izgrađen državno-pravni položaj Dubrovačke Republike. Malena država bez vlastite vojske, ali istančanom diplomacijom dovela je svoj obrambeni sustav do savršenstva, ustrajući na neutralnosti u međunarodnim sukobima  uživali su veliku naklonost  Vatikana. Takav položaj, sigurnost i sloboda bili su idealni uvjeti za razvoj kulture življenja i kreativnog stvaralaštva, poznati su nam svima književnici Marin Držić, Ivan Gundulić, znanstvenik Ruđer Bošković kao i brojni drugi. Blistavi dometi dosegnuti su u urbanističkom, graditeljskom i brodograditeljskom razvoju čiji se izvanredni dokazi vide i danas na svakom koraku u Dubrovniku.

1667. g. Dubrovnik je zadesio katastrofalan potres prouzročivši ogromne gubitke i štetu, ali se grad uspijeva oporaviti i očuvati samostalnost sve do Napoleonovog ukinuća Dubrovačke Republike 1808.g.

1815. g. dubrovačka regija je pripojena ostalom dijelu Dalmacije i Hrvatske i od tada dijele istu upravnu sudbinu.

U novijoj povijesti Dubrovnik je u listopadu 1991. g. bio napadnut razornom silom Srba i Crnogoraca u nakani da čitav kraj osvoje i unište. Bio je okupiran i u potpunom okruženju 8 mjeseci, više puta bombardiran i najbrutalnije razaran.

Drevni starac Dubrovnik naviknut na  osvajače i tom napadu je odolio, pod vodstvom  svoga parca (zagovornika) i zaštitnika sv. Vlaha čiji se spomendan velikom festom slavi 3.veljače svake godine od 971. g. Za taj datum legenda kaže kako je sv. Vlaho upozorio Dubrovčane preko svećenika da Mleci spremaju napad na grad, tako ih je uspio pripremiti za obranu i sačuvati od osvajača. Kaže se da su Mleci na prevaru, pod krinkom da će samo nabaviti namirnice za putovanje, ušli u grad, ali im je propao plan za pripojenjem Dubrovnika svome carstvu. Sv. Vlaho je duboko ukorijenjen u srca Dubrovčana, čini se da sa svakog pročelja njegov lik bdije nad Dubrovnikom. U samom središtu grada nalazi se barokna crkva posvećena sv. Vlahu. Sagrađena je 1715.g. Na glavnom oltaru se čuva srebrni kip sv. Vlaha s pozlatom iz 15. st., izrađen u dubrovačkoj zlatarskoj školi. Sv. Vlaho gotovo uvijek u lijevoj ruci drži maketu grada Dubrovnika.

Otišli smo tako i mi po zagovor sv. Vlaha, biskupa i mučenika, svatko sa svojim nakanama i molitvama.

Moramo spomenuti još nekoliko građevina koje smo obišli i pogledali. Neke od njih su:

- Crkva sv. Spasa iz 1520. g. podignuta u zahvalu Spasitelju što je grad poštedio od potresa koji je tada zadesio Dubrovnik. Zanimljivo je da je u velikom potresu 1667. ostala neoštećena.

- Crkva sv. Dominika, gotička građevina u kojoj se čuva veliko Raspeće Paola Veneziana iz 1343. g. djelo od iznimne umjetničke vrijednosti.

- Onofrijeva fontana, nazvana po projektantu dubrovačkog vodovoda koji je uspostavljen u 15. st. Tako je dovedena voda u grad iz zaleđa.

- Orlandov stup koji prikazuje srednjevjekovnog viteza, njegov lakat su koristili kao mjeru za dužinu.

- Palača Sponza u kojoj je danas Državni arhiv a prvotno je bila carina, zadržala je isti izgled do danas.

- Lazareti - građevine 300 m udaljene od zidina koje su služile kao karantena za bolesne od kuge.

-Tvrđava Imperial smještena  na vrhu Srđa, zbog odličnog strateškog položaja izgrađena je za vrijeme francuske vlasti u Dubrovniku. Danas se do nje može doći i žičarom. Mi smo joj se divili iz grada.

Nakon duge šetnje predivnim kamenim ulicama došlo je vrijeme ručka i malo odmora. Pogostili smo se na otvorenom ispred jednog od bezbroj restorana. Nakon dobre hrane malo se i zapjevalo, opet po običaju, na oduševljenje turista i osoblja. Dio pauze neki su iskoristili za daljnje istraživanje, neki  pak za uživanje na terasama uz kavu. Dan je bio predivan za boravak na otvorenom.

Za kraj obilaska ostao nam je Franjevački samostan i crkva. Tamo nam je domaćin bio fra Josip Sopta, gvardijan Franjevačkog samostana Male braće. Prema jednoj od legendi crkva je dobila naziv Mala braća po dobrotvorima koji su donirali novac za izgradnju u zahvalu franjevcima koji su se brinuli o njihova tri sina.

Gradnja tog kompleksa počela je 1317. g. i trajala je čitavo stoljeće. Bočna strana je ukrašena gotičkim portalom koji je preživio veliki potres 1667. g, ali je crkva nažalost uništena. Prema zapisima je bila puno bogatije ukrašena, imala je čak 21 oltar ukrašen zlatom. Unutrašnjost samostana je spektakularna, svakako je  jedno od najboljih romaničko-gotičkih ostvarenja u cijeloj Hrvatskoj. Ističe se kasnoromanički klaustar sa 120 stupova (kapitela) iz 1360.g. koji okružuju najstariji dubrovački vrt u kojem su fratri uzgajali ljekovito bilje i od njega pripravljali različite lijekove i pripravke po recepturi koju i danas čuvaju. Dio klaustra oslikan je freskama iz života sv. Franje, a u sredini klaustra je fontana s likom sv. Franje Asiškog koji je prema legendi posjetio Dubrovnik na proputovanju u svetu zemlju početkom 13. st. te od tada u Dubrovniku djeluju franjevci. Samostan je poznat u svijetu po ljekarni koja neprekidno djeluje od 1317. g. do danas kad također neke pripravke rade po starim recepturama. Imali smo priliku vidjeti inventar i pomagala prve ljekarne koja je bila jedna od tri najstarije u Evropi. Samostan je poznat i po biblioteci, vrijednim umjetninama koje se čuvaju te grobovima nekih znamenitih Dubrovčana koji su tu pokopani i danas.

Razgledali smo, pomolili se, zahvalili fra Josipu i krenuli prema izlazu iz grada, još jednom bacili pogled na zidine.

Prepuni dojmova od silne količine povijesnih informacija, viđenog neprocjenjivog vjerskog, kulturnog i arhitektonskog blaga, oprostili smo se s našom domaćicom Milom i zaputili se prema Posušju. Molitva za sretan povratak i zahvala Bogu na ovakvom danu neizostavan je dio naših putovanja, takav bijaše i ovaj povratak.

Hvala našem župniku fra Mladenu i našoj voditeljici sestri Ivani na organizaciji još jednog nezaboravnog putovanja.