U subotu ujutro, 9. rujna, poslije generalne probe, u vodstvu Natalije, Tatjane i Sandre krenuli smo ulicama grada Subotice. Našavši parking u blizini samostana, posjetili smo to drevno zdanje s crkvom sv. Mihaela i kapelom sv. Ante kojem se cjelodnevno moli vjerni puk Vojvodine. Crkvom i samostanskim kompleksom proveo nas je gvardijan fra Zdenko Gruber kojem iskreno zahvaljujemo na gostoprimstvu. Poslije posjeta subotičkim franjevcima nastavili smo prema Plavoj fontani koja krasi dvorište Gradske kuće, subotičke vijećnice u kojoj stoluju gradski oci i u kojoj se sklapaju građanske ženidbe. Secesijsko zdanje, s prijeloma XIX. na XX. stoljeće, raskoši koju samo secesija, taj neuštogljen, mladenački, gotovo buntovni stil može dati građevini, oduzima dah. Mnoštvo detalja koji otkrivaju bogatstvo Vojvodine u prvim dekadama dvadesetog stoljeća ostalo je trajno upisano na intenzivnim nijansama plave i zelene keramike koja resi ponutricu subotičke Gradske kuće. Osobit pak dojam ostavlja glavna dvorana Gradske kuće u kojoj dominira moćan namještaj od orahovine te vitraji s austro-ugarskim vladarima koji igrom svjetla i sjene te prpošnom dinamikom boja daju ovoj auli svečanu notu.
 

Razgledavši jezgru grada s ključnim arhitektonskim jedinicama koje tvore vedutu ovoga kulturnog središta Vojvodine – narodno kazalište, sinagogu, katedralu i korzo, vratili smo se kod domaćina na obilan, blagdanski stol. Okrijepivši se toplim obrokom nastavili smo upoznavanje subotičke okolice: perivoja Palić s ogromnim jezerom, cvjetnim i travnatim površinama, zoološkim vrtom i neoklasicističkim malim dvorcima među kojima odmara domaće stanovništvo i njihovi gosti. Zanimljiv je svakako bio posjet subotičkom zoološkom vrtu, trećem po veličini u Europi. Poslije ugodne šetnje uz obalu jezera, odvezli smo se do obližnje mondene vinarije „Zvonko Bogdan“ i vidjeli neopisivo skladan sraz vinograda i poluoblačna neba nad kojim umire sunčan dan. U sumrak smo krenuli prema događaju koji nas je i doveo u Suboticu.
 

U 19 sati su svi izvođači ušli u subotičku Halu sportova, dvoranu u kojoj se već dulje od desetljeća organizira HosanaFest. Festival je bio uistinu svečan glazbeni čin. Petnaest izvođača, pristiglih iz raznih krajeva sjeverne i južne Hrvatske, dijaspore i Vojvodine, ujedinili su se u ovomu zajedničkom slavljenju Boga pjesmom. Više stotina mladih svojim je pjevanjem i gromoglasnim pljeskom ispunjalo sportsku dvoranu i time poslalo jasnu poruku: Živa je vjera ovog naroda! Poslije svih izvedbi valjalo je nagraditi najbolje. Nagrada koju izvođači dijele međusobno pripala je gospođi Mariji Perković iz Stuttgarta za skladbu „Probudi me“.
 

Frama Posušje dobila je nagradu stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva za najboljeg debitanta – 1. mjesto među onima koji prvi put nastupaju na Festivalu, a naša Mirna Bakula, po mišljenju glazbenih eksperata koji su tvorili stručno ocjenjivačko povjerenstvo, jest najbolji vokal. Čestitamo svim instrumentalistima i vokalistima, članovima naše Frame, izvođačima skladbe „Pjesma o slugi Gospodnjem“ koja je bila itekako zapažena na 11. HosanaFest-u, a osobito solistkinji Mirni Bakula. Na poseban način zahvaljujemo gospođi Josipi Jukić, voditeljici glazbene sekcije Frame, koja je tjednima neumorno radila s izvođačima pripremajući ih za nastup na ovom festivalu.
 

U nedjelju, 10. rujna, proslavili smo u zajedništvu svih sudionika HosanaFest-a sv. misu u 9.30 sati u župnoj crkvi Marije Majke Crkve u Aleksandrovu. Misno slavlje predslavio je naš duhovni asistent fra Ivan Penavić, a suslavili su domaći župnik i idejni tvorac HosanaFest-a vlč. dr. Marinko Stantić te fra Zdravko Dadić, župnik župe Blažene Djevice Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici u Zagrebu koji je na HosanaFest dopratio glazbenu skupinu „Anima Una“ iz svoje župe.

Poslije svečanog objeda, koji su nam pripremili naši domaćini, krenuli smo prema Posušju. Zaustavili smo se nakratko u Osijeku, pomolili se u konkatedrali sv. Petra i Pavla, prošetali promenadom i pogledali s pješačkog mosta Dravu te nastavili svoj put doma, gdje smo stigli u kasnim večernjim satima, praćeni jakom kišom u kanjonu Vrbasa.
 

Još jednom iskreno zahvaljujemo domaćinu vlč. dr. Marinku Stantiću i svim organizatorima koji su nas primili u svoje domove: Nataliji, Tatjani, Sandri, Stanislavi i Meliti. Hvala naročito obitelji Željka i Ruže Ivanković, sestre vlč. Marinka, koji su ugostili organizatore festivala i ispred čijeg smo se doma u nedjelju poslijepodne, skupljeni svi zajedno, uz zagrljaj i poljubac domaćina, rastali od Subotice. Draga Vojvodino, hvala i doviđenja!