Župni zbor „Fra Grga Martić“ u posjetu Istri

Detalji

Objavljeno: srijeda, 04. lipnja 2025.

Kao i ranijih godina, i ovog proljeća župni zbor je svome redovitom druženju na probama dodao i jedno zajedničko putovanje. Ovog puta izbor je pao na Istru, gradove Poreč i Rovinj.

Na putovanje smo krenuli u 04:45h ispred naše župne crkve. Nakon osam sati putovanja stigli smo u grad Poreč, smješten na zapadnoj obali poluotoka Istre. Prvi cilj bio je posjetiti Eufrazijevu baziliku, jedan od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu ranokršćanske crkve u vrijeme biskupa Eufrazija. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio svjetskom kulturnom baštinom. Impresivni mozaici, prikaz Krista te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju svojom ljepotom. Jedinstvenost Eufrazijeve bazilike je i u tome što, za razliku od drugih crkava koje su građene na temeljima već postojećih crkava, u kompleksu Eufrazijeve bazilike sačuvana je i ranija crkva iz 4. stoljeća i crkva iz 5. stoljeća. Cijeli kompleks bazilike koji uključuje i stari biskupski dvor i druge objekte zadivljuje svojim kulturnim, umjetničkim, povijesnim i arheološkim blagom.

Nakon bazilike krenuli smo u razgledavanje grada. Uske popločane ulice, suvenirnice i gradske kavane s terasama nalikuju ostalim starim jadranskim gradovima. Panoramska šetnja uz obalu do hotela dala nam je priliku razgledati i bolje upoznati ovaj grad. Smještaj i noćenje u hotelu „Diamant“. Nakon večere neizostavna gitara i pjesma. Autentične pjesme kao „Moja Hercegovina“ daju naslutiti od kud smo stigli i tko smo. Hercegovci u Istri.

Drugi dan, 25. svibnja, nakon doručka zaputili smo se u Rovinj. U 10:30 imali smo misu u Crkvi sv. Eufemije. Crkva je rekonstruirana između 1725. i 1736. godine u baroknom venecijanskom stilu. Desno od glavnog oltara nalazi se oltar sv. Eufemije, a iz oltara i sarkofag sa svetičinim tijelom. Sveta Eufemija je kao petnaestogodišnja djevojka iz maloazijskog grada Kalcedona mučena za vrijeme Dioklecijanovih progona. Mučena je na razne načine, no nije se odrekla svoje kršćanske vjere. Na koncu je bačena lavovima koji su je usmrtili, ali nisu rastrgali njezino tijelo. Umrla je 16. rujna 304. godine. Njezino tijelo su kršćani sačuvali u Kalcedonu do 620. godine kada je zbog perzijskih osvajanja premješteno u Konstantinopol gdje je car Konstantin izgradio velebnu crkvu u njezinu čast. Tijelo sv. Eufemije bilo je u Konstantinopolu do 800. godine kada su njezine relikvije sklonjene zbog ikonoklazma. Prema legendi, kameni sarkofag s tijelom sv. Eufemije pojavio se na rovinjskoj obali gdje su ga mještani bezuspješno pokušavali dovući do crkve sv. Jurja. No jedan dječak uspio je čudesno izvući sarkofag sa svoje dvije kravice. Od tada sv. Eufemija postaje zaštitnica grada Rovinja, a gradi se i crkva njoj posvećena. Rovinjska crkva sv. Eufemije nalazi se na samom vrhu grada, na vrhu brežuljka s kojeg se prostire panorama na rovinjske otoke Sv. Andrija i Sv. Katarina.

Nakon mise vrijeme smo proveli u razgledavanju Rovinja, grada prvih gusara. Na pijaci koja obiluje tipičnim istarskim proizvodima imali smo priliku kušati tartufe, maslinovo ulje, razne likere koji se proizvode baš u Istri. Prekrasan sunčan dan umjerene temperature bio je idealan za kavu na rivi. Morali smo primijetiti da su ljubazni konobari uglavnom stranci i ljudi s drugih kontinenata koji su došli trbuhom za kruhom. U dogovoreno vrijeme sjeli smo na ručak.

Nakon okrjepe nastavili smo prema pavlinskom samostanu u Svetom Petru u Šumi. Poseban doživljaj svima nama je susret s paterom Matom Kolakom, jednim od dvojice pavlinske braće koji služe u ovom samostanu. Mjesto je nastalo na mjestu starog benediktinskog samostana, kasnije pavlinskog. U 17. stoljeću bilo je važno kulturno središte. Kasnije, povlačenjem pavlinskog reda zamire duhovnost, ali nastaje okolno mjesto. Crkva sv. Petra i Pavla napravljena je u baroknom stilu, s  orguljama iz 1780. godine. Njezina specifičnost po kojoj se razlikuje od drugih baroknih crkava u Istri je to što njezino unutrašnje uređenje nije izrađeno od kamena, nego od slavonskog drveta. Ova kulturna, povijesna i duhovna baština ostavila nas je u razmišljanju o prošlosti i velikim naporima da se sve ovo napravi i očuva, kao i o vrijednosti za sadašnje i buduće naraštaje. Kratka molitva u samostanu bila je još jedna prilika zahvaliti Bogu za sve što nam daruje, a tako i za ovaj izlet.

Nakon srdačnog susreta i obilaska, vrijeme je bilo krenuti prema kući. Puni dojmova završili smo ovaj izlet i u kasnim nedjeljnim satima stigli u svoje Posušje. Hvala sestri Ivani i našem župniku na ideji i organizaciji.