Župno hodočašće u Rim i druga svetišta u Italiji

Detalji

Objavljeno: petak, 11. travnja 2025.

Sad već tradicionalna organizacija hodočašća naše župe uspješno je prošle i ove godine. U jubilejskoj godini ili godini oprosta središnje mjesto na koje smo hodočastili je Rim. No, bila su tu još mnoga mjesta u Italiji koja su svetišta mnogih svetaca i mjesta brojnih Božjih očitovanja i čuda.Hodočašće su vodili župnik fra Jozo Hrkać i župni vikar fra Slavko Alojzije Anđelić, a pod stručnim vodstvom Slave Mandurića i Ivana Šporčića iz Rijeke koju su obilazeći sva mjesta stručno i zanimljivo prenijeli vrijedna znanja i iskustva našim hodočasnicima.

Krenuli smo u večernjim satima u nedjelju 23. ožujka s čak dva autobusa hodočasnika. Preko Hrvatske i Slovenije stigli smo u ranim jutarnjim satima idućeg dana na naše prvo odredište Padovu. U padovi smo dan proveli u svetištima svetog Leopolda Bogdana Mandića i najpopularnijeg sveca cijelog svijeta svetoga Ante. U crkvi gdje se nalazi neraspadnuto tijelo svetoga Leopolda slavili smo svetu misu, ali i vidjeli mnoge stvari i prostorije koje je ovaj hrvatski svetac i Boke Kotorske koristio u svojim dugim godinama strpljivog ispovijedanja brojnih vjernika. Posebno je dojmljiva bazilika svetoga Antuna Padovanskog koja je i glavni padovanski spomenik i jedno od najvećih remek djela svjetske umjetnosti, te jedno od najposjećenijih kršćanskih svetišta.

Put smo isti dan nastavili južno prema Loretu, najvećem marijanskom svetištu u Italiji gdje se nalazi Nazaretska kućica. Nazaretska kućica prema katoličkoj predaji mjesto je gdje je živjela Sveta Obitelj, središte je jedinstvenog povijesnog prijenosa koji povezuje hrvatsko svetište u Trsatu s talijanskim svetištem u Loretu. Naime, prema predaji Trsata u Hrvatskoj bio je prvo odredište čuvenog prijenosa prema Loretu. Predaja kaže da su je anđeli 1291. godine kuću prenijeli iz Nazareta na Trsat, a onda tri godine kasnije u Loreto. Sveta kuća danas je smještena unutar bazilike Crkva Svete kuće koja je središnje mjesto hodočašća. U istoj bazilici nalaze se brojna mjesta naroda, među kojima je i kapela hrvatskog naroda. Značajan doprinos marijanskoj pobožnosti predstavljaju Lauretanske litanije nastale upravo u loretskom svetištu.

Treći dan hodočašća odveo nas je do Lanciana gdje se nalazi Euharistijsko čudo. Riječ je o događaju koji se prema predaju dogodio 700. godine tijekom održavanja mise. Čudo se dogodilo kada je svećenik služio svetu misu i posumnjao u stvarnu prisutnost Isusa tijekom euharistije. Tada su se hostija i vino pretvorili u krv i meso. Istraživanja su pokazala da je taj komad mesa strukturom dio srca. Ovo čudo se smatra najstarijim od svih euharistijskih čuda u povijesti Katoličke crkve. U crkvi svetoga Franje gdje se čuvaju relikvije čuda slavili smo svetu misu.

Isti dan put nas je odveo u grad Lucero gdje se nalazi grob hrvatskog blaženika Augustina Kažotića, hrvatskog dominikanskog svećenika, te zagrebačkog i lucerskog biskupa. Poznat kao ljuditelj siromaštva s posebnom brigom za siromašene, vodeći računa o zdravstvu i higijeni naroda, te predanom pastoralu u Luceru je umro na glasu svetosti 3. kolovota 1323. godine kada se slavi njegov spomendan.

