Temeljima ranohrvatske države

Detalji

Objavljeno: ponedjeljak, 11. lipnja 2018.

U subotu 9. lipnja 2018. ministranti i čitačice naše župe uputili su se na jednodnevni izlet u kraljevski grad Knin i u marijansko svetište Sinj. Dolaskom u Knin zaputili smo se pješke prema Kninskom muzeju koji se nalazi unutar kninske tvrđave po kojoj nas je stručno provela mr. sc. Katarina Gugo. Razgledavanje smo započeli iz crkvice sv. Barbare, zaštitnice topništva, koja datira iz venecijanskoga vremena.

Penjanjem prema najvišoj točki tvrđave došli smo do Muzeja vojno-redarstvene operacije „Oluja“ kojom je područje Knina 5. kolovoza 1995. oslobođeno od okupatora i pripojeno teritoriju Republike Hrvatske. Na proplanku tvrđave, s koje se pogled prostire prema kninskoj kotlini i izvorima triju ključnih sjeverno i srednjodalmatinskih rijeka: Zrmanje, Krke i Cetine, toj jezgri ranohrvatske državnosti i podneblju iz koje je započeta kristijanizacija Hrvata negdje na prijelomu VIII. i IX. stoljeća, vije se već 23. godinu šestometarski stijeg slobodne, samostalne i suverene hrvatske države.

Tvrđava je to koja čuva arheološke artefakte iz željeznoga doba, grubo i fino oblikovanu keramiku iz antičkoga vremena, oružje i oruđe iz srednjega vijeka te bolne uspomene iz najnovijega razdoblja hrvatske povijesti. Svjesni njezine važnosti, laganim smo korakom zakoracali niz obronke brda Spasa, na kojem se nalazi sama fortifikacija, svjedok bremenite nam povijesti, i spustili se u samostansku crkvu sv. Ante u gradu Kninu pred kojom nas je dočekao gvardijan fra Marko Duranin. Gvardijan nam je ukratko protumačio povijest franjevaca u Kninu te sadašnju djelatnost odvevši nas i u novosagrađenu velebnu crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, nedaleko od samoga središta grada. Iz Knina smo otišli u Sinj i objedovali.

Poslije ručka smo došli u nadaleko poznato svetište Gospe Sinjske o kojem nam je govorio fra Filip Budić, župni vikar. Fra Filip nas je proveo i samim prostorom svetišta, lijepo uređenim atrijem s ispovjedaonicama te nas doveo pred zgradu Franjevačkoga sjemeništa koje pohađa naš župljanin Antonio Ramljak, s kojim smo se također susreli. Nakon obilaska uže jezgre grada Sinja i slobodne šetnje po njoj, u predvečerje smo krenuli prema svome domu.

U Posušje smo, bogatiji za novo iskustvo upoznavanja mjesta, ljudi i događaja, stigli oko 21 sat.