XVII. MOLITVENI ZLET ČISTAČICA CRKVE I ODRASLIH ČITAČA POSUŠKE ŽUPE U FOJNICU I KREŠEVO (2.09.2023.)

Detalji

Objavljeno: srijeda, 06. rujna 2023.

U našoj župi je kao i dosadašnjih godina organiziran Molitveni izlet čistačica crkve i odraslih čitača. Nakon smrti fra Milana Lončara, koji je bio organizator ovog lijepog druženja prethodnih 16 godina, obadvije skupine preuzeo je župnik naše župe fra Mladen Vukšić. Organizirao je jednodnevni Molitveni izlet u Franjevački samostan Duha Svetoga (Fojnica) i Franjevački samostan svete Katarine Akleksandrijske (Kreševo).

Zbog obaveza nije bio u mogućnosti ići pa smo se družili sa fra Robertom Pejčićem. Šale i smijeha nije nedostajalo. Nakon jutarnje mise autobus sa 53 putnika krenuo je prema Fojnici. Uz molitvu, pjesmu i druženje nismo ni osjetili prijeđeni put preko Tomislavgrada, Kupresa, Bugojna, Travnika, Viteza…
  
Dolazak u Franjevački samostan Duha Svetoga

U samostan smo stigli oko podne. Dočekao nas je fra Božidar (Božo) Štrkalj, župni vikar i ekonom. Po ulasku u crkvu ispričao nam je o detaljima iz povijesti crkve.
Započeo je pričom o vremenu kada su se fratri tek naseljavali na područje Bosne i Hercegovine, uglavnom u centre gdje su ljudi živjeli. Također su pravili i samotišta, odvajali se od svijeta  posvećujući se molitvi i pokorničkom načinu života. Jedno takvo mjesto, Kašteli, nalazi se nedaleko od Fojnice, u brdima. To je samostan u stijeni i teško je do njega doći, kazao je fra Božo. Ono se nalazi na tromeđi župa Brestovsko, Fojnica i Busovača.

U tim stijenama samotišta živio je hrabri fratar Anđeo Zvizdović. On je iz samotišta Kašteli davne 1463. godine, po dolasku Osmanlija na ova područja, krenuo na polje Milodraž, na susret sa sultanom Mehmedom II. Osvajačem. Stao je pred najvećeg osvajača toga vremena i zamolio ga da poštedi franjevce i ostatak stradalog naroda. Fra Anđeo je mogao jedino pobjeći iz Bosne i povesti narod sa sobom ili ostati uz preostali puk, zaštititi ga i pokušati pronaći neki način života s novom vlašću koja im je opustošila zemlju i uništila Bosansko kraljevstvo. Plod toga povijesnog susreta bila je povelja „Ahdnama“ (političko jamstvo), koja je trebala jamčiti opstanak franjevaca i katolika u Bosni.

Iako je povelja često kršena od strane te iste vlasti, katolici i franjevci su se pozivanjem na nju i čvrstom vjerom i hrabrošću uspjeli očuvati kroz čitavo vrijeme osmanske okupacije BiH te ostati na svojim ognjištima sve do današnjih dana.
Povelja „Ahdnama“ se čuva u samostanu u Fojnici, a kip fra Anđela Zvizdovića je postavljen ispred crkve.

Nadalje je fra Božo govorio o samostanima u Olovu, Srebrenici, Jajcu, prije dolaska Osmanlija. Njihovim dolaskom svi su samostani nestali. Ili su uništeni ili su fratri otišli.  Ostali su samo samostan u Fojnici, Kreševu i Kraljevoj Sutjesci. Iz ta tri samostana se opsluživala cijela Bosna i Hercegovina. Budući da su ta tri samostana ostala u Bosni tu su bile  škole u kojima su se fratri odgajali. Zbog toga su samostani bogati starim knjigama. U muzeju su knjige starije od 100 godina. Samostan u Fojnici je jedini imao sreću da tijekom Domovinskog rata nije uništen kao ni knjižnica ni muzej. To je zasluga jednog nemilog događaja. Naime, 13. studenog 1993. godine  u samostanu su  ubijeni gvardijan fra Nikica Miličević  i župni vikar fra Leon Migić od strane bošnjačkog vojnika iz Visokog. Fra Nikica je imao 36 godina kada je ubijen, a fra Leon 56 godina. Vojnik je uhvaćen i osuđivan na kratko vrijeme zatvora te zbog slabog interesa vlasti pušten na slobodu. Poslije ovog strašnog događaja policija je cijelo vrijeme čuvala samostan. Ovaj samostan nije puno oštećen niti za vrijeme II. svjetskog rata, kazao nam je fra Božo.

Izdvojio je jednu knjigu iz muzeja pod nazivom Fojnički grbovnik. U toj knjizi se nalaze grbovi svih obitelji Bosanskog kraljevstva, 139 grbova. Jedan od poznatijih jest Dubrovački grbovnik. Također su od  velike vrijednosti u muzeju kaleži iz 15. i 16. stoljeća koje su izradili domaći majstori od fojničkog zlata. U muzeju također ima dosta turskih dokumenata koji su pisani arapskim pismom, ali turskim jezikom. U njima su Turci tražili dozvole za samostane koje je bilo jako teško dobiti. Dolaskom Austro - Ugarske vlasti dobivale su se dozvole da se crkve mogu praviti pa je tada napravljena i crkva u Fojnici. Prije nego što je napravljena ova crkva domaći majstori su napravili crkvu i skoro je završili, ali se ona čudom srušila do temelja. Ova sadašnja crkva, kao i katedrala u Sarajevu, građena je po projektu arhitekta Josipa Vancaša. Jedinstvene su jer jedine imaju kupolu. Građene su po modernom austrijskom stilu. Crkva u Fojnici je dobila prve orgulje u Bosni i Hercegovini. Osim župne crkve, Fojnica ima tri filijalne crkve u kojima se svake nedjelje služe svete mise te jednu crkvicu gdje služe misu jednom mjesečno jer su se ljudi iselili. Fojnica broji oko 2000 katolika. Uz fra Božu u župi djeluje gvardijan i župnik fra Mario Katušić i 5 starijih fratara koji pomažu pri svakodnevnim poslovima ( fra Franjo Trogrlić Šitum, fra Janko Ljubos, fra Marko Ćorić, fra Franjo Miletić i fra Pavo Vujica).