U popodnevnim satima istoga dana stigli smo u San Giovani Rotondo kod svetoga Padre Pia. Zaređen kao kapucin, sveti Padre Pio najpoznatiji je po stigmama na rukama, nogama i boku koje je zadobio moleći na koru crkve koju smo i posjetili, a koje su ga boljele punih pedeset godina. Obišli smo cijelo velebno svetište. Kraj svetišta se nalazi i velika bolnica koju je počeo graditi ovaj svetac. Danas je to ogromni bolnički kompleks nazvan Kuća za ublažavanje boli u kojem radi oko 2700 zaposlenika koji se financiraju isključivo od donacija. U blizini se grade još dvije bolnice. Već za vrijeme zemaljskoga života Sveti Padre Pio uživao je veliku popularnost svetosti zbog svojih kreposti i svoga duha molitve, zbog žrtava i jer se potpuno posvetio dobru svih duša.

Četvrti dan hodočašća još smo bili u San Govanni Rotondu, ujutro slavili svetu misu pored neraspadnutog tijela svetoga Padre Pia. Tu smo imali i pobožnost Puta križa na postajama izgrađenim iznad svetišta, a zanimljivo i znakovito je bilo što su križ između svake postaje nosily bračni parovi koji su bili na hodočašću. Onda smo se zaputili u obližnji Monte San Angelo, svetište svetoga Mihovila arkanđela. Tu smo posjetili svetište svetog Mihovila arkanđela gdje se Sveti Mihovil ukazao godina 490., 492. i 493. Zanimljiv zvonik, isklesani portal, te brojne znamenitosti ovoga gradića doista su vrijedne za posjetiti.

Peti dan u kripti crkve slavili smo svetu misu pokraj izloženog i neraspadnutog tijela sveca Padre Pia, te se zaputili na jug prema gradu Bariju. U Bariju smo posjetili baziliku svetoga Nikole gdje se nalazi njegov grob. Bari je grad na jadranskoj obali, glavni grad regije Apulija, važno trgovačko i kulturno središte.

Isti dan smo se zaputili u grad Cassino, gdje se nalazi Montecassino, benediktinski samostan i svetište svetog Benedikta i svete Skolastike. Tu se nalazi veličanstvena opatija, kolijevaka benediktinskog reda i najstariji samostan u Italiji. Veličanstvena benediktinska opatija Montecassino osnovana 529. godine kolijevka je benedektinskog reda i najstariji samostan u Italiji. Utemeljio ju je sveti Benedikt iz Nursije, otac zapadnog redovništva i zaštitnik Europe.  Sveti Benedikt na ovo je mjesto došao kako bi podigao samostan za svoju redovničku zajednicu. Ondje je sastavio Pravilo benediktinskog reda, zbirku propisa, savjeta i poticaja kojima se uređuje bratski život u zajednici, ali i usmjerava svakog monaha na njegov osobni put obraćenja i tako postavio temelje monaškog života na Zapadu.  Poznato je njegovo geslo “Ora et labora” ili “Moli i radi”. Opatija je u gotovo 1500 godina svoje povijesti doživjela je brojne pljačke i razaranja od kojih je najgore bilo ono u veljači 1944. godine kada se tu odigrala Bitka kod Montecassina u Drugom svjetskom ratu. U strahu da opatija čini dio njemačkih obrambenih linija, prvenstveno kao izvidničko mjesto, Saveznici su ju odlučili bombardirati 15. veljače. Američki su bombarderi razorili samostan bacivši na njega oko 1.400 tona bombi. U bitki dugoj četiri mjeseca tu je poginulo oko 75 000 ljudi. Upravo zato su Polaci podignuli svojim vojnicima, njih 1600 veliko groblje koje smo također posjetili.

U popodnevnim satima stižemo i do Rima i Vatikana. Obilazimo Trg svetoga Petra, baziliku svetoga Petra, prolazimo kroz sveta vrata, penjemo se na kupolu bazilike uskim stepenicama do vrha bazilike odakle je prelijep pogled na Rim, vatikanske vrtove i ostale znamenitosti. Veličanstvenost bazilike je kako u njezinoj umjetnosti, značenju, brojnim znamenitostima, grobu svetoga Petra, Pijeti, ali prije svega se osjeća duh snage svete Katoličke crkve. U večernjim satima slavimo svetu misu u Papinskom hrvatskom zavodu svetoga Jeronima, gdje se nalazi rimokatolički zavod, crkva i društvo u koji se primaju svećenici podrijetlom i jezikom Hrvati.

