Misa na groblju Martića Križ i Tijelovska procesija

U četvrtak 15. lipnja 2017. na svetkovinu Tijelova priredili su pastoralni djelatnici župe Posušje na čelu sa župnikom i dekanom Posuškoga dekanata fra Mladenom Vukšićem slavlje svete Mise na groblju Martića Križ s početkom u 18 sati. Sabralo se na lijepo uređenome groblju kao i prijašnjih godina veliko mnoštvo vjernika iz župa Posušja, Posuškog Graca, Vinjana, Zagorja, Vira, Rakitna, Sutine i drugih mjesta. 

Stigli su na ovo slavlje i župnici spomenutih naših župa: fra Mladen Vukšić s vikarima fra Milanom Lončarom, fra Markom Dragičevićem, fra Antom Lekom i fra Ivanom Penavićem, te đakonom fra Augustinom Čordašem, zatim fra Marinko Leko, fra Ivan Landeka, don Joko Blažević, don Ante Ivančić, don Ilija Drmić, te pastoralni djelatnik u hrvatskoj župi Svete Obitelji u Kitchenru u Kanadi fra Miro Grubišić. Na ovo slavlje na poziv fra Mladenov došao je iz Mostara i provincijalni vikar fra Ivan Ševo, koji je predvodio svetu Misu održavši prigodnu propovijed i poslije misnoga slavlja tijelovski ophod od Martića Križa do stare župne crkve i spomenika u čast fra Grgi Martiću (Rastovača 1822. - Kreševo 1905.).
 
Ministrante, čitače, molitelje vjernika, pjevače župnoga zbora pod ravnanjem č. s. Marine Ivanković, zatim nositelje baldahina, razglasa, dječicu s cvijećem što su ga prosipali ispred tijelovske povorke, svećenike koji su nosili Presveto u monstranci, pokaznici, zatim svećenike i laike koji su čitali prigodne tekstove na pojedinim postajama i sve ostalo priredio je fra Ivan Penavić. Valja spomenuti i to da su vjernici ukrasili cvijećem i svijećama prozore svojih kuća, kao i pojedinih svojih radnih prostora u ulici kojoj se kretala tijelovska procesija. Kako je općinska vlast u suradnji s policijom bdjela nad prometom, znak je slobode da Crkva može javno proći kroz grad svjedočeći našu vjeru i vjernost Bogu, te moliti se za sve potrebe stanovnika kako grada Posušja tako i svih okolnih župa s njihovim selima i crkvenim i civilnim ustrojima.
 
Fra Ivan je u svojoj propovijedi najprije govorio o povijesnoj razini štovanja Tijelova, Brašančeva, što je u biti zahvala za slobodu i razborito katoličko štovanje (u vrijeme pape Urbana IV. u 13. st.), što su izvojevali kršćani svojim svjedočenjem i življenjem od prvih kršćanskih vremena. Nakon toga riječ je bila o sakramentu presvete Euharistije ili Mise, u kojoj je središnji dio pretvorba, i to kruha u Tijelo Kristovo i vina u Krv Kristovu. Misa je čin crkvene zajednice koji okuplja vjernike i tvori njihovo zajedništvo u kojem je Gospodin Isus načelo okupljanja i odašiljanja u misijsku zadaću navještaja djela Božjih za čovjeka i svijet. Po Misi se vrši pretvorba svakoga pojedinca i svijeta u cjelini. U tom smislu naveo je mnogo činjenica koje su bitne za ljudsku zajednicu i događaje koji bi trebali doživjeti preobrazbu u poveznici s Euharistijom i Euharistijskim Kristom. Stoga je vrlo bitno da vjernički narod pohađa blagdanska i nedjeljna euharistijska slavlja kako bi mogao sudjelovati u toj životnoj pretvorbi, odnosno u promjenama nabolje svega što je vezano za ovaj svijet i njegove probleme.
 
