ŠTO JE ŽIVOT?

U početku je postojao samo Bog, jer Bog je vječan, beskonačan,

svemoguć. Da nije takav, ne bi bio Bog i ne bi mogao stvoriti svemir

što ga možemo vidjeti i dodirivati.

Bog je bio savršeno sretan i nije apsolutno imao potrebe za bilo kim.

Ali Bog je ljubav. On je sama ljubav i ljubav bez kraja. Jedna od

temeljnih osobina ljubavi jest nastojanje da se tolikim drugim bićima

saopći vlastita radost života.

Osim Boga postojala je samo praznina, ništa. Nitko drugi nije

posjedovao život niti radost življenja. Od vječnosti, od vječne prisutnosti,

Bog htjede stvoriti vrijeme, prostor i materiju. Tada Bog "baci" u

prazninu materiju i stvori svemir. Galaksije, zvijezde, planete i satelite

koji su mogli šetati i plesati u prostoru i vremenu.

Vječnost je vječna sadašnjost, vrijeme je neprestani slijed trenutaka,

dana i godina. Svemir je kao neka razbacana sfera s kružnim gibanjem,

koja prelazi iz jedne minute u drugu, iz jednog godišnjeg doba u drugo.

Vrijeme, materija i prostor ne žive, nego postoje.

Među svjetovima što postoje u svemiru postoji jedan mali, što kruži

oko Sunca i zove se Zemlja. Ona je sačinjena od krute materije, od

tekuće materije i od atmosfere. Za ovu planetu Bog je doredio da ne

ostane samo postojanje materije, već htjede na njoj stvoriti život i učini

da narastu biljke, životinje i samo čovječanstvo.

Tko nam, međutim, kaže da je sve to stvorio sam Bog?

To nam kažu razum, znanost i vjera. A da li se mi možemo povjeriti

razumu, znanosti ili, na poseban način, vjeri?

Sigurno, jer sve se rađa i polazi od određenih činjenica vezanih za

ljudsku povijest i vidljivo je u svijetu što nas okružuje. I sama vjera nalazi svoju podlogu u razumu i povijesti.

Gospodin Bog ne želi da u nj vjerujemo zatvorenih očiju, ali, iako

nam na zemlji nije želio pokazati svoju neizmjernu krasotu, govori nam,

upoznao nas je sa svojom voljom i poslao nam je osobno svoga Sina

Jedinoređenca, koji je postao čovjekom i s nama je živio nekoliko

desetljeća. Bog ne želi da vjerujemo na prazno: kao što, ako i ne vidimo

Sunce, znamo da ono postoji po danu koji je pun svjetla.

(Gabriele Adani)