Posjet Muzeju franjevačkog samostana

Nakon fra Božinog predavanja posjetili smo Muzej franjevačkog samostana. Muzejske izložbe smještene su na tri etaže, a predstavljene su: zbirka kamenih ploča, etnografska zbirka, paleontološko mineraloška zbirka, stara knjižnica, arhiv, zbirka bosanskih franjevaca, numizmatička i arheološka zbirka, te galerija slika. U crkvenu zbirku se ubrajaju stare i dragocjene stvari koje se rabe u bogoslužju: zlatni paramenti, plaštevi, misno bijelo rublje s čipkom i narodnim vezom, lijepi ćilimi, kaleži od pozlaćenog srebra, srebreni svijećnjaci, srebrene lampe koje su visile u crkvi, srebrno posuđe za misno ulje itd.
Arhiv je vrijedan jer svjedoči o stoljećima povijesti BiH. U njemu se mogu sagledati i bolesti koje su harale ovim krajevima, pa i liječenja tih bolesti. Franjevci su bili prvi školovani liječnici i narodni liječnici, a dokaze su nam ostavili u svojim „ljekarušama“.
Evo djelić teksta iz „ljekaruše“:
„Kako da očuvaš djecu,  kad se pojave bolesti ospice, šarlah, kašalj, hripavac?
 Čim čuješ, da su djetinje bolesti ili slično u blizini, uzmi dva, tri komada crvenog ili bijelog luka, metni ih u kesicu i objesi djetetu o vratu. To nije nikakovo čaranje, a niti praznovjerje, nego posve prirodna moć, što se nalazi u tim oštrim biljkama.
Osip, svrbež, crvene pjege na dječjem tijelu uklone se, ako ih kupaš u toploj vodi od trine i borovih grana. Sasijeci nekoliko grančica od bora, uzi pregršt trine, to je pljeva od sijena metni u kotao, nalij vode, pa nek se kuha 1 do bar sat. Ako je osip veći možeš isto tako upotrijebiti vrijesak ili također pastirsku iglicu. Vrijesak i iglica pomažu kod svih mokrih i suhih lišajeva.
Proljev možeš vrlo brzo ukloniti i čajem od kupinova lista. To je i u zimi zeleno i nađeš ga po kršu i na šumskim rubovima.
„Mama trbuh me boli“ tko se nije tako tužio u djetinjstvu? Tomu je lahko pomoći. Skuhaj kumina ili aniša u mlijeku i daj djetetu piti i zamalo će bol prestati.

Nakon posjete muzeju dočekao nas je ukusan ručak koji su pripremile vrijedne kuharice u samostanu. Duhovno i tjelesno okrijepljeni uputili smo se prema Franjevačkom samostanu svete Katarine Aleksandrijske u Kreševu.

Franjevački samostan svete Katarine Aleksandrijske u Kreševu

Nakon kratke i zanimljive vožnje preko Kiseljaka stigli smo u posjet Franjevačkom samostanu u Kreševo. Dočekao nas je raspoloženi voditelj muzeja. Poveo nas je u potkrovlje muzeja gdje se nalazi sakralna izložba najuže vezana uz samu crkvu i samostan. Tu su bogoslužni predmeti iz 15. stoljeća: misnice, križevi, kaleži iz različitih razdoblja od plemenitih materijala, uglavnom srebro s pozlatom, ukrasima, raznim kamenjem i slično.
Knjižnica je bogata sa više od 20000 knjiga. Trenutno je u procesu renovacije. Za posjetitelje je izložen manji broj knjiga kako bi mogli vidjeti i doživjeti bar mali dio.
Jako važna soba u muzeju, koja je važna i za nas Posušane, jest spomen soba franjevca fra Grge Martića. U sobi su njegovi osobni predmeti, između ostalih i sablja koju je dobio od bana Josipa Jelačića, originalni namještaj, ordeni (turski i austro – ugarski).
U prizemlju muzeja smo vidjeli etnološku izložbu gdje je predstavljena kultura života ljudi kreševskoga kraja s velikim naglaskom na kovače. Kreševo je jako poznato po svojim kovačima. U suterenu se nalazi vizualno najmodernije urađen prostor. Izložena je zbirka minerala i rude iz domaće željezne rude.
Pri polasku kući prošetali smo do groblja koje se nalazi uz samostan te se pomolili na grobu našeg fra Grge Martića.
Oko 16:00 sati smo preko Konjica i Jablanice krenuli prema Posušju. Kako ne bismo zaobišli ljepote našeg blidinjskog kraja svratili smo u restoran Risovac i popili jednu „putnu“.
U Posušje smo stigli oko 19:30 sati, ispunjeni lijepim i skladnim druženjem te bogatstvom koje smo imali priliku vidjeti i doživjeti.
Zahvaljujem u ime svih čistačica i čitača našem župniku fra Mladenu koji je organizirao ovaj Molitveni izlet, našem fra Robertu koji je s nama bio, molio, pjevao i „bacao“ šale te vozaču Ljubi Senjaku koji se s nama družio i sve nas žive i zdrave kući vratio.