PODRUČNA DUHOVNA OBNOVA U GRADNIĆIMA

Detalji

Objavljeno: subota, 02. rujna 2017.

Članovi Franjevačkog svjetovnog reda iz Posušja uputili su se 25. kolovoza, na blagdan svetoga Ljudevita (suzaštitnika Franjevačkog svjetovnog reda), u Gradniće – općina Čitluk, na područnu duhovnu obnovu za članove OFS-a iz Hercegovine. Na obnovi je sudjelovalo 320 svjetovnih franjevaca iz 14 kanonski oblikovanih bratstava i 3 bratstva koja su u procesu kanonske obnove. 

U zajedništvu sa svjetovnim franjevcima bili su i duhovni asistenti mjesnih bratstava kao i područni duhovni asistent za Framu i OFS fra Antonio Šakota te fra Marinko Šakota koji je održao prigodno predavanje. Na početku duhovne obnove župnik fra Nikola Rosančić pozdravio je sve prisutne. Nakon njega se prisutnima obratila Mirela Barbarić, područna ministra OFS-a. Zahvalila se bratstvu u Gradnićima koje broji ukupno sedam članova koji se pripremaju za polaganje zavjeta. Članovi su uložili mