DUHOVNA OBNOVA (13. listopada 2021. godine)
- Detalji
- Objavljeno: petak, 15. listopada 2021.
U srijedu, 13. listopada u našoj župi održana je prva Duhovna obnova koju je predvodio fra Ante Vučković iz Splita. Duhovna obnova održana je u kripti naše crkve. Započela je molitvom krunice u 17.30, u 18.00 bila je sveta misa, a u 19.00 kateheza. Katehezu je započeo fra Ante kratkom molitvom i blagoslovom.
Fra Ante je naveo kako želi u ovim Duhovnim obnovama dotaknuti tri bitne stvari koje se tiču svakoga od nas, a dolaze iz Isusovog života. Navikli smo slušati što je i kako Isus činio, a kroz ovu katehezu svratio je pozornost na ono kako je Isus govorio, kako i koga je liječio, kako se ponašao da bi ljudi postali slobodni. Kroz tri stvari je Isus djelovao: govorio, oslobađao i iscjeljivao. Pitanje je: Kako je Isus govorio? Zašto se to nas tiče? Mi smo ljudi riječi, govorimo, naučili smo to kao mala djeca, ali to ne znači smo naučili kako govoriti, da smo razumjeli što sve činimo kad govorimo. Nama je potreban učitelj da otkrijemo kako možemo govoriti. Isus nije došao na Zemlju i onako govorio, nego je svojim govorom otvorio mogućnost koja je svakome bliska. Mi svi možemo na sličan način govoriti ili možemo učiti od Njega kako se bolje služiti svojim riječima. Znamo koliko su nam riječi važnu u pozitivnom ili negativnom smislu. Možda su riječi najvažnije od svega. Druge možemo učiniti da budu sretni ili ih strovaliti u nesreću, depresiju, pakao i to sve riječima. Znamo što nam riječi drugih ljudi čine. Od velike nam je koristi da znamo kako je On govorio i onda otkrijemo kako mi možemo govoriti, što se krije u snazi moje riječi i kako se ja mogu služiti riječima. Skrenuo je pozornost na tri kratke opaske. Kako je On govorio? Lukino evanđelje nam donosi tekst: A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi. Lk 19,45 – 48.Neobična situacija, glavari svećenički, pismoznanci, farizeji ne mogu ništa. Žive od ljudi, od mase i dođe netko iz Nazareta i svi njemu hrle, svi ga slušaju.
Najdragocjenija stvar na svijetu i tada i danas je pozornost, ljudska pozornost. Svi čeznemo za pozornošću drugoga čovjeka, svima nam se to događa. U svakodnevnom životu treba nam pozornosti. Poklanjajući pozornost drugim kazujemo im da nam je stalo do njih. Ali farizejima, glavarima svećeničkim smeta ta pozornost naroda, smeta im kako je to uspjelo Isusu, kako je govorio da bi privukao pozornost. Isus je u svom govoru jednostavno imao snagu, nije govorio jezikom. Govorio je srcem, pronicao je duboko u srce svakog čovjeka. Matej kaže: Kad Isus završi svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci Mt 7, 21-29. Mi ljudi možemo osjetiti kako neko ima vlast u riječima, kad netko govori iz dubine duše, nešto što nas može dotaknuti. Isus je govorio s vlašću i težinom, nikad nije bilo da njega nije bilo, uvijek je govorio tako da je stajao iza svojih riječi, ne da kaže jedno, a misli drugo. Isus je Riječ, logos.
Mi nismo nekada ni svjesni kako možemo upasti u opasnost kad nismo u Riječi u kojoj govorimo i kad imamo vlast. Odakle Mu snaga da bude u vlasti? Matej kaže: Istog dana Isus iziđe iz kuće i ode sjesti uz jezero. K njemu nagne silno mnoštvo, tako da je morao ući u lađu. Sjeo je u nju, a mnoštvo je stajalo na obali. Mnogo im je govorio u prispodobama. Mt 13, 1-24. U svojim prispodobama Isus je govorio o Kraljevstvu božjem poredeći ga sa sjemenom. Sjeme. Čudesna stvar. U njemu je snaga, život. Isus otvara oči svojim riječima, a ljudi postaju svjesni te riječi. Postavlja se pitanje: Zašto je govorio u prispodobama? Htio je da ljudi razumiju, otkriju Božju blizinu koja se činila daleko. Što se događalo kad bi On govorio? I kako je govorio? Ivanovo evanđelje najbolje to opisuje: Židovi su vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer nije bio došao njegov čas. Iv 7, 1-2.10.25-30.Glavari svećenički i farizeji su se prepali. Poslali su stražare da ga uhvate. Bojali su se naroda. Nisu mogli podnijeti kako govori. A stražari se vraćaju neobavljena posla. Ne kažu što je Isus rekao, bili su fascinirani, ostali su zatečeni načinom kako On govori. U njima se dogodila promjena i od stražara postali su slušatelji, dogodila se promjena i kruto srce stražarsko postalo je mekano. Farizeji im rekoše: Zar ste se i vi dali zavesti? Isus je postao i zavodnik svjetine, mase. Pa postavlja se pitanje: Kako je Isus govorio? Tako da se povezao sa sugovornicima, s njihovim osjećajima, imao je sućutno srce, znao je kako se osjećaju oni koji ga slušaju, povezao se s mislima svojih slušatelja, znao je što ih muči i što im treba. Umijeće Crkve treba da bude upravo to kako prepoznati što muči vjernika, i kako se osjeća. Isus ne pravi pritiske, ostavlja čovjeku slobodu misli i djela. Isus je susretao ljude gdje su oni bili, bio im je blizak. Sve je radio na jednostavan način, u ljudima je tražio nešto zajedničko, nije moralizirao. Pričao bi priče, jednostavne priče kao npr. Priča o odmetnome sinu koja je učinila čuda u ljudskom životu, kroz stoljeća, a i danas. Šutio je, djela i gesta su mu bila odgovor. Razgovarao je gestama. Nije vikao. Smireno je govorio. Učio ih je, nije im dijelio lekcije, nije lagao, tragao je za istinom. Znao je da istina mijenja život, laž da sve uništava, srce i razum. Znao je govoriti pa bi sve sažeo što je rekao. A kako mi govorimo? Možemo li drugačije, bolje. Naše riječi proizvode uvrijede, vrijeđamo, psujemo, ranjavamo i slično. Isus je skidao krivnju s ljudi, iscjeljivao. Rečenicom iz Matejeva evanđelja je završio: Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. Mt 13, 18-23.