U zajedništvu mnoštva vjernika posvećena je nova crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Posušju

Detalji

Objavljeno: subota, 23. kolovoza 2025.

Veliko mnoštvo vjernika svjedočilo je obredu posvećenja nove posuške župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u petak 22. kolovoza na marijanski blagdan Marije Kraljice neba. 29 godina i dva mjeseca prošla su od polaganja kamena temeljca do svečanog obreda posvećenja. 

Podsjetimo, kamen temeljac nove župne crkve u Posušju položen je 22. lipnja 1996. godine. Blagoslovio ga je tadašnji biskup Ratko Perić, u prisustvu župnika fra Marinka Leke te brojnog vjerničkog puka naše župe.

Gradnja same crkve trajala je punih 29 godina. Svaka sakralna građevina predstavlja mnoštvo izazova. U bogoslužnom prostoru važan je svaki detalj jer nosi svoje značenje, a s druge strane ne mogu se zanemariti i financijski izazovi, jer ovakvi projekti iziskuju poprilična sredstva. Mnoštvo vjernika na obredu posvete, slika su dugog niza godina gradnje isključivo od odvajanja vjernika, što vjerno svjedoči da je ova crkva ona koju vjernici vide i osjećaju kao svoju.

Svečano misno slavlje predmolio je biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanjski Petar Palić, uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša, župnika posuške župe fra Joze Hrkaća, ali i mnoštva drugih svećenika.

Tijek obreda posvete crkve

Obred posvete započeo je svečanim ulaskom u crkvu. Vjernici su se okupili na vanjskom oltaru gdje su bile izložene moći bl. Alojzija Stepinca. Nakon uvodnih riječi biskup je došao do vrata crkve te pozvao župnika da otvori vrata crkve, a zajednicu da se kao putujuća, hodočasnička Crkva zaputi u dom Gospodnji.

Nakon obreda ulaska u crkvu biskup blagoslivlja vodu kojom škropi narod kao izraz pokore i spomen na krštenje. Zatim škropi zidove i oltar nove crkve što označava čišćenja duhovnog hrama i zajednice vjernika. Uslijedila je liturgija riječi. Navještaj Božje riječi i inauguracija ambona slave se na način da je biskup knjigu koja sadrži misna čitanja – Lekcionar pokazao narodu uz riječi: „Neka u ovoj dvorani uvijek odjekuje Božja riječ. Neka vam otvara otajstvo Kristovo i u Crkvi ostvaruje vaše spasenje“.

Misna čitanja čitali su Ivan Bešlić i Blaženka Galić, a psalam otpjevala Katarina Rezo. Evanđelje je čitao fra Alojzije Slavko Anđelić. Biskup je zatim održao homiliju. Središnji dio obreda bio je molitva posvete i pomazanje oltara i crkve. Litanije svih svetih narod je molio klečeći na koljenima, a predmolio ih je fra Ivan Landeka mlađi. Zatim su prema tradiciji rimske liturgije u oltar ugrađene relikvije mučenika. U naš oltar ugrađene su relikvije bl. Alojzija Stepinca. Potom je biskup izgovorio posvetnu molitvu kojom se izražava nakana da se crkva zauvijek posveti Bogu i zaziva se njegov blagoslov. Krizmano ulje zatim je biskup izlio na sredini i na četiri kuta oltara te pomazao cijelu oltarnu ploču.

Na četiri nosiva zida crkve postavljeni su križevi od kamena te su se na tim mjestima pomazani i zidovi crkve što su pak učinili župnik fra Jozo Hrkać i provincijal fra Jozo Grbeš.

Nakon obreda pomazanja na oltar se stavlja žarište za paljenje tamjana. Potom se pokadio oltar, biskup, narod i zidovi crkve. Nakon obreda kađenja poslužitelji su pokrili oltar oltarnikom te pripremili što je potrebno za slavlje misne žrtve.

Nakon pokrivanja oltara slijedio je obred rasvjetljavanja. Biskup pruža poslužitelju upaljenu svijeću te odlazi do oltara i pali svijeće za euharistijsko slavlje. Zatim se pale sve svijeće i sva svjetla u crkvi u znak radosti.

Nakon pripreme oltara, biskup slavi euharistiju koja je najstariji, najvažniji i najuzvišeniji dio cijeloga obreda. Nakon pričesti slijedio je obred svečane inauguracije svetohraništa. Posuda s Presvetim Sakramentom ostavlja se na oltaru, a biskup je kleknuo i pokadio Presveto. Zatim uzima posudu te kreće ophod do svetohraništa. Stavlja posudu s Presvetim sakramentom u svetohranište, pokadi Presveti Sakrament te neko vrijeme moli u tišini.

Potom se upalila svjetiljka, vječno svjetlo, koje će ostati stalno upaljeno u blizini svetohraništa kao znak stvarne Kristove prisutnosti u novoposvećenoj crkvi te stalne Krstove blizine svojoj zajednici koja bez Njega nema života.

