Još jedna godina iscrpnog rada, proba i pjevanja, sudjelovanja na svetim misama, slavljenja Gospodina kroz liturgijske pjesme su iza nas (naravno da pjevamo i kroz ljetne praznike). Iako je godina bila teška i iako smo nastojali odraditi i Božićne i Uskrsne blagdane, kao sva ostala nedjeljena liturgijska slavlja bez naše viditeljice s. Marine Ivanokvić, to sigurno nije bilo lako.  


Skupa smo se odlučili posjetiti franjevačke samostane u Fojnici i Kreševu. 

 

FOJNICA:

Nakon jutarnje svete mise, oko 7 i 45 sati, krenuli smo za Fojnicu, kao prvo naše oderedište. U Fojnicu smo došli oko 11 i 30 sati, a u međuvremenu je bila kratka stanka za kavu. Isprva smo ušli u crkvu i voditeljica nam je ukratko ispričala povijest Fojnice i sva događanja koja su se zbila kroz nekoliko stoljeća. Fojnica se prvi put spominje 1349. godine u jednom kupoprodajnom ugovoru, a bila je primamljiva Osmanilijama i austrougarskim vlastima, a sve to bilježi muzej franjevačkog samostana “Duha Svetoga”.

 

Nakon crkve, otišli smo u bogati povijesni muzej. Zbilja smo ostali zapanjeni njegovom ljepotom, bogatom prošlošću, sačuvanim spomenicima, kulturnom nasljeđu i drugim raznim predmetima iz fojničke raskošne prošlosti. U ovom muzeju se nalaze narodne nošnje i nakiti, sprave za preradu tekstilih niti, razni poljoprivredni i zanatski alati i pomagala, a važno mjesto zauzima kolekcija vatrenog i hladnog oružja.

 

U sklopu muzeja nalazi se knjižnica koja posjeduje 13 inkunabula (knjige tiskane do 1500.), ali i brojne druge knjige teološkog, filozofskog, medicinskog, geografskog i prirodoslovnog sadržaja. Muzej je bogat umetničkim slikama, od kojih je jedna “Vaza s cvijećem” i najstarija datirana slika u BiH, 1328., tempera na drvetu. 

 

Najpoznatiji dokument koji se čuva u ovom muzeju je Ahdnama napisana 28. svibnja 1463. godine, koja svjedoči o djelovanju bosanskih franjevaca u Fojnici nakon osmanskog osvajanja Bosne sredinom 15. stoljeća. To je bio vrlo važan dokument kojeg su franjevci koristili za vrijeme Osmanlija prilikom zahtjeva za smanjivanje poreza, gradnju ili obnovu crkava.

Nakon obilaska samostana otišli smo na ručak u jedan fojnički restoran gdje smo obilno objedovali, izmijenili dojmove i naravno zapjevali.

 

KREŠEVO:

Već puni dojmova otišli smo po još nekoliko zalogaja povijesti i kulture u Kreševo. U autobusu smo smo imali kratki uvod u sadržaj samostana, muzeja, ali i o poznatom franjevcu i njegovoj osebujnoj ličnosti, našem Posušaku fra Grgi Martiću (1822.-1905.). U Kreševu nas je dočekao kustos muzeja fra Ivica Korčanin te nam je u samoj crkvi ispričao povijest kreševskog kraja, kao i povijest crkve. Važno je napomenuti da se u crkvi nalaze neraspadnuta tjelesa biskupa i apostolskih vikara u Bosni, oba rodom iz Kreševa, a to su fra Marijan Bogdanović (1720.-1771.) i fra Mato Delivić (1666.-1740). Našu sviračicu Ivanu Pekas su oduševile velike orgulje koje stoje iznad oltara crkve, pa smo uz njezino sviranje na gromoglasnim orguljama otpjevali pjesmu “Zdravo Djevo”. 

 

Odmah nakon toga otišli smo u muzej, gdje smo obišli fra Grginu spomen-sobu, vidjeli sve čime se služio: njegov radni stol, njegove knjige, puške, gusle, ali i sablju dar bana Josipa Jelačića. Iako se nikad nije vratio u svoj rodni kraj, Posušani ga se rado prisjećaju i žele znati više o njegovom životu pa dođu u Kreševo vidjeti gdje je obitavao i kako je živio u to vrijeme. Svakako da i Kreševo slavi ovog “hrvatskog Homera” jer je središnji trg prozvan po njemu gdje se nalazi njegov spomenik. Također iza samostana nalazi se bista fra Grge Martića, rad Ivana Meštrovića.

Iako je kroz burnu prošlost samostan nastradao, fratri su uspjeli i sačuvali rijetke, vrijedne i zanimljive eksponate. Sakralni dio čine brojni križevi, kaleži, monstrance, svijećnjaci, kadionice i sl. Muzej posjeduje kopije i originale značajnih povijesnih dokumenata, a od posebne je važnosti knjižnica franjevačkog samostana koja sadrži oko 22 tisuće knjiga na raznim jezicima.

 

Zbor se ovim posjetom Fojnici i Kreševu još jedanput kulturno obogatio, upijajući sve detalje bogate bosanske prošlosti, života i rada franjevaca, koji su na sve načine nastojali zaštititi i sačuvati povijesno, kulturno, jezično i općeživotno naslijeđe. Našoj voditeljici Zbora s. Marini Ivanković želimo još puno godina rada s našim Zborom. 

 

U Fojnici ispred "Posljednje večere"


Najstarija slika u Bih i jedna inkunabula u Fojnici


Frizerski alati i frizerka Iva


Na ručku...


U crkvi u Kreševu

Do nekog drugog puta VELIKI POZDRAV.