XIII. MOLITVENI IZLET čistačica crkve i odraslih čitača 15. - 16. IX. 2018.

Detalji

Objavljeno: četvrtak, 20. rujna 2018.

U subotu, 15. rujna, u ranim jutarnjim satima, uputili smo se na dvodnevni molitveni izlet i hodočašće organizirano za čistačice crkve i odrasle čitače naše župne zajednice. Naše prvo odredište bio je dominikanski samostan u Trogiru, gdje nas je dočekao fra Petar Galić, dominikanac posuških korijena, koji već neko vrijeme  djeluje  u Trogiru. Po dolasku slavili smo Svetu misu u svetištu hrvatskoga blaženika Augustina Kažotića, koji je i sam bio dominikanac, završio dva fakulteta te je bio biskup.

Nakon Svete mise pošli smo u razgledavanje Trogira i njegovih znamenitosti. Cijeli grad je pod UNESCO zaštitom, što najbolje govori o njegovoj vrijednosti. Naročito je poznat po svojim starinama i učenim ljudima koji su iz njega potekli. Danas Trogir ima 12 crkvi, a nekada ih je bilo 32. Posebno se štuje bl. Augustin Kažotić, te sveti Ivan Trogirski, trogirski biskup iz 11. stoljeća. Trogir se zove i „grad sretnog trenutka”, po Kairosu, najmlađem Zeusovom sinu. Obišli smo i samostan sv. Nikole, s prekrasnom galerijom umjetnina Kairos, gdje danas žive sestre benediktinke. Ipak, najviše smo ostali zadivljeni katedralnom crkvom sv. Lovre, građena romaničkim i gotičkim stilom. Na portalu crkve prikazana je gotovo čitava Biblija, scene iz Starog zavjeta, ali i Isusovoga života. U katedrali se nalazi grobnica Mladena III. Šubića, Štita Hrvata iz 1348. godine. U riznici katedrale  nalazi se originalna mitra i biskupski štap bl. Augustina Kažotića i mnoge druge vrijedne stvari, koje smo ovim putem imali milost vidjeti i u srcu uspomene ponijeti. Nakon razgledavanja grada, počašćeni smo i okrjepom tijela u dominikanskom samostanu, zahvaljujući otvorenosti srca drage braće dominikanaca (tzv. bijelih fratara).

Naša iduća usputna destinacija bio je Primošten, gdje smo posjetili župnu crkvu sv. Jure te razgledali grad. To je prekrasna barokna crkva, blagoslovljena 1760. godine, gdje se mnogo štuje Gospa od Loreta (preneseno štovanje preko mora). Uživali smo u miru i tišini diveći se ljepoti prirode, darovanoj od samog Neba. Kroz Primošten, a i u nastavku putovanja, vodio nas je naš vodič Dario Mikulandra,  koji je s toliko ljubavi neumorno radio.

Naše glavno odredište bio je Šibenik, pa smo tako nastavili put do grada “gdje Krka ljubi more”. To je najstariji originalni hrvatski grad, u kojem nema utjecaja i tragova ni grčke ni rimske gradnje, u originalu su ga izgradili Hrvati. Sveti Mihovil zaštitnik je grada Šibenika, koji je status grada, a i biskupiju dobio 1298. godine. Popeli smo se na znamenitu tvrđavu sv. Mihovila, koja je građena za obranu od Turaka. Gledajući s Tvrđave, pred nama je prekrasan srednjovjekovni, ali i novoizgrađeni Šibenik sa svojim bogatstvom mora, turizma, kulture i baštine. Posjetili smo i samostan sv. Lovre gdje nas je primio gvardijan fra Mate Topić. Ova crkva je prekrasna i posebna zbog lurdske špilje pred glavnim ulazom, te zbog groba službenice Božje Majke Klare Žižić, utemeljiteljice najstarije hrvatske autohtone družbe šibenskih sestara franjevki od Bezgrješne, majka sirotih i ubogih. Ipak, najveći dojam na nas je ostavila šibenska katedrala sv. Jakova. Pod UNESCO je zaštitom, 105 godina se gradila i do dan danas nije objašnjeno kako je čudesno napravljena u vremenu kada nisu postojale današnje moderne tehnologije, napravljena isključivo ljudskim znojem i mukom. Školjka je često ponavljan motiv u unutrašnjosti katedrale, posebno u krstionici, a ona je sama znak sv. Jakova. Nakon predivnog i ispunjenog dana, uputili smo se na zasluženi odmor u prvu katoličku osnovnu školu u Hrvatskoj, napravljenu baš u Šibeniku.

