Pastoralni pohod biskupa Petra Palića našoj župi

Detalji

Objavljeno: subota, 25. studenoga 2023.

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u ovom tjednu od 20. do 26. studenoga boravi u posuškom dekanatu, ne kao upravni inspektor nego kao pastir koji skrbi o svojim vjernicima, kazao je biskup Palić u uvodu svete mise koju je predslavio u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Posušju.

Prvog dana svoga posjeta 22. studenoga 2023., biskup je u pratnji dekana i župnika, fra Mladena Vukšića, pohodio je načelnika Antu Begića i njegove suradnike. Potom je obišao Srednju strukovnu školu, Glazbenu školu, te Osnovnu školu. Poslijepodne susreo je časne sestre koje djeluju u našoj župi, te Gimnaziju i na koncu groblje Ričina. U svim institucijama naišao je na srdačan prijem djelatnika i učenika.

Biskup Petar je navečer u 18.00 sati predslavio svetu Misu u našoj župi, u 19.00 sati održao katehezu, a nakon nje odgovarao vjernicima na pitanja iz života Crkve i mostarsko – duvanjske biskupije.

U svojoj homiliji je najprije objasnio prirodu svoga pohoda posuškom dekanatu. „Pastoralni pohod je prigoda susreta biskupa i zajednice vjernika u određenoj župi. To je jasan biskupov znak svim vjernicima – na srcu ste mi i odgovoran sam za vas. Pastoralni pohod je susret u jednostavnosti, međusobnom razumijevanju, u ljubavi i bratskoj odgovornosti. Pastoralni pohod je upoznavanje s konkretnim životom jedne župne zajednice, to je trenutak da svi podsvjestimo sebi da smo i mi dio biskupije, ta biskupija je dio Crkve. Crkva i crkvenost se ne ostvaruju samo u jednoj župi, nego u biskupijskom zajedništvu u jednoj biskupiji. Zato je pohod biskupa jednoj župi znak da svi pripadamo tom biskupijskom zajedništvu, a onda po tom biskupijskom zajedništvu i cijelom zajedništvu Kristove Crkve. Pastoralni pohod biskupa je i poticaj na izgradnju zajedništva. Kao što patimo od podjela na raznim razinama, obiteljskim, da ne govorimo o političkim ili među narodima, nažalost postoje ponekad podjele u crkvenom zajedništvu.
Zato je biskupov pohod poticaj na jasnije i iskrenije življenje zajedništva“, kazao je biskup Palić govoreći o ovom pastoralnom pohodu.

Osvrćući se na prvo misno čitanje iz Knjige Makabejaca i majci koja je pruža primjer žene čvrste u vjeri i primjer ustrajnosti u svim protivštinama, on je upitao; „Koja je to majka Makabejka danas? „Svaka ona koja se ne boji života. Svaka ona koja ima hrabrosti priznati u svom srcu, pred Bogom, a time i pružiti svjedočanstvo svoje vjere pred drugima – otvorena sam prema životu. Majka Makabejka je ona koja svjedoči svojim životom pred svojom djecom kako je potrebno odgajati i duh i vjeru, jer vjera je Božji dar, ali i naš odgovor, naša riječ Bogu na sve ono što nam daje“, kazao je biskup Palić.

Govoreći pak o Evanđelju, biskup Palić kaže da je Isus još konkretniji u prispodobi iz Lukinog Evanđelja o gospodaru koji slugama daje mne na upravljanje. „Dva su trenutka današnjeg Evanđelja u kojima nas Isus želi naučiti. Prvi trenutak je da smo pozvani primiti neku bezgraničnu vrijednost i da nam taj upravitelj koji odlazi daje bezgraničnu vrijednost. Bog nam, dakle, daje puno. Drugi trenutak je da će doći trenutak kada treba obrazložiti gdje je to puno otišlo. Između ta dva trenutka darovanja ili darovanosti i polaganja računa mi živimo. Što smo mi pozvani u tom međuvremenu činiti? Jedno je najopasnije, sakriti to u rupčić. Zato nas Isus danas poziva da se poistovjetimo s jednim od ovih deset slugu. Sada u srcu provjerimo jesmo li doista spremni ovoga trenutka položiti račun“, kazao je biskup Palić.

Kateheza na temu nominalnog ili deklarativnog kršćanstva

U katehezi nakon svete Mise, biskup Palić je govorio o opasnostima nominalnog ili deklarativnog kršćanstva. „Ako malo pratite što papa Franjo govori, onda vidite da se on često puta osvrće i kritizira nominalno ili deklarativno kršćanstvo. Kaže da nije dobro da smo kršćani samo po imenu, nego da je potrebno biti kršćanin i po životu. Nedavno se u Rimu održala sinoda u kojoj smo razmišljali što nam Duh Sveti govori. I nakon sinode, jedan austrijski biskup je kazao za jedne novine da „Europa više nije središte kršćanstva“. Sada je to negdje Afrika, Južna Amerika, ali i Azija se budi. Mi u Europi stagniramo ili umiremo. Koji je to naš problem?

U knjizi Otkrivenja postoji pismo sedmerima crkvama kojima Gospodin upućuje svoju poruku. Jedan od tih zajednica je crkva u Sardu. Toj crkvi Isus kaže da je mrtva. Što Duh govori crkvama, ovdje u Posušju ili mostarsko – duvanjskoj biskupiji? To je trenutak poniznosti, kada shvatimo da nismo ono što mislimo da jesmo. To je bilo bolno za crkvu u Sardu.

Zamislite da dođete na nedjeljnu misu i na misi se kaže da je stiglo pismo od Isusa u kojem kaže: „Dragi moji vjernici u župi Posušje, znam vaša djela. Imate ime da živite, a mrtvi ste.“ Svi misle da žive, a umiru. Sigurno bi to bilo u medijima: Isus je pokopao župu u Posušju. No, to se nije događalo s crkvom u Sardu. Isus ih zapravo voli, ljubi i želi da im se otvore oči za jednu stvarnost koju oni ne vide. On želi da oni vide tko su zapravo, a teško je vidjeti istinu o sebi jer istina nas pogađa. Isus im kaže da nisu ono što misle da jesu.

Što se dogodilo s crkvom u Sardu? Što se događa s crkvom u Europi? Kako su došli u situaciju da su mrtvi? Kako crkva u Europi dolazi u situaciju da umire? U pismu se ne vidi konkretni problem crkve u Sardu. Tu je možda prvo iskustvo koje je zabilježila ta crkva, a to je pad u deklarativno ili nominalno kršćanstvo. Zašto je u opasnosti ta crkva u Sardu? Zato što se tako savršeno prilagodila trenucima onoga vremena, udobno se uklopila u svoju okolinu i kao oznaku kršćanstva zapravo nema ništa. To je problem te zajednice i to je problem današnje Europe.

Ne postoje poteškoće koje treba prevladati, patnja koja treba pročistiti. Kod nas se događa da nema više oštrine vjere, nismo više svjesni što je to kršćanstvo, što posjedujemo i koliku vrijednost ima sveta misa i sakrament.

Deklarativno ili nominalno kršćanstvo je kada usvojimo kršćanske ideje i netko bi rekao da toga ima u Europi. I imamo, ali problem je kada izgubimo kršćansku svrhu ili kršćanski cilj“, kazao je biskup Palić dodajući da ovako živimo zbog tradicije.

„Crkva počiva na tradiciji i ona osvjetljava put. Tradicija nije sporna. Ona objava kada kažemo da ispovijedamo jednu, svetu, katoličku i apostolsku crkvu, ako nema
jedne od ovih oznaka, onda nisi cjelovit katolik. To deklarativno ili nominalno kršćanstvo je vjerovanje u Boga i u kršćanski svjetonazor, ali nas ništa ne pokreće na svjedočenje. To je ono što papa Franjo traži od nas – da budemo misionarska crkva. Ne ona koja se zatvorila u sebe. Pozvani smo drugima svjedočiti kako je lijepo vjerovati u Isusa. To nećemo moći ako se to ne održava u našem životu. To nominalno ili deklarativno kršćanstvo znači koristiti kršćanski rječnik, ali ako nemamo stil kršćanskog života – onda nam to ništa ne znači“, kazao je biskup Palić.

