Molimo jer vjerujemo

Molitva je čin vjere. Ponajprije iz razloga što molitvi prethodi vjera, barem ona koju Isus prispodobljuje gorušičinu zrnu. Riječi upućene bez vjere bile bi u sebi prazne i ne bi mogle pružiti put stvaranju odnosa s Bogom. Molimo iz vjere. No, možemo moliti i za vjeru: za njezinu snagu, čistoću, postojanost... Postojana vjera i ustrajna molitva idu zajedno.


Što je vjera sigurnija i otvorenija Bogu, to je i molitva postojanija jer vjera upravo u molitvi pronalazi mjesto iskrenoga zajedništva s Bogom. U iskustvu molitve vjera biva nadahnuta, pročišćena, rasvijetljena, osnažena...

Molitva pročišćuje naše želje i usmjerava nas da želimo samo ono što Bog želi od nas i s nama. Zato iz iskrene molitve nastaju želje kojima bismo htjeli promijeniti Božje naume ili biti oslobođeni od onoga što se protivi našim planovima i htijenjima. Molitva mijenja nas, naše životne stavove i očekivanja. Bog nas mijenja molitvom jer nam u njoj daje osluhnuti njegovu riječ, uroniti u njegov život i spoznati put spasenja. Molitva malovjernih zaokupljena je samo trenutnim događajima i okolnostima života, želeći ih promijeniti i staviti u okvir uskih ljudskih planiranja. Molitva iskrene vjere oslanja se, pak, na Božja djela spasenja, na ono što je Bog učinio za nas prije negoli nas je pozvao u život.

Po molitvi koja razmatra Božja djela ljubavi ucjepljujemo se u njegov naum spasenja; pitamo se gdje je naše mjesto i koja je naša zadaća u spasenjskom poslanju Crkve. Potrebno je, stoga, stalno moliti za čistoću i iskrenost molitve; moliti da Bog svojim Duhom „pretekne“ naše misli, naše želje i djela kako bismo u molitvi htjeli samo jedno – ono što Bog hoće.

Molimo jer vjerujemo; molimo da bismo čvršće i sigurnije vjerovali; molimo jer želimo živjeti u Bogu.

fra Ante Crnčević

2019  Župa Posušje