Nakon iscrpljujućih proba najprije za Uskrs, a potom i za dolazak svetog oca Franje u Sarajevo, voditeljica Zbora s. Marina Ivanković odlučila nas je nagraditi još jednim hodočašćem u nizu marijanskih svetišta. Ovaj put izabrala je prelijepu Mariju Bistricu. Naš dvodnevni izlet izgledao je ovako:

 

PRVI DAN:

Na put smo krenuli 1. svibnja, nakon jutarnje svete mise, negdje oko 7 i 30 sati. Na putu prema Mariji Bisrici, odlučili smo prvi dan provesti u bogomdanoj prirodi Plitvičkim jezerima. Na odredište smo stigli oko 13 sati. Obišli smo i razgledavali veliki dio tog Nacionalnog parka Hrvatske. Njezina geološka i hidrogeološka krška pojava, kompleks od 16 većih i manjih jezera kristalne modrozelene boje uistinu su nas ostavili bez daha. Vozili smo se brodicama, minibusevima, šetali duž Plitvica drvenim šetnicama koje se uklapaju u cijelokupni krajolik, fotografirali smo se pokraj slapova, ali i najvišeg slapa u Hrvatskoj, Velikog slapa čija visina seže do 78 metara. 

 

Na kraju smo se opet morali vratiti šetnicom do busa, ali smo dan na Plitvicama završili kavom. Puni proljetne plitvičke čarolije, uputili smo se u kraj poznat po Seljačkoj buni Matije Gupca, Stubici. U hotelu koji nosi ime po seljaku-junaku Matiji Gupcu, smo obilno večerali, a neki su dio večeri iskoristili za šetnju, piće, masažu ili plivanje u hotelskom bazenu. Iako smo znali da trebamo ustati rano, htjeli smo iskoristiti svaki dašak bajke na dlanu, Hrvatskog zagorja.

 

DRUGI DAN:

Nakon doručka u Stubici krenuli smo na naše pravo odredište, Mariju Bistricu gdje smo i došli oko 9 i 30 sati. Prije svete mise odlučili smo iskoristiti vrijeme za ispovijed, za obilazak crkve kao i vanjskog oltara posvećenog bl. Alojziju Stepincu kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim upravo na tom mjestu 3. listopada 1998. godine. Ipak smo ukrali i malo vremena za obilazak križnog puta koji se nalazi na brežuljku iza crkve. Svetu misu smo proslavili u 11 sati i svojim višeglasnim pjevanjem uveličali još jedno posebno liturgijsko slavlje jer se na ovaj dan slavio blagdan Kraljice Svete Krunice. 

 

Poslije mise otišli smo na ručak u obližnji restoran, a Zbor od srca zahvaljuje Jerki Čuturi koji nam je omogućio ovaj ručak u svetištu Marije Bisrice. Nakon objeda otišli smo u posjet sestrama karmelićankama. Jedna od bosonogih sestara karmelićanki  nam je svjedočila o svom pozivu i njihovom srcu punom ljubavi i predanosti prema Bogu. Ostali smo iznenađeni njihovim klauzurom, voljom i ljubavi prema Bogu, ali i molitvi koju nesebično pružaju kroz cijeli dan. Sestre karmelićanke u Hrvatsku je pozvao bl. Alojzije Stepinac, a u Mariju Bistricu su došle 2000. godine. Ove bosonoge sestre karmelićanke su “čuđenje u svijetu”.

  

Kad smo zapravo završili svoje hodočašće u Mariju Bistricu odlučili smo ipak navratiti u Zagreb u šetnju ili kavu. U Zagrebu smo se zadržali oko 3 sata. Neki su za to vrijeme uživali u kavi, neki u obilasku zagrebačkih znamenitosti, neki u kupnji, a neki su pak dali podršku hrvatskim braniteljima. Kako bilo, iz Zagreba smo krenuli oko 19 sati. 

 

Kući smo se vratili puni dojmova prekrasne prirode, ljepote svetišta Marije Bistrice, bogatstva molitve i duhovnog zagovora bosonogih sestara. S. Marina Ivanković je još jednom znala izabrati pravu destinaciju i zaslužna je za naše putove koji vode do Marije i Njezinog Sina. Zbor se posebno zahvaljuje i našem župniku fra Mladenu Vukšiću koji nas u svemu zdušno podržava. 

 

Do nekog drugog puta: VELIKI POZDRAV!!!