Osvrnuo se i na molitve. „Biblija kaže da se Isus puno molio. Zapisane su različite njegove molitve, ali je svoje učenike naučio moliti samo jednu: Oče naš. Nemojmo zaboraviti Isusove riječi o farizejima: „Misle da će s mnoštvom molitvi uspjeti promijeniti Boga.“ Ali zapravo to mnoštvo molitvi ne mijenja njih – to je nominalno kršćanstvo.

Umjesto da mi budemo preobraženi slavljenjem sakramenata, slavljenjem Euharistije, sakramenta Ispovijedi... – mi zapravo želimo stvoriti Boga na svoju sliku, a ne posvjestiti sebi da smo mi stvoreni na Njegovu sliku. Kada sve ovo spojimo, onda nam može biti jasno što to jednu crkvu čini starom, beživotnom. Kada sebi kažemo da sve dobro radimo, nedjeljom smo na misi, barem dva puta godišnje na ispovijedi – onda više nema prostora za promjenu. Isus upravo tu crkvu naziva mrtvom, jer ne vidi mjesta promjeni.

Kako crkva dolazi do takve situacije? Crkva u Sardu bila je fokusirana na sebe, svoje ime i svoju reputaciju. Crkva u Europi je uvijek za sebe tvrdila da je ukorijenjena u kršćanstvu, da je bogata crkva, da ima sredstava, da ima lijepe crkve, ali nisu se suočili sa stvarnošću. Zato im Gospodin kaže, „Imaš ime da živiš, a mrtav si“. Vi ste kršćani da živite, ali umirete. Ta crkva je nekada bila ugledna jer su se davali i predavali Božjoj stvarnosti.

Koliko puta znamo čuti od starih kako je nekada bilo, u crkvi, na vjeronauku... To je crkva koja govori o prošlosti, kako se treba vratiti u te dane, ali učinak toga je da samo komuniciramo prošlost. No, mi živimo danas, ovdje i sada. I naša kršćanska zadaće je pitati se što danas treba učiniti. Svi se mi trebamo sjećati što je Bog učinio za nas jer i to je dio svjedočenja. No, ako samo ostanemo tu, na tom sjećanju, možemo se pretvoriti u mrtvilo. Onda ne dopuštamo Bogu, Isusovu Duhu da nas danas preobražava.

Druga stvar koja se zamjera crkvi u Sardu ili bilo kojoj crkvi je ta što se ponaša tako da nije puno pazila na svoju autentičnost i svjedočenje nego na izgled, kako će se predstaviti drugima. I zato Isus upućuje kritiku: Tvoja djela nisu savršena. Nije bio problem što crkva u Sardu ništa ne radi, nego što se njezina djela prazna“, kazao je biskup Palić.

Zaključuje da ima rješenja. „Ako želimo pobijediti to deklarativno kršćanstvo, ako želimo pobijediti taj nominalizam u kršćanstvu, onda u svoj život treba unijeti više autentičnosti, iskrenosti, pa čak i patnje i onda ćete vidjeti kako drugačije vidimo. Autentično kršćanstvo nas poziva da ne budemo slijepi, nego da otvorenih očiju idemo kroz život, da u konkretnom trenutku prepoznamo Isusov pohod i njegov dolazak. Ako budemo samozadovoljni i zatvoreni poput crkve u Sardu, onda nećemo naprijed“, istaknuo je biskup Palić.

U četvrtak 23. studenog 2023., biskup je pohodio vrtić, jedan gospodarski objekt, te Udrugu djece s posebnim potrebama.
Poslijepodne biskup Petar završio je posjet našoj župi. Ovo je prvi ovakav službeni posjet našoj župi i dekanatu. Biskup je naišao na lijep prijem. Vjernici i djelatnici institucija su naglasili biskupovu otvorenost i jednostavnost. Imali su iz blizine priliku doživjeti biskupa.

Sigurno, ovaj pohod je bio koristan za biskupa, ali i za vjernike naše župe.
Bogu smo zahvalni za ovaj posjet.