Svjetovni franjevci na nacionalnom seminaru u Međugorju

Detalji

Objavljeno: četvrtak, 14. studenoga 2013.

Od 8-10.11.2013.u Kući Mira u Međugorju, u organizaciju Hercegovačkog  područnog vijeća, održan je nacionalni seminar trajne formacije OFS-a. Seminaru su prisustvovala braća i sestre iz  bratstava cijele BiH,te svećenici nacionalnu duhovni asistent fra Ljubo Kurtović, područni duhovni asistent područnog bratstva Bosne Srebrene fra Danijel Rajić te duhovni asistent posuškog bratstva fra Marko Dragičević.

Gost predavač bio je dr. sc. fra Ante Vučković, prodekan  na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Interes za seminar bio je velik, ali su smještajni  kapaciteti određivali broj sudionika, tako da nas je bilo oko 50. Iz posuškog bratstva sudjelovale su četiri sestre i fra Marko.

Susret smo započeli popodnevnim međugorskim  molitvenim programom a nakon večere uslijedilo je bratsko upoznavanje kroz citate iz Svetog pisma. Čitajući Riječ Božju  osvjedočili smo se da nas Bog vodi i govori ponaosob svakome od nas.
U subotu nakon molitve časoslova i doručka fra Ante Vučković izlagao je o jednoj jedinoj rečenici iz Evanđelja“ Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. (Mk 15,10)“.Dakle, tema prijepodneva bila je zavist. Zavist je ljudska želja,žudnja za nečim što ima netko drugi. Pojavljuje se u mnogim  zajednicama a i kod pojedinaca.  To je opasna i ubitačna emocija koja počiva na suparništvu. Suparništvo počinje udivljenjem. Ljudi su se divili Kristu,bili su njime opčarani  i slijedili ga, pa su glavari svećenički zbog njega bili u drugom planu. Zato su ga željeli ukloniti jer im oduzima nešto što po njihovom mišljenju pripada njima. Krist je za njih bio i uzor i opasnost. Zavist se hrani osjećajem nepravde što je bio razlog da su ga predali sudu jer je pravda maska za zavist. Pilat je prepoznao njihovu zavist i htio ga osloboditi.

Zavist živi od osjećaja da ima dobara ali nedovoljno  za sve. Od toga žive svi prodajni lanci,akcija do isteka zaliha. Zavist se često  javlja  u obiteljima zbog podjele  imovine a u svakodnevnom životu zbog ljubavi ,časti, položaja, privlačnosti. Privlačnost je najveća droga a divljenje drugih najveća nagrada. Zavist se pojavljuje tamo gdje se ja mogu usporediti sa drugim, gotovo nikad neće sluga zavidjeti kralju nego drugom slugi. Zavist je otrov koji kapa i uništava dušu i dovodi do smrtnoga grijeha, jer žalac zavisti je smrt duše, istakao je fra Ante. Zavist kao sila okupira snage i iskrivi sliku o realnosti, zarobi čovjeka  tako da ima osjećaj gubitka što mu na koncu stvara bol i patnju a uništava i tijelo. Tako ćemo reći pozelenio je od zavisti, gori i oči mu sijevaju a tijelo se napinje.

Kako izaći iz zavisti. Treba nam Evanđelje, trebamo pogled usmjeriti na Boga jer Krist kaže „U Oca mojega ima mnogo stanova...“nije ograničen broj, ima dovoljno za sve. Bog nije oskudan, sve nam je dao pa i sa križa nam daje Mariju za našu majku, daje svoj život za nas. Druga pomoć za izlazak iz zavisti je tražiti dobro u ljudima i činiti dobro, te moći vidjeti svoju vlastitu zavist kako bi se s njom mogli boriti, rekao je fra Ante.

U popodnevnom predavanju bilo je govora o vjeri u okruženju nevjere. Kako vjerovati u sekularnom svijetu pitamo se. Ne više skriveni u katakombe  nego smo pozvani svjedočiti ju vlastitim životima i prenositi u svijet. Vjera je povjerenje,odnos s Bogom,način života što  se najbolje  očituje u našem svakodnevnom životu i radu,naglasio je fra Ante i pozvao nas da kao svjetovni franjevci budemo svjedoci vjere po uzoru na našeg sv.oca Franju.

Subotu večer smo sa ostalim vjernicima sudjelovali u međugorskom molitvenom  programu ,misnom slavlju i klanjanju. Ujutro trećeg dana slavili smo svetu misu u kapelici u kući i nakon toga smo svjedočanstvima braće i sestara zaključili naše druženje. Sva braća i sestre su iskazali radost zbog ovog susreta,iskazali oduševljenje i zahvalili  na iscrpnom i poticajnom predavanju našem gostu fra Anti Vučkoviću. Također su iskazali nadu za što skoriji ponovni susret. Naročito su bili sretni braća i sestre iz Sarajeva, Visokog  i Kiseljaka,koji su ovaj seminar doživjeli kao istinski susret braće i sestara. Nadamo se da ćemo plodove ovoga seminara dugo brati na radost svih nas i onih koje ćemo na svom putu susretati. Neka nam u tome pomogne zagovor našeg svetog oca Franje i Djevice Marije koju je on istinski ljubio.
 
Ana Bago
OFS Posušje