Povijest trećeg franjevačkog svjetovnog reda u svijetu, Bosni i Hercegovi i u župama posuškog dekanata

Detalji

Objavljeno: ponedjeljak, 17. srpnja 2023.

Na redovitom susretu OFS-a u župi Posušje u petak 7. srpnja, predavanje je članovima Trećeg svjetovnog reda održao dr. sc. fra Robert Jolić, arhivar Hercegovačke franjevačke provincije i povjesničar. Govorio je na temu povijesti Trećeg franjevačkog svjetovnog reda općenito, u Bosni i Hercegovini, Hercegovini i u Posušju. „Ono što znamo je da niste prvi i jedini koji ste slijedili Isusa na način na koji je to činio sv. Franjo. U svijetu je kroz povijest bilo na milijune njegovih sljedbenika kao što ste vi danas“, kazao je u uvodu fra Robert.

Prve organizacije Trećeg franjevačkog svjetovnog reda već za života sv. Franje

„Franjevački je red neslužbeno osnovan 1209. godine, službeno nekoliko godina kasnije. I odmah na početku javila se potreba za one koji su bili oženjeni ili udate da mogu slijediti sv. Franju i biti članovi franjevačkog pokreta. I onda se sv. Franjo dosjetio da se osnuje treći red. On je osnovao skupa s svetom Klarom Asiškom i drugi red, a to su zatvorene časne sestre klarise. Od 1278. godine papa Pavao VI. vas prozvao Treći svjetovni franjevački red. Vrlo zorno početak trećeg reda opisuje legenda trojice drugova. Od tada je blaženi Franjo obilazio gradove i sela, počeo opširnije i dotjeranije propovijedati, ali ne uvjerljivim riječima ljudske mudrosti , već u očitovanju Duha i sile s pouzdanjem je naviještao Kraljevstvo Božje. Kao pravi propovjednik bijaše ojačen apostolskim ugledom. Nije se služio nikakvim umiljavanjem, odbacivao je svako laskanje, o čemu je uvjeravao druge, najprije je djelom nastojao uvjeriti samoga sebe da bi istinu iznosio što uvjerljivije. Slušatelji su se divili snazi njegovih govora , istini koju nije naučavao kao običan čovjek. Mnogi su se žurili, također mnogi ljudi obrazovani i učeni da bi ga vidjeli i slušali kao čovjeka s drugoga svijeta.  Zato iz naroda počeše mnogi, plemenitaši i pučani, klerici i laici, nadahnuti Božjom milošću prijanjati uz stope sv. Franje , da bi kada odbace svjetovne brige i gizdu, živjeli po njegovom vodstvu. Tradicija je od bračnog para Luchezija i Bounadonne iz Toskane stvorila prve trećorece koje je primio sveti Franjo. Ovo je legenda za koju ne znamo je li točna“, kazao je fra Robert i dodao da je o životu i djelovanju franjevačkog svjetovnog reda zapisano puno svjedočanstava koji se mogu naći u talijanskoj franjevačkoj reviji  Fratre Francesco. „Tu doznajemo da se pravno zajednica oblikuje po vlastitim ministrima koji su birani između braće i sestara. Postoji i savjet koji prima nove članove i to je od početka tako“, kazao je fra Robert.