Biskup Petar Palić: Pravi Božji hram nije građen ljudskim rukama, nego postoji u svakom krštenom vjerniku, u svakom od nas

Osvrćući se na Evanđelje biskup Palić je u svojoj homiliji naglasio zapovijed ljubavi i obnovu vjere s naglaskom na duhovni dio. „Danas nam Božja riječ govori o temeljima. Ne o materijalnim temeljima na kojima stoji ova prekrasna građevina, nego o duhovnom temelju na kojemu se gradi naša vjera. Razgovor između Isusa i farizeja otkriva nam istinu o Božjem prebivalištu. Farizeji su nabrojali 613 zapovjedi Tore. Pitanjem su htjeli Isusa uhvatiti u zamku, prisiliti ga da jednu zapovijed uzdigne iznad drugih i tako izazovu podjele. Isus u svojoj Božanskoj mudrosti ne upada u zamku. Umjesto toga, sažima sav Božji zakon u dvije temeljne zapovjedi koje su nerazdvojive: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem svome. To nisu dvije različite zapovjedi, nego dva izraza iste Božanske ljubavi. Danas kada posvećujemo ovu crkvu, prisjećamo se da iako je ova zgrada sveta, ona nije prvo Božansko prebivalište.

Sveti Pavao nas podsjeća: Ne znate li da ste hram Božji i da duh Božji prebiva u vama. Pravi Božji hram nije građen ljudskim rukama, nego postoji u svakom krštenom vjerniku, u svakom od nas. Ova fizička crkva koju posvećujemo vidljivi je znak nevidljive stvarnosti. Ovaj kamen predstavlja živo kamenje, svakoga od vas koji zajedno tvore tijelo Kristovo. Kao što svaki ovaj arhitektonski element ima svoju svrhu, tako i svaki član zajednice ima darove i ulogu u izgradnji Božjeg kraljevstva. Papa Benedikt XVI. kaže da crkva nije zbroj zgrada, nego živi hram Božji sagrađen od živog kamenja, od vjernika. Ova nova crkva je mjesto okupljanja zajednice koja će se sve više oblikovati u živi hram.

Što znači posveta crkve, ako mi sami ne budemo posvećeni? Obred koji danas slavimo mora se ogledati u našim srcima. Ljubiti Boga svim srcem, dušom i umom znači potpuno se posvetiti Njemu i odvojiti se za sveti cilj. Ta se posveta ne može odvojiti od druge zapovijedi: ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Sveti Ivan jasno kaže da ako tko kaže da ljubi Boga, a mrzi brata svoga – lažac je. Jer tko ne ljubi brata kojega vidi, ne može ljubiti Boga kojega ne vidi. Zidovi ove crkve bit će svjedočanstvo vas, ove župne zajednice. Pravo svjedočanstvo će biti ono što ćete živjeti kada izađete iz ovog svetoga prostora. Nosite li Božju ljubav sa sobom? Mijenja li ta ljubav način na koji postupate s članovima obitelji, s kolegama na radnom mjestu, sa strancima, s odbačenima? Posveta koju danas slavimo neće biti potpuna dok svaki član zajednice ne bude živi svjedok Kristove ljubavi u svijetu“, naglasio je biskup Palić i podsjetio da je posveta ove crkve svrha oblikovati nas – živi hram.

Fra Jozo Hrkać: Crkva je građena isključivo darom naših vjernika, zato s radošću možemo reći da je ovo naša crkva

U svom obraćanju na kraju svetog misnog slavlja i obreda posvete župnik fra Jozo Hrkać se zahvalio biskupu, provincijalu, te svima koji su sudjelovali u izgradnji nove crkve. „Danas stojimo u ovom svetom zdanju, s ponosom, zahvalnošću i radošću, kao dionici ovog svetog i povijesnog trenutka posvete naše župne crkve koju smo gradili zajedno: našom molitvom, trudom, radom, vjerom i ljubavlju. Zato osobito danas u našim srcima odjekuje snažna Božja riječ: „Vi ste hram Božji i Duh Božji prebiva u vama“ (1 Kor 3,16). Svjedoci smo kako ova crkva nije samo građevina – ona je plod života ove župne zajednice, njezine povijesti, njezinih odricanja i patnje, njezine žive vjere i čvrste nade.

Danas nisu samo blagoslovljeni ovi zidovi od kamena, nego je ova posveta znak da smo svi mi kao živa zajednica vjere istinski hram Boga živoga. Ovaj sveti prostor, od danas, za nas postaje mjesto okupljanja, zajedništva, mjesto slušanja Božje riječi, slavljenja sakramenata, mjesto gdje se živi osobita Božja blizina s nama, njegovim narodom, ali i mjesto gdje možemo prikazivati jedni druge u ljubavi i molitvi. Ovaj je događaj ispunjenje dugo očekivanog sna brojnih naših župljana. Od onog prvog dana, kada je 22. lipnja 1996. godine položen kamen temeljac za njezinu izgradnju do dana današnjeg, u nju su utkani životi mnogih koji su pomogli ostvarenju ovoga projekta – bilo to svojom predanom molitvom, nesebičnim darom ili mudrim savjetom. Zato želim iskreno zahvaliti svima koji su omogućili da ovaj naš san postane stvarnost, a osobiti ponos osjećamo zbog činjenice da ova crkva nije izgrađena pomoću nekih stranih investitora i stranačkih ulagača, nego isključivo darom naših vjernika. Zato s radošću možemo reći da je ovo „naša“ crkva.

