Naš biskup, mons. Ratko Perić, dopustio je da se i u našoj župi, u vremenu devetnice i na samu svetkovinu Velike Gospe, može dobiti potpuni oprost. To je poziv da svi pristupimo sakramentu ispovijedi i postignemo milosti koje nam Crkva nudi. Od drevnih vremena u pokorničkoj disciplini Crkve vladalo je uvjerenje da za oproštenje grijeha (pomirenje s Bogom) nije dovoljno samo formalno odrješenje (u sakramentu ispovijedi), 

nego se zahtijeva i stvarna promjena života (obraćenje), tj. unutarnje odreknuće od zla. 

Sakramentalni čin se vezuje uz ovaj osobni ili “pokornički” čin. Izraz “potpuni oprost” ne znači da oproštenje grijeha u svakoj ispravno obavljenoj ispovijedi nije “potpuno” nego da se njime brišu (liječe) i posljedice grijeha, nazvane “vremenitim kaznama” – u odnosu na one “vječne” od kojih je pokornik po sakramentu ispovijedi oslobođen. No, za to je potrebno ne samo formalno “obaviti” ovu pobožnost, nego gore spomenuto unutarnje raspoloženje srca. Za koga se može namijeniti oprost?

 

1. Prije svega pobožnost potpunog oprosta svatko obavlja za sebe, tj. primjenjuje na sebe, da bi se pomirio s Bogom po otpuštenju grijeha (koji odvajaju od Boga) i da bi zadobio iscjeljenje svih posljedica grijeha (tzv. vremenitih kazni).

 

2. Ova pobožnost se može obaviti i za pokojne, i to – kako nam Crkva definira – “in modo di suffragio”, tj. kao pomoć ili posrednička molitva za njih. Ne možeš se dakle ispovjediti za pokojnika, ispovijedaš uvijek svoje grijehe (ispovijed je uvijek osobna), ali kao takav – pomiren s Bogom – možeš “iskoristiti” cjelokupnu pobožnost kao zagovorničku molitvu za nekog pokojnika koji je možda umro u grijesima i nije “prešao s ovog svijeta” pomiren s Bogom.

 

Uvjeti za dobivanje potpunog oprosta:

1. Ispovjediti se

2. Prisustvovati svetoj misi i pričestiti se

3. Izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo (ili drugi marijanski zazivi), Slava Ocu.