Četvrta godina otkako se mi framaši, postavljanjem svijeća kroz grad, sjećamo žrtve grada heroja i naših branitelja. Vukovar – simbol hrvatske obrane, grad koji, unatoč bolnom padu, stoji! Posebno je važno da ova žrtva ne ode u zaborav, a još važnije da mi, mladi, budemo svjesni čime smo zaduženi i izrazimo poštovanje palim braniteljima. Svetu misu smo proslavili u 18 sati. 


Nakon mise, uz krunicu, uputili smo se do Trga hrvatskih branitelja, postavljajući svijeće kroz dvije glavne posuške ulice. Na trgu smo formirali motiv u obliku srca s brojem 25. Srce označava ljubav, poštovanje, poseban osjećaj koji se odnosi na sjećanje palih branitelja i zahvalu za njihovu žrtvu. Izostavljanjem svijeća na pojedinim mjestima željeli smo izraziti osjećaj povrijeđenosti, naboranosti i boli koju je to srce doživljavalo i koju danas doživljava. Sjećanje na žrtve Domovinskog rata je bolno, puno teških osjećaja, a srce je pretrpjelo mnogo udaraca, a doživljava ih i danas – zaboravom i nepoštivanjem. Broj 25 odnosi se na 25 godina od pada Grada-heroja (18. studeni 1991. – 18. studeni 2016.), a bijelom bojom je ispisan da se naglasi čistoća i nevinost vukovarskih žrtava, od kojih je mnogo i civila.

Ovo je tek sitnica u odnosu na ono što su oni uradili za nas.
 

„Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće…“ - žrtva Grada-heroja se često zaboravlja, ali nije iščeznula – to ne smijemo dopustiti. Vjerojatno ne možemo ni zamisliti što se sve tamo događalo prije 25 godina, vjerojatno ne možemo ni razumjeti tugu uplakanih majki od kojih se neke i danas nadaju da će se bar naći kosti i ostaci njihovih sinova, očeva, muževa. Mi mladi to ne možemo razumjeti. Danas živimo boljim, ljepšim životom, a to dugujemo našim braniteljima. Sjećanje na njih neće izblijediti.