Treći franjevački svjetovni red u Bosanskoj vikariji

„Franjevci su osnivali treći red gdje god su djelovali. Po mišljenu fra Dominika Mandića, provincija Male braće u Hrvatskoj je osnovana na općem kapitulu 1227. godine, a možda čak i ranije. Moguće je da su u današnju Hercegovinu franjevci dolazili do 1322. godine iz samostana u primorju, te su i u Hercegovini osnivali zajednice trećeg reda, ali o tome ne znamo ništa pouzdano. Vezano za bosansku vikariju u sklopu koje je bio i tadašnji Hum, a današnja Hercegovina , imamo zanimljivo svjedočanstvo fra Julijana Jelinića koji govoreći o franjevcima kaže. „Još su revniji  u duhovnoj pastvi postali  kada je 1444. godine papa Eugen V. pod njegovu zastavu stavio trećare sv. Franje u Bosanskoj vikariji“. Dakle, ono što ste vi, na ovim prostorima postoji barem 650 godina. Poznato je da trećoredica bila i kraljica Katarina Kosača. Iznimnog je značenja papinska bula Sacre religiosis iz 1445. godine iz koje su vikaru, a to je danas provincijal, fra Fabijanu Bačaninu i franjevcima bosanke vikarije povjerene brojne povlastice za njihovo misionarenje. Isto značenje iz iste godine ima bula Exposit dictarum filiorum kojom papa dopušta bosanskom vikaru i njegovoj braći da mogu primati na zavjet članove trećeg reda i voditi duhovnu upravu njihovih zajednica. Znamo da je i desetak godina kasnija papa Nikola V. povjerio hospicije koji su se nalazili na području Bosanke vikarije braći i sestrama trećaga reda. Napominjem da se tadašnja bosanska vikarija protezala na puno širem području od današnje Bosne i Hercegovine. Za vrijeme turske vlasti jedva da imamo zapisa o članovima trećeg franjevačkog reda. Vjerojatno u uvjetima progona nije bilo mogućnosti održavati zajednice tipa trećega reda. Mi gotovo 400 godina imamo prazninu o djelovanju trećeg franjevačkog svjetovnog reda“, istaknuo je fra Robert. 

Treći franjevački svjetovni red u Hercegovini

„Na općem planu Crkve, zamah trećem redu donosi papa Leon XII. Najdugovječniji papa u povijesti. On 1882. godine prigodom 700. obljetnice sv. Franje enciklikom Auspicato, poziva ljude svoga doba da prigrle pravilo svetoga Franje potičući ih da se uključe u treći red. Već sljedeće godine prilagođava nekadašnje pravilo novim prilikama. Taj papin zahtjev širi se katoličkim svijetom, a plodno tlo nalazi i u Hercegovini. Najstariji dokument vezan za to je iz 1874. godine i u njemu piše kako je papa Pio IX. dao fra Luki Begiću dopuštenje da prima u treći red i daje im škapulare. 1884. godine tadašnji učitelj novaka na Humcu fra Anđeo Nuić osniva prvo humačko bratstvo trećeg franjevačkog svjetovnog reda. Prvo osnovano bratstvo u Hercegovini je 10. listopada 1884. godine. Tadašnji provincijal fra Luka Begić se oduševljava idejom, te osniva i bratstva u Veljacima i u Klobuku. Dvije godine kasnije opći pohoditelj fra Ivo Rodić piše kako u Hercegovini ima 875 članova trećega reda sv. Franje. 1893. godine fra Augustin Zubac javlja  provincijalu fra Nikoli Šimoviću kako je u ime generala reda predvodio trećare papi i da je tom zgodom od pape dobio dopuštenje da franjevci svećenici  mogu jednom godišnje trećarima podijeliti papinski blagoslov. 