Nakon Mise osvrćući se na fra Ivanovu propovijed, pripovijedao je jedan svećenik svojim kolegama sudionicima ovoga slavlja, kako ga je ova današnja propovijed vratila u vrijeme 1984. god. i one euharistijske kongrese što su se održavali u svim našim župama i centrima dekanata, te sa završnicom u središtima biskupija i konačno na nacionalnoj razini u Mariji Bistrici. Tim zgodama mogli smo slušati ovakve propovijedi o Euharistiji kao načelu jedinstva Crkve, načelu posluha i poslanja u ovaj svijet da se u njemu dogodi preobrazba po Kristu u Duhu Svetome. Krist je prisutan pod prilikama kruha i vina u našoj povijesti, on je, dakle, Kruh koji se lomi za život svijeta, za njegovu bolju budućnost koja je bez mržnje i rata, što je i fra Ivan rekao u kontekstu svoje tijelovske euharistijske propovijedi. Tada je onaj komunistički sustav bio prepadnut zbog tih učestalih euharistijskih kongresa, bojali su se Svetoga, a novine su se punile kritikama gdje god bi se u propovijedima pojavili pojmovi “hrvatski i hrvatsko“. No, danas je svatko od prisutnih presretan da može čuti propovijed o Kruhu Života sa svim podsjećanjima na “hrvatski i hrvatsko“, pa i ono loše, kao što je to učinio i naš propovjednik fra Ivan, koji je održao propovijed iz ljubavi prema sabranom posuškom puku koji voli Euharistiju i Euharistijskoga Krista, što pokazuju brojna pohađanja svetih Misa nedjeljama i blagdanima, a sve to može biti i bolje.
 
U ovoj svetoj Misi pričestio se veći broj vjernika, kojima su sedmorica svećenika dijelila svetu Pričest. Dok su se vjernici pričešćivali, duhovne popijevke pjevao je spomenuti župni zbor, kao i tijekom cijeloga ovog misnog slavlja, te za vrijeme procesije kroz grad.
 
Nakon Mise pod ravnanjem fra Ivana Penavića uputili su se svi nazočni u procesiju, ophod, mimohod, obišašće od ovoga groblja do stare crkve. Ova svetkovina u poveznici je s procesijom kao prastarim kršćanskim načinom molitve, meditacije, proslave, a u sebi je uključuje i očitovanje ljubavi prema Kristu, zatim duhovne snage Crkve i njezina nauka. Ophod se sastojao od kretanja s Presvetim u pokaznici, što ju je nosilo naizmjenično pet svećenika, od grobljanske kapelice pa od oltarića do oltarića i konačno do spomenika u čast fra Grgi Martiću. Kod svakog se oltarića čitao odlomak iz Evanđelja, ili neki drugi svetopisamski tekst, nakon čega su se izgovarale prosne molitve. Završnica je obilježena blagoslovom s Presvetim, što je učinio svećenik predvodnik fra Ivan. Nakon toga uslijedio je kraj sa zahvalama župnika fra Mladena, i to svim sudionicima i priređivačima.
 
Ovdje je potrebno navesti odredbe Crkvenoga zakonika iz 1917. god. kad je riječ o mjestu ove procesije za cijeli naš Posuški dekanat: “Na dan svetkovine Tijelova, ako ne bi postojao drugačiji običaj od pamtivijeka ili bi to tražile mjesne prilike, po razboritom sudu Ordinarija, ima se u jednom te istom mjestu voditi samo jedan jedini svečani ophod po javnim ulicama, i to iz najodličnije crkve, a kod ovoga moraju prisutstvovati svi duhovnici i muške redovničke obitelji, pa i izuzete, te svjetovnjačke bratovštine, osim izuzetih redodržnih redovnika, koji trajno žive u strogom zatvorenju, ili su udaljeni tri tisuće koraka od grada.” Držeći se ovoga puk sa svećenstvom i redovništvom u Posušju slavi Tijelovo na ovaj veličanstven način utkivajući u srce svih nazočnih potrebu da se redovito živi razina kršćanskoga života u svojim župnim zajednicama. Tako je bilo i ove godine Bogu na slavu.





free joomla templatesjoomla templates
2017  Župa Posušje