U nedjelju, dan smo započeli doručkom, spremanjem stvari i odlaskom u samostan svetog Frane u Šibeniku, gdje je i hrvatsko nacionalno svetište svetog Nikole Tavelića, prvoga hrvatskoga sveca. Tu se rodio sveti Nikola Tavelić, umro je mučeničkom smrću, a ovo svetište proglašeno je 1970. godine. U samostanu nas je dočekao fra Ivan Bradarić, rektor svetišta, koji pripada redu franjevaca konventualaca. Fratri su jedini sačuvali štovanje svetoga Nikole Tavelića, a u muzeju samostana čuva se posebna njegova relikvija (sandale). Muzej čuva i mnoštvo drugih vrijednih stvari, npr. Sveto pismo iz 1050. godine , koje je pripadalo Petru Krešimiru, također važnoj ličnosti grada Šibenika. Važno je istaknuti i Šibensku molitvu (najstariji tekst pisan latiničnim pismom i hrvatskim jezikom), koja se također čuva u muzeju ovoga samostana. Tu smo posjetili novoizgrađenu galeriju “Put sandala”, koja na moderan i slikovit način prenosi život sv. Nikole Tavelića, a zatim slavili svečanu Svetu misu. Fra Ivan nas je srdačno primio i ugostio, okrijepio i obogatio.

Nakon završenog razgledavanja Šibenika, uputili smo se u Skradin, čiji je zaštitnik sveti Jeronim. Posjetili smo Župu rođenja Blažene Djevice Marije (“katedrala male Gospe”), koju su Turci bili potpuno uništili, a Mlečani obnovili.  Godine 1766. građene su orgulje, koje su danas na listi hrvatske nacionalne baštine. Slijedeće što smo posjetili je općina Kistanje, gdje smo ručali i obišli župnu crkvu svetog Nikole biskupa. Srdačno nas je dočekao don Ivan Perković, župnik. Pripovijedao nam je o svojoj župi. Ovo mjesto je naseljeno Hrvatima iz Janjeva, a prije 1990. godine bilo je sto posto pravoslavno mjesto. Pohvalio se kako tu žive mlade obitelji, rađa se puno djece, a sprovodi su rijetki. Pokazao nam je i relikvije sv. Nikole te prekrasnu novu crkvu koja drži i čuva vjeru ovdje gdje su Hrvati u manji.

U povratku kući posjetili smo i Drniš. Obišli smo crkvu svetoga Ante, koja je nekada bila džamija. Danas tu postoje tri katoličke crkve, jedna pravoslavna, ali džamija više nema. Zaštitnik Drniša je sveti Roko, kojem je također posvećena jedna mala crkva. Posjetili smo i crkvu Gospe od ružarja, gdje je veliki kip Gospe iznad samog oltara, kojega je izgradio Ivan Meštrović. U Drnišu djeluje, pokrivajući sve ove župe, fra Damir Ćiro Čikara, koji nas je također srdačno dočekao i proveo ulicama svoga grada. Zahvaljujući dragim ljudima, bliskim susretima i Božjoj providnosti, ponijeli smo nezaboravne uspomene i trenutke duboko upisane u naša srca. Vratili smo se svojim domovima u kasnim satima umorni, ali Bogu zahvalni za sve dobre ljude kojima nas je počastio i blagoslovio na ovom našem malom hodočašću.

(A. Petričušić)