Izlet ministranata u Zadar

Detalji

Objavljeno: četvrtak, 01. lipnja 2017.

U subotu 27. svibnja 2017. organiziran je godišnji izlet ministranata naše župe, ove godine u Zadar. Redoviti godišnji izlet jest znak zahvale ministrantima za redovitost dolazaka na ministrantske susrete subotom ujutro u župnom vjeronaučnom centru te za skladno i dostojanstveno ministriranje nedjeljama i blagdanima na svetim misama. Ovaj je izlet zapravo bio hodočašće po zadarskim svetištima i samostanima. 

Iz Posušja smo se uputili u ranim jutarnjim satima, a u Zadar smo stigli oko 11 sati. Obilazak grada započeli smo kod pješačkog mosta koji spaja staru jezgru grada, opkoljenu bedemima s novim gradskim četvrtima: Voštarnicom, Lipoticom i Višnjikom. Ulicama drevnog Zadra vodila nas je studentica povijesti umjetnosti, rodom iz Brišnika, gospođica Jelena Šarac. Ovom joj prigodom zahvaljujemo za stručno vodstvo po svim mjestima koja smo posjetili.

Ušavši u grad, došli smo do zadarskog Foruma i crkve sv. Marije, odnosno samostana sestara benediktinki koje su nas uljudno dočekale i spremno nam pokazale Muzej zlata i srebra Zadra koji se nalazi u sklopu njihova samostana. Ovaj muzej čuva kulturno blago zadarske povijesti koje je spašeno od tuđinske pljačke i devastacije svjedočeći o bogatstvu ovog grada, njegovoj moći i estetskoj svijesti Zadrana kroz povijest.

Poslije posjeta Muzeju zlata i srebra Zadra nastavili smo s razgledavanjem zadarskog Foruma, jedinog ostatka rimskog Foruma na svijetu po kojem je dopušten slobodan hod, odnosno čiji eksponati nisu zaštićeni nikakvom fizičkom barijerom te su na taj način izvrgnuti opasnosti da ih pokoji nemarni prolaznik iz nehaja i ošteti. Na Forumu prkosno stoji arhitektonsko čudo – ranohrvatska crkva sv. Donata, iz IX. stoljeća. Budući da je bila zatvorena, ovu smo tlorisnu rotondu vidjeli samo izvana. S Foruma smo se prošetali do zadarske katedrale sv. Stošije, crkve koja je građena u izvornoj romanici, s impozantnim dvjema rozetama na pročelju i mnogim slijepim arkadama oko njih. Katedrala u svojoj ponutrici čuva krasan ciborij nad glavnim oltarom i skladno urešene barokne oltare u bočnim lađama. Na koru katedrale nalaze se već nekoliko godina velebne orgulje.

Prošavši ključnim mjestima zadarskoga središta, osjetili smo kruljenje u želudcu pa smo svoj obilazak nastavili u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Frane. Franjevačka je crkva, kao i sve crkve Male braće u srednjem vijeku, građena jednostavno i skromno. Bogatstvo se tek očituje u pokojoj baroknoj vitici i bogatim rezbarijama na korskim klupama te sakristijskom namještaju. U izložbenom prostoru, iza samostanske kapelice, vidjeli smo gotički poliptih i dva školska globusa s kraja XVII. stoljeća, dopremljena iz Venecije za potrebe nekadašnje Franjevačke klasične gimnazije na otoku Badiji kod Korčule. Nakon detaljna obilaska crkve, samostanskog muzeja i klaustra, fratri su nas ugostili u velikoj samostanskoj blagovaonici gdje smo okrijepili tijelo. Zahvaljujemo svim fratrima zadarskog samostana na srdačnu dočeku, na čelu s gvardijanom fra Anselmom Stulićem.

Poslije ručka smo nastavili hod zadarskim kamenim ulicama. Panorama grada najbolje se vidi sa zvonika. Zato smo se popeli na visoki zvonik katedrale, do samoga vrha i izašli na predviđeni podij ograđen kamenom ogradom koji je prelijep vidikovac, s kojeg pogled puca na zapadu do dalekih zadarskih otoka, na sjeveru do Velebita, a na jugu i istoku do zadarskih najnovijih prigradskih naselja i Ravnih kotara u zaleđu. Sišavši sa zvonika, glavnom gradskom ulicom – Kalelargom – pošli smo prema Narodnom trgu gdje nam je Jelena lijepo predočila stil i povijest gradnje te ulogu zadarske Gradske vijećnice i obližnje Galerije umjetnina. Nastavivši Kalelargom došli smo najprije do crkve sv. Šime u kojoj ispod dvije tone srebra, u pompoznu sarkofagu, počivaju kosti starca Šimuna koji je primio malog Isusa na ulazu u jeruzalemski Hram.

Zatim smo produžili do Trga pet bunara, znamenite lokacije na kojoj su stari Zadrani zahvaćali pitku vodu. Ispod spomenutog Trga nalazi se mala luka, lučica Foša s moćnim Lavljim vratima kao negdašnjim glavnim ulazom u grad. Prateći sam rub rive u Foši uputili smo se prema zgradi zadarskog Sveučilišta koje je jedno od najstarijih u Europi, iz davnog XIV. stoljeća. Hodajući laganim korakom duž prostrane rive u jednom smo trenutku začuli zvuk nadaleko poznatih zadarskih orgulja i vidjeli zanimljivu instalaciju – zadarski pozdrav Suncu.

Obišavši sve ključne postaje zadarskog poluotoka, uhvatili smo i malo slobodna vremena za kupnju ponekog suvenira za uspomenu i neopterećene šetnje gradom ili povratka na pojedinu lokaciju koju smo željeli još jednom vidjeti i u njoj dulje proboraviti. Oko 19 sati smo krenuli iz Zadra i u kasne večernje sate, puni lijepih dojmova i iskustava, sretno stigli doma.