1896. godine imamo nekoliko zanimljivih pisama glede opreme. Važno je napomenuti da je treći franjevački svjetovni red u Hercegovini u to vrijeme bio snažno povezan i s drugim provincijama, te su se u nekoliko prilika održavali zajednički sastanci izaslanika trećega reda. Zanimljivo je spomenuti da je u svim hrvatskim provincijama bilo oko 50 000 članova trećega reda. U našoj provinciji je tada bilo 11 555 članova trećega reda. Rast je nastavljen sve to Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je spomenuti kako provincijal fra Dominik Mandić 1931. godine daje ovlasti svjetovnim svećenicima, don Andriji  Majiću u Bijelom polju, don Iliji Tomasu u Klepcima, don Anti Čuli na Ledincu da i oni mogu osnivati i voditi treći red. Brojni od njih, kao i biskupi bili su članovi trećeg reda, kao što je bl. Stepinac, ali i neke pape.  Drugi svjetski rat je donio nove nevolje svima, pa tako i trećem redu. On nije bio zabranjen,  nego gotovo cjelokupno djelovanje je ostalo vezano za sakristiju. U ovom vremenu spominjemo  1971. godinu u kojoj je 7. studenog u franjevačkom samostanu na zagrebačkom Kaptolu proslavljena 750. obljetnica trećega reda u hrvatskoj općefranjevačkoj organizaciji. U knjizi Baština obvezuje, to je jedina knjiga koju mi dosad imamo o trećem redu koju je napisao fra Kamilo Milas prije četrdesetak godina, on je bio duhovni asistent za franjevački svjetovni red i u to vrijeme možemo naći opis djelatnosti trećega reda u Hercegovini. Tako čitamo u izvješću fra Jerke Borasa vizitatora i nadzornika trećega reda iz 1940. godine kako su od svih redova, pokorne i vjerničke žene najradije stupale u red sv. Franje.  19 656 članova je brojio u toj godini treći red u Hercegovini, što je vrhunac po broju u povijesti ovih prostora. U Molitvi pred ispovijed piše fra Kamilo i muški i ženske spominju sv. Franju. Zasluga je to majki trećoredica koje su tako učile svoju djecu. Po trećem redu došla je i obiteljska molitva, a pri podizanju za vrijeme svete mise, sav puk zajedno s misnikom pridiže raširene ruke i ničice pada na zemlju.  Za to vrijeme pjevaju Zdravo tijelo Isusovo, Zdravo krvi Isusova. Trećari se u Hercegovini ponose pojasom i naplećkom. Znate da su trećari nosili pasić kao i mi fratri. Iako se na mjesečnim sastancima kupila milostinja za dobrotvorne svrhe, zbog siromaštva našega puka ne ubire se članarina. Fra Kamilo piše i kako naši trećari obdržavaju i strogi post i u propisano i u nepropisano vrijeme crkvene godine. Z a pojedine dijelove mise znaju napamet odgovarajuće molitve jer je to bilo vrijeme kad se misa služila na latinskom jeziku. K tome imaju i divno sročene i privatne molitve. Posebno vole pjevati znameniti Gospin plač. Fra Kamilo piše kako su trećari voljeli osnivati pobožne udruge, škole kršćanskog nauka, pjevačke zborove i u nekim mjestima upriličivali prigodne priredbe, posebno se hvali trećoredska briga za uređenje crkvi, ne zaboravlja se ni njihova brižnost za bolesne i zaboravljene u našim župama, nekima od njih su kuće bile gostinjci potrebitima. Bilježi se i njihov prinos u suzbijanju poroka, pušenja, psovke, nedoličnog odijevanja i svih drugih kršćanskih zastranjivanjima. Članovima trećeg reda bili su mnogi istaknuti crkveni dostojanstvenici, kulturni djelatnici i druge istaknute osobe u raznim djelatnostima. Bilo je i negativnih pojava među trećarima koji su bili isključeni iz reda“, kazao je fra Robert.

