Od nedjelje do četvrtka (16. – 20. srpnja 2017.) pedesetero naših framaša boravilo je na ljetnom seminaru u Franjevačkom samostanu sv. Duje u Kraju na otoku Pašmanu. Ovaj je petodnevni susret bio vođen geslom „Hajdete i vi u osamu i otpočinite malo“ (Mt 6,31) tako da smo u morskom ozračju razmišljali o važnosti njegovanja trenutaka samoće i šutnje koje smo prekidali mladenačkim smijehom, igrom, plivanjem i druženjem.

 

Dan smo započinjali Jutarnjom molitvom poslije koje je slijedio doručak. Nakon doručka smo imali vremena za upoznavanje okruženja u koje smo došli. Kompleks franjevačkog samostana, s dvama klaustrima, crkvom i nepreglednim maslinikom odiše velebnom povijesti s kojom nas je upoznao gvardijan samostana fra Ante Kekez. Fra Ante nam je sadržajno ispripovjedio prošlost ovog zdanja kao i same početke dolaska franjevaca na Pašman, prije otprilike 800 godina, još za vrijeme sv. Franje. Po svršetku fra Antina predavanja posjetili smo novootvoreni samostanski muzej u kojem se čuvaju uglavnom samostanske i crkvene slike, pogotovo oltarne slike dvaju uklonjenih bočnih oltara iz crkve koja je, kao i samostan, posvećena sv. Duji. Pored vrijednih ulja, u samostanskom je muzeju pohranjeno i plemenitim kovinama umjetnički urešeno liturgijsko posuđe.

 

U sklopu prijepodnevnoga edukativnog programa u srijedu ujutro išli smo u obilazak benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu nad Tkonom. Ispred benediktinskog samostana dočekao nas je o. Jozo Milanović, jedan od trojice benediktinaca u ovom kamenom samostanu. O. Jozo nas je upoznao s benediktinskom duhovnosti, monaškim načinom života, sa sličnostima i razlikama benediktinaca i franjevaca; govorio nam je o životu na otoku, na vrhunca brdašca s kojeg pogled puca sve do Zadra i Velebita u zaleđu. O. Jozo je osobito naglasio sklad koji postoji u dnevnom ritmu monaške zajednice koja svoj dan usklađuje s obzirom na vrste rada: tjelesni i intelektualni te na taj način monasi pokušavaju ostvariti svoj poziv posvećenja Bogu u zajednici koja boravi na samotnu mjestu.

 

Jutarnji obrazovni dio zaključivali smo molitvom Anđeoskog pozdrava točno u 12 sati, a potom bi bio poslužen ručak. Poslije ručka imali smo mogućnost za odmor ili igru. Poslijepodnevni su nam sati redovito prolazili u iskušavanju vještina plivanja i drugih sportova na moru. U 19.30 sati smo svaki dan u samostanskoj crkvi slavili svetu misu s Večernjom molitvom koju je predslavio naš fra Ivan. Nakon večere smo imali slobodno vrijeme za šetnju i zajedničko druženje do 23 sata kada smo išli na počinak.

 

Neopisivo je iskustvo biti dio ovakva seminara, duhovnog odmora na otoku: provesti pet dana na izdvojenu mjestu te uz molitvu, druženje i igru stvoriti prijateljstva s ljudima koje si dotad samo poznavao. Zahvaljujemo na poseban način sadašnjim i bivšim vijećnicama područnog vijeća Frame Hercegovina (Ivani, Katarini, Kristini i Magdaleni) koje su se potrudile da nas u pravo vrijeme dočeka topao obrok. Nadamo se da ovo ljeto nije naš oproštaj s Franjevačkim samostanom na Pašmanu nego tek jedan divan početak.