Vrlo se često varamo u tom što Duh Sveti hoće i kako želi djelovati u nama. Na primjer, tražimo od njega jaku vjeru koja nikada ne će posumnjati, a on želi da se naša vjera prokuša, ili imamo neke sumnje pa mislimo da Duh Sveti ne djeluje u nama, a Duh Sveti promatra kako ćemo mi uz njegovu pomoć izaći nakraj sa svojim sumnjama. 



Možda tražimo od Duha Svetoga da pokaže svoju moć pa da vidimo kako se kraljevstvo Božje brže širi u svijetu, a on od nas traži strpljivost. Ili želimo da on zavlada čitavim svijetom, a on se strpljivo bori za ljubav svakog srca. Ili tražimo od njega radost kad on očekuje naše pokorničke suze.

 

A ipak je on uvijek s nama, on je Duh vjere u tami, Duh pobjede u slabosti, Duh radosti u suzama, Duh vječnog života u smrti. On je duboko u našem biću ondje gdje ne dopire naša psihologija. Mi smo djeca beskonačne ljubavi. Nažalost, možemo ga i potjerati i spriječiti njegovo djelovanje u sebi. Kad nam se čini da nam je vjera slaba, sjetimo se da Duh Sveti podržava u nama zanimanje za Boga, sklonost i želju prema njemu, ali pušta da to bude vjera a ne osjetno znanje. To važi i za našu ljubav, Duh Sveti nam pomaže da mrzimo grijeh, da se kajemo i stalno obraćamo.

 

Djelovanje Duha Svetoga u nama je velika tajna; on nas zahvaća a da nam to ne kaže, vodi nas a mi ne osjećamo njegovu prisutnost, nosi nas a mi mislimo da idemo sami, moćno djeluje u nama iako nam se naš život može činiti malenim, monotonim, umornim, suhim i nezanimljivim.

 

Duh Sveti nekada na za trenutak dopusti da ga osjetimo, a tada nas opet pusti da idemo kroz jednolične predjele. Jedan duhovni pisac kaže: „Idite kroz te predjele, zavolite taj krajolik, Duh Sveti hoće da ostanete na zemlji, nemojte se razočarati ni misliti da ne napredujete iako taj napredak ne vidite“.