Godine 1953. zajedno s obitelji seli u Đakovo gdje završava osmogodišnju školu. Klasičnu gimnaziju pohađa na Šalati prve dvije godine, a slijedeće dvije u Đakovu. Nakon mature upisuje se u đakovačku bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1967. godine. Službovao je kao župni vikar u Đakovu a potom kao župnik u Trnavi kraj Đakova. 

 

Godine 1970. šalje ga biskup na daljnji studij u Rim. U Rimu na papinskom sveučilištu Gregorijana postiže gradus magisterija 1972., a gradus doktorata iz teologije 1975. godine. Nakon povratka u Đakovo imenovan je župnikom u Đakovačkim Selcima i ujedno profesorom dogmatske teologije u Đakovu. Nakon 16 godina boravka na župi dolazi u bogoslovno sjemenište u Đakovo gdje nastavlja predavati teologiju bogoslovima i studentima laicima. Povremeno je predavao i žive jezike: njemački i engleski. Uz svoje župničke i profesorske dužnosti započeo se već prije 30 godina baviti spisateljskim, prevoditeljskim i izdavačkim radom. Dosad je u njegovoj Knjižnici UPT objavljeno preko 500 različitih knjiga. Neke su izašle i u više izdanja. Tijekom Domovinskoga rata utemeljio je pri UPT-u Karitativni fond „Ne živi čovjek samo o kruhu", koji ima zadaću širiti po simboličnoj cijeni ili čak besplatno duhovne knjige širom domovine. Iz tog je fonda dosad besplatno podijeljeno više od milijun primjeraka knjiga. Posljednjih godina izdaje knjige o zdravoj prehrani. Održao je desetke predavanja i tribina te više puta nastupao u medijima promovirajući zdravu hranu. 

 

Umirovljen je 1. prosinca 2007. godine, ali ne miruje. Poznat je po tome što je sagradio desetak kuća za siromašne obitelji, a 22. siječnja 2012. primio je i nagradu „Ponos Hrvatske", koja se dodjeljuje za promicanje hrabrosti, humanosti i nesebičnosti. Također, dobitnik je Godišnje nagrade Grada Đakova, kao i drugih nagrada. Na srcu mu osobito leži Gospino svetište u Dragotinu. Zahvaljujući upravo njemu, ono je prošireno i uređeno jer je vlastitim sredstvima kupovao kuće, livade, šikaru i polja oko crkve.