SV. IVANA ORLEANSKA – JEANNE D’ ARC: NEVJEROJATAN ŽIVOT (1)

ivana orleanska 1


HEROINA, ANĐEO-SPASITELJ, DJEVICA, MUČENICA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Prije točno stotinu godina, 16. svibnja 1920. papa Benedikt XV. proglasio je francusku mučenicu i djevicu Jeanne d’ Arc, Ivanu Orleansku, svetom.

Francuska nacionalna heroina, svetica cijele nacije, uvrštena je u kalendar Crkve te je postala općepoznata. Još za njezina života glas o njoj pronio se cijelom Europom, do danas je ostala nadahnućem ne samo kao svetica Crkve, nego je trajno prisutna i u kulturuloškom sjećanju u mnogim djelima umjetnosti, književnosti, glazbe, filma, kazališta. Živjela je nepunih devetnaest (19!), završila je na lomači presudom crkvenoga suda kao krivovjerka. U ponovljenom procesu nakon 25 godina totalno je rehabilitirana po svim točkama optužnice.

Prije nešto više od šesto godina rodila se Ivana Orleanska, Jeanne d’ Arc, seosko dijete koje je postalo francuska ikona, zaštitnica Francuske, nacionalna svetica i pojam hrabrosti. Mlada djevojka, u muškoj odori, ratnik na konju, s kacigom na glavi, u ruci Isusov stijeg te mač. Posvuda ćemo je naći u Francuskoj, na glavnim trgovima, na visokom postolju, u Orleansu, Reimsu, Rouenu te mnogim mjestima u zemlji. Svako dijete u pučkoj školi zna za nju, nacionalna ikona i svetinja, tijekom povijesti svi su htjeli biti uza nju, konzervativci i reformatori, klerici i prosvjetitelji; obavija je mitska aura, postala je za života legenda, poglavito nakon smrti na lomači. Izronila iz anonimnosti, za dvije godine djelovanja pokrenula nevjerojatne stvari. Grandiozna pojava, nekoliko se puta spominje u Katekizmu Katoličke Crkve, naime, navode se njezine riječi koje je ta nepismena djevojka izrekla pred sudištem inkvizicije, a Benedikt XVI. posvetio joj je predivnu katehezu.

ivana orleanska 2Na pozornici su je oživljavali mnogi pisci i dramatičari. Shakespeare, Schiller, B. Shaw, B. Brecht, H. Belloc. Cinični Voltaire njoj se rugao, slobodoumni duh Anatole France kritički ju časti. Čajskovski i Verdi posvetili su joj operna djela, filmske zvijezde poput Ingrid Bergman (3 oskara!) i Mille Jovovich igrale su njezinu ulogu u filmovima. Više od dvadeset filmova snimljeno je o Ivani Orleanskoj. Takva silna pojava, spektakularna, unišla je u legendu, mit.

U knjižnicama i na internetskim stranicama pronaći ćemo tisuće životopisa sv. Ivane  Orleanske – Jeanne d’Arc na svim jezicima, na svim područjima ljudskih zanimanja. Naći ćemo standardne životopise, potom političke i povijesne implikacije njezine pojave, njezine vojne pohode i duhovnost. Pronaći ćemo mnoštvo knjiga za mlade i djecu, knjiga za tinejdžere u kojima izaziva divljenje, gdje joj se svi dive. Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa silno ju je poštivala i ljubila, napisala je u karmelu dramski komad o Jeane d’Arc i glumila njezin lik pred susestrama. Sačuvani su i slikopisi s te dramske predstave u samostanu, Ivana kao ratnik te Ivana u lancima.

Pisci su pisali romane, poeme, pjesme, himne, eseje, skladane su opere i pjesme, snimani su filmovi, njih više od dvadeset. Slikari su je oslikavali u raznim pozicijama, njezini kipovi su na mnogim trgovima u Francuskoj, stotine crkava i kapelica podignute su njoj u čast.

Ni o kojoj osobi iz staroga svijeta ili srednjega vijeka nemamo toliko podataka kao o njoj, napose o posljednje dvije i pol godine njezina života. Primjerice o Mojsiju, Platonu, Isusu, Aleksandru Velikom, Juliju Cezaru, Budi ili Muhamedu nemamo toliko podataka kao o njoj. Posljednje dvije i pol godine njezina života daju se iz dana u dan rekonstruirati, gdje je bila i što je radila. Od nje imamo nekoliko pisama koje je diktirala te ih potpisala nespretnim rukopisom, jer je bila nepismena, a iz njezina vremena nema ni jedne francuske kronike ili memoara koji ne spominju tu jedinstvenu pojavu.

Od njezine smrti 1431. Ivana-Jeanne-Jeanette fascinirala je ljude u cijelom svijetu. Nepismena djevojka sa sela, s genijalnom intuicijom, odlučno se suočila sa slabim, neodlučnim i neučinkovitim baštinikom francuske krune. Njezina munjevita pojava u stogodišnjem ratu okrenula je francusku ratnu sreću protiv engleskoga imperijalizma te je omogućila da Francuska ne bude pregažena, da preživi kruna i baština Karla Velikoga i sv. Ljudevita IX.

Da, legenda koja je živjela, a njezin je život stvarnost, zbiljska zbilja. Rodila se u siječnju 1412. u mjestu Domremy, u Loreni. Rođenje je pretkazano. Drevno je proroštvo govorilo o djevici iz puka koja će spasiti Francusku nakon što zemlju upropasti kraljica-tuđinka. Znalo se tko je kraljica, naime, od 1385. igrala je neslavnu ulogu u Francuskoj Elisabeth zvana Isabeau de Bavier (iz Bavarske), supruga kralja Karla VI. Konspirativno ali i otvoreno je bila u dosluhu s neprijateljem, Englezima. Vjerojatno je njezin muž zbog toga poludio. Postala je vladaricom uz svoga muža koji je zbog nje skrenuo s uma. Vodila je pregovore s burgundskom kućom, koja je šurovala s engleskom krunom. Vrijeme je to stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske, kad su Englezi naumili pokoriti Francusku i oteti im krunu te ovladati cijelom Francuskom. Englezima uvijek bijaše tijesno na Otok pa su htjeli na kontinent, a Francuska je najbliža, preko Kanala. Stoga vode stogodišnji rat, zauzeli su do Ivanine pojave više od polovice francuskoga tla, prepolovili Francusku kod rijeke Loire. Kraljica-majka, živjela je razvratno, išla je u svojim nedjelima dotle da je svoga vlastitoga sina Karla VII., koji je trebao naslijediti oca, proglasila nezakonitim, kako bi otvorila put za engleskoga pretendenta na francusko prijestolje.

Kad je engleski kralj Henrik V. natjerao u močvaru i uništio francusku vojsku 1415., francuska mu je kraljica prostrla crveni tepih. Svoju mu je kćerku dala za ženu i veličala ga kao budućega gospodara Francuske. Francuska bijaše rastrgana između orleanske i burgundske kuće, gotovo je nestalo nade u vlastitu samostalnost. Samo je čudo moglo spasiti od neslavne sudbine baštinu Karla Velikoga. I čudo se dogodilo.

2020  Župa Posušje