Ovom se prilikom sa zahvalnošću prisjećamo i onih koji su svojim svećeničkim služenjem i pastirskim vodstvom pratili ovaj narod u izgradnji naše crkve. Osim brojnih župnika i njihovih vikara, naše franjevačke braće koja su kroz povijest služili Božjem narodu u ovoj Župi, zasigurno se danas u nebu raduju s nama fra Marinko Leko koji je postavio kamen temeljac i započeo gradnju ove crkve, te fra Milan Lončar koji je nastavio gradnju i njezino uređenje. Zahvalni smo i na daru služenja fra Mladenu Vukšiću, danas kotorskom biskupu, koji je ovdje djelovao s velikom pastoralnom zauzetošću i brigom da ovaj bogoslužni prostor bude na službu Bogu i ljudima. Njihovom zauzetošću je ovo djelo zgotovljeno, a mene je dopalo samo pokupiti 'kajmak' i tako ispuniti Kristovu riječ: „drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.“ (Iv 4,38b).

Također, iz dubine srca zahvaljujem svima koji su na bilo koji način doprinijeli u ostvarenju ovoga projekta – arhitektima, projektantima, izvođačima radova, umjetnicima, liturgičarima, župljanima, volonterima, suradnicima, moliteljima čija imena neću spominjati kako ne bih slučajno nekoga izostavio i time zanemario njihov doprinos. Ova crkva nosi vaše žuljeve, vaše suze i znoj, vašu vjeru i nadu. Znajući da „Bog ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9,7) siguran sam da je vaš dar utkan u vječnost. Neka Gospodin koji vidi u skrovitosti uzvrati svakome stostruko. Zahvaljujemo i našem mjesnom biskupu Petru Paliću koji nas je danas pohodio i predvodio ovo slavlje posvete naše crkve. Hvala vam, oče biskupe, što ste s nama i što nas pratite svojim molitvama, pastirskom brigom i očinskom blizinom. Zahvalni smo i na prisutnosti fra Joze Grbeša, provincijalnog ministra naše Hercegovačke franjevačke provincije koja po svojoj braći  neumornim pastirskim služenjem i ljubavlju svakodnevno hrani i vodi ovaj narod u vjeri i nadi.

Draga braćo i sestre, neka ova sveta crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koju danas posvetismo bude znak Božje prisutnosti među nama, mjesto susreta neba i zemlje gdje ćemo u zajedništvu rasti u vjeri i ljubavi. Želja nam je da ovaj Božji hram bude svjetionik vjere za generacije koje dolaze i svjedočanstvo naše ljubavi prema Kristu i Blaženoj Djevici Mariji. Posebice nas ispunjava i radost što su u oltar ove crkve ugrađene moći bl. Alojzija Stepinca, blaženika iz našega naroda koji nas podsjeća na hrabrost, odanost Kristu i neugasivu nadu, a koji je i sam još davne 1938. pohodio našu župu. Od danas će i trajno biti s nama. Neka nas njegov primjer i zagovor, kao i primjer i zagovor naše nebeske majke Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, naše zaštitnice, ohrabri i prati na našem putu da kao narod Božji, živi hram, okupljen oko Isusa Krista – našega vječnog Kralja i Spasitelja slavimo i hvalimo Gospodina Boga“, kazao je fra Jozo Hrkać u svom obraćanju vjernicima i župljanima.

Karakteristike nove crkve

Arhitektonski gledano nova crkva u Posušju je moderni stil sakralne gradnje. Djelo je poznatog hrvatskog arhitekta Marijana Hržića, gdje je uz određene preinake zadobila današnji izgled. Površina same crkve iznosi 960 m2. Visina zvonika je 48 metara, koji se nalaze na platou koji je 12 metara – ukupno 60 metara. Kapacitet crkve sadrži oko 650 sjedećih mjesta. Što se tiče unutarnjeg liturgijskog i umjetničkog uređenja, za to su pojaviše zaslužni liturgičar fra Ante Crnčević te likovni i književni kritičar i esejist Milan Bešlić koji su dali svoj obol da je crkva zadobila današnji izgled. U apsidalnom dijelu crkve, kao i iza svetohraništa i krstionice nalaze se mozaici u kolorističkom stilu, a djelo su suvremenog slikara akademika Vatroslava Kuliša. Postaje križnog puta radio je akademski slikar Tomislav Buntak. Oltar, svetohranište, ambon, krstionicu te drvene skulpture Blažene Djevice Marije i sv. Ante načinio je akademski kipar Anto Jurkić.

Datum posvećenja nove crkve 22. kolovoza od danas je svetkovina u našoj župi.