Treći franjevački svjetovni red u Posušju

„Nažalost, nemamo detaljnih podataka o redu u posuškim župama osim, zanimljivo za župu Vir. Podaci za ostale župe su iz knjige Baština obvezuje koji su nerijetko površni i netočni, a posebno za župu Posušje čije su mnoge knjige uništene od partizana. One da bi se spasile, premještene su na Široki Brijeg da bi se sačuvale, i upravo tamo nisu sačuvane. Zajednicu franjevačkog svjetovnog reda osnovao je u Posušju fra Luka Begić 1886. godine. Pretpostavlja se da je  s prikupljanjem članova započeo njegov prečasnik na župničkoj službi fra Blaž Jerković stariji. Zajednica do 1932. godine ne posjeduje nikakvih pisanih podataka. U župi Posušje 1940. godine je bio čak 901 član franjevačkog svjetovnog reda. Nakon toga se zbog ratnih i poratnih prilika osjeća posustalost. Nakon toga 1964. godine  je novi početak zaslugom fra Kamila i župnika fra Didaka Ćorića. Treći franjevački red u Posuškom Gracu je osnovan prije osnutka župe 1888. godine. Osnovao ga je fra Luka Begić. Članovi su se okupili u vlastitu zajednicu za župnika fra Tadije Beljana 1920. godine.  Od osnutka do 1982. godine zajednica je imala 792 člana. Godine 1940. bila je na vrhuncu sa 653 člana, a 1982. godine 296 članova. Ponavljam da nisam siguran u ove podatke. Najveći procvat zajednica je doživjela od 1920. godine do 1933. godine i od 1941. godine do 1945. godine nakon čega je nastala blokada rada zbog poratnih prilika. O osamstotoj obljetnici rođenja sv. Franje 1982. godine u zajednicu je primljeno 21 novi član. Vrlo je zanimljivo i dirljivo da sav ženski svijet na Veliki petak na obrede u crkvi dolazi u crnini. Najviše članova je primio fra Tadija Belja. Generalni vizitator fra Ante Cikojević je upisao 1928. godine o trećem redu u Posuškom Gracu sljedeće: „Ustanovili smo da je ova spasonosna ustanova u potpunom cvatu. Najradosnija je pojava da se u treći red počinju upisivati i muškarci.“  Zajednica franjevačkog svjetovnog reda u župi Rakitno ustanovljena je za župnika fra Dominika Šarca 1891. godine on je primio 58 članova. Od osnutka do 1982. godine u treći red je u župi stupilo 911 članova, a 1940. godine je bilo 688 članova. 1982. godine 52 zavjetovana člana. Najviše članova u povijesti župe je primio župnik fra Ante Sladoja Šola, on je primio 463 u samo četiri godine, od 1910. godine do 1914. godine. Potom fra Lazar Čolak 108 članova od 1897. godine do 1904. godine. Župa Vir osnovana je 1871. godine i u početku su je vodili franjevci prvih 50 godina kada je preuzimaju dijacezanski svećenici koji je i vode danas.  Upravo je slučaj Vir klasičan slučaj koliko su podaci koje je prikupio i objavio fra Kamilo Milas nedostatni i površni. On, naime o franjevačkom svjetovnom redu u župi Vir nije pronašao gotovo ništa, ali se na tu temu u arhivi naše provincije nalazi mnoštvo podataka. Treći red u župi zasnovao je župnik fra Ciprijan Brkić oko 1895. godine. No, nije bilo to dugog vijeka, pa već od početka dvadesetog stoljeća u župi više nema trećara. Treći red u župi je obnovio zanimljivo župnik don Ante Bakula najkasnije do 1926. godine kao i neke druge nadbožne udruge u župi. I to je radio s odobrenjem hercegovačkog provincijala. 1925. godine fra Anti Bakuli je koronski ispit bio upravo treći red sv. Franje. Što su to koronski ispiti? Mi svećenici i danas imamo koronske sastanke na razini dekanata.  Svatko od svećenika barem jednom godišnje dobije zadatak da obradi neku temu. Tako je don Ante dobio temu trećeg franjevačkog svjetovnog reda. Njegov je odgovor tako divan i opširan da se bolji i ne može zamisliti. On najprije navodi početak pokreta trećeg reda početkom trinaestog stoljeća, potom zalaganje pape Leona XII. oko osuvremenjenja trećeg reda, kao i brojne biskupe i pape koji u njega polažu tolike nade u obnovi Crkve i očuvanje od mnogih modernih bezbožnih pokreta. Navodi tri najveća suvremena zla: nevjera/ateizam, materijalizam i pretjerana tjelesna uživanja. Da je ovaj red dovoljno snažan da obnovi  kršćanina  vidimo na katoličkom saboru u Firenci koji kaže: „Obnova svijeta mora doći po članovima trećeg reda i da je ovaj red najodličnije sredstvo da se usavrše osobe i društva katolička i tako pospješi slavlje Kraljevstva Božjega nad vražjim.“ Ovako oduševljenje trećim redom upućuje na to da je don Ante u župi Vir vodio navedeno društvo. Tako je zapisao i biskup Mišić za vrijeme svoga pohoda župi 1936. godine. Dakle, bio je treći red sv. Franje. No, već 1940. godine u župi nije bilo nadbožnih društava pa ni trećeg reda. Od tada nije u župi Vir obnovljen treći red“, kazao je fra Robert Jolić okupljenim članovima Trećeg franjevačkog svjetovnog reda u Posušju na kojem su bili i članovi društva iz Posuškog Graca i time zaključio svoje predavanje.