Idući dan također je bio predviđen za obilazak Rima. Obišli smo sve značajnije svjetovne i povijesne građevine grada kao što je koloseum, brojne ruševine i iskopine, španjolske stube, fontanu Di’Trevi,… Osim njih obišli smo Svete stupe po Kojima se Isus uspinjao do Pilata na dan muke. 326. godine sveta Jelena Križarica, majka cara Konstantina, prenijela ih je iz Jeruzalema u Rim i danas se nalaze na posebnom mjestu pokraj rimske bazilike sv. Ivana u Lateranu. Budući da su pokrivene drvenom konstrukcijom, na njima je običaj se popeti moleći na koljenima.

Posjetili smo i Lateransku krstionicu. Lateranska je bazilika nama pak posebno draga zbog kapelle svetoga Venacija i zbog toga što su u njoj pohranjene moći solinskih mučenika koje su Hrvati za pape Ivana IV., koji je bio rodom iz Solina, dali opatu Martinu, a on ih je prenio u Rim. Papa Ivan IV. je u krstionici u Lateranu dao izgraditi posebnu kapelu gdje su pohranjene svete moći, posvetivši ju svetom Venanciju.

Posjetili smo zatim najveće franjevačko sveučilište na svijetu “Antonianum” ili Papinsko sveučilište svetoga Antuna. Tamo je trenutno gvardijan fra Miljenko Šteko, nekadašnji provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. On je hodočasnike pozdravio, a tu smo i slavili svetu misu. Fra Miljenko je dakle redovnički poglavar međunarodnoga bratstva koje ima preko 150 franjevaca koji dolaze sa šest kontinenata, iz pedesetak različitih provincija i kustodija Reda.

Zatim smo posjetili baziliku svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore), veličanstvenu baziliku sa svetim vratima. Prema predaji 3. kolovoza 352. godine Gospa se ukazala tadašnjem papi Liberiju I patriciju Ivanu I rekla da izgrade baziliku na mjestu gdje bude snijega. Snijeg se 5. kolovoza i pojavio na mjestu gdje je današnja bazilika. Korijen je to i spomendana Gospe Snježne. U toj bazilici su i svete jaslice, te je to mjesto gdje je bl. Alojzije Stepinac održao svoju mladu misu.

Posjetili smo i baziliku svetoga Pavla izvan zidina, također jednu od četiri velike bazilike u Rimu. Prema nekim izvorima, bazilika je nastala na mjestu gdje je Timotej sahranio svojeg učitelja svetoga Pavla nakon što je Pavao osuđen na smrt te mu je odrubljena glava 65. godine. 

Od sakralnih znamenitosti posjetili smo i crkvu gdje je pokopana posljednja bosanka kraljica Katarina Kotromanić Kosača. Riječ je o crkvi Santa Maria u Aracoeli.

Posljednjeg dana hodočašča iz Rima smo se zaputili u Orvieta, grada na stijeni. Tu se nalazi jedna od najljepših katedrala u Italiji i mjesto gdje nastao blagdan Tijelovo. Orvieto je inače izrastao iz etruščanskog naselja. Najveća znamenitost ipak je katedrala Santa Maria Assunta čija je gradnja započela u čast čuda u Bolseni, gradića u blizini, gdje je po predaji 1290. godine za vrijeme euharistije se dogodilo čudo da je po hostiji počela kapati krv. Jedna od najznamenitijih tijelovskih procesija odvija se svake godine baš u Orvijetu.

Ovaj grad ujedno je bio I posljednje mjesto našega hodočašća. U cijelom hodočašću ne smijemo zaboraviti stručno vodstvo naših vodiča Slave Mandurića i Ivana Šporčića bez čijih znanja, podjeljenih informacija i iskustva sigurno ne bi mogli doživjeti sva ova sveta mjesta onakvima kakva ona doista jesu, i u kulturnom, i u edukativnom, a posebno u duhovnom i religioznom smislu. Hvala njima, svim hodočasnicima, našim fratrima, vozačima, a prije svega Bogu na lijepom putovanju koje će mnogim hodočasicima sigurno donijeti plodove.