Završetak Godine vjere

Detalji

Objavljeno: subota, 23. studenoga 2013.

U nedjelju 24. Studenog 2013., na svetkovinu Krista Kralja, završava godina vjere.
Zašto Godina vjere? Sam papa Benedikt XVI. to nam je protumačio, datum početka je 11. listopada 2012., to je pedesetogodišnjica otvaranja II. Vatikanskog Sabora i dvadesetogodišnjica objavljivanja jednog od najvećih plodova toga istoga Sabora, Katekizma katoličke crkve.

Vrata vjere (usp. Dj 14,27) koja uvode u život zajedništva s Bogom i dopuštaju ulaz u njegovu Crkvu uvijek su nam otvorena. Moguće je prijeći ovaj prag nakon što Riječ Božja bude naviještena i srce se prepusti oblikovanju milosti koja preobražava. Vjera – sudjelovanje u životu samoga Boga koji je ljubav – nije to jedno nedopušteno iskustvo, niti je nešto površno tako da se bez nje ostaje isti: doista, s Bogom ili bez Boga sve se mijenja. Papa, kao vrstan teolog, zna da primiti ovaj Božji dar nije samo moguće, nego je ostvariv za svaku ljudsku osobu. Vjera je moguća, jer Onaj koji nas je stvorio u svojoj slobodi i ljubavi, došao nam je u susret u povijesti spasenja do te točke da ni svog Sina nije poštedio i darujući za svakoga od nas.

Ovo je Božja „nemoguća mogućnost“, koja otvara mogućnost živoga iskustva zajedništva s Njim: nemoguća ljudskim snagama, posebno nakon iskustva grijeha, vjera je moguća zahvaljujući Božjem daru. Ponovno otkriti ovaj dar, u njemu slaviti ljepotu, otvarajući na novi način vrata Kristu, želeći da kao uistinu ljudi, slobodni i ostvareni u ispunjavanju božjeg plana spasenja. Obuhvatiti i razumjeti uvijek više i živjeti uvijek bolje ovu milost  To je prvi cilj godine vjere. On obuhvaća sve kršćane, nitko nije isključen, i želio bi svakoga probuditi iz drijemeža u koji je možda upao i njegovu ljubav prema Bogu, upaljujući u svima na obnovljen način želju za Njegovim licem i iskustvo preobražavajućeg susreta s Njim. Izričitim povezivanjem s 50 godina od početka II. Vat. Sabora, kao što reče + Ivan Pavao II., da je to velika milost koja je bila dragocjena pomoć Crkvi u XX. St., u njemu nam je ponuđen siguran kompas za orijentaciju na putu u stoljeće koje nam se otvara. II. Vat. Je zaliha svjetla, milosti, ljepote vjere i života u crkvi, od koje smo svi pozvani zahvatiti s uvijek novom svijesti i zamahom.

Upravo tako, godina vjere odgovara drugom cilju: navijestiti na jedan novi način svijetu Božju ljepotu posebno onima koji je ne pozna ili se osjeća stranac zajednici Kristovih učenika i Njegovom evanđelju, življenom u Crkvi. Papa ne izbjegava govoriti o raširenoj krizi vjere, čiji su uzroci različiti, a tu je moderno doba koje se isključivo oslanja na sebe i na snagu svoga razuma. Bezbroj je primjera propasti ovog načina razmišljanja i ove logike.

Što se može učiniti? Kriza vjere i svijeta je jedan izazov za papu. On na taj izazov želi odgovoriti s novom evangelizacijom. Ona proistječe iz ljubavi prema čovjeku.
Dakle, odgovor na pitanje „zašto godina vjere?“ jest taj da još dublje shvatimo što je Bog učinio za nas, za svakog pojedinca, da prihvati svoje osobno spasenje. Onda, da tu istinu prenesemo i drugim ljudima.

Godina vjere želi pridonijeti novom obraćenju Gospodinu Isusu i ponovnom otkrivanju vjere, kako bi svi članovi Crkve bili vjerodostojni i radosni svjedoci uskrsloga Gospodina u današnjem svijetu, koji su kadri mnogim ljudima koji traže Boga pokazati „vrata vjere“. Ta „vrata“ širom otvaraju čovjekov pogled na Isusa Krista, prisutnog među nama „u sve dane do svršetka svijeta“. On nam pokazuje kako se „umijeće življenja“ uči „u snažnom odnosu s njim“. „Svojom ljubavlju, Isus Krist privlači sebi ljude svih pokoljenja: u svakom dobu on sabire svoju Crkvu povjeravajući joj naviještaj evanđelja, s nalogom koji ne zastarijeva. Zbog toga i danas postoji potreba za snažnijim zauzimanjem Crkve za novu evangelizaciju kako bi se ponovno otkrilo radost vjere i iznova pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere.

Znam kome sam povjerovao (2 Tim 1, 12): te riječi svetog Pavla pomažu nam shvatiti da je vjera „prije svega čovjekovo osobno prianjanje Bogu, istodobno, neodvojivo od toga, jest i slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio“ (17). Vjera kao osobno pouzdanje u Boga i vjera koju ispovijedamo u vjerovanju su neraskidivo povezani, jedna na drugu upućuju i jedna drugu zahtijevaju. Postoji duboka veza između življene vjere i njezinih sadržaja: vjera svjedoka i ispovjdalaca je također vjera apostola i naučitelja Crkve.

Iako se prema apostolskom pismu Vrata vjere, Godina vjere službeno zatvara na svetkovinu Krista Kralja, ona u stvarnosti ne završava nikada. Jer ne možemo sebi dopustiti odmora nakon ovolika hoda i traženja te se vratiti životu od prije kao da ove Godine nismo uopće ni proživjeli. Neka Godina vjere u nama nastavi živjeti i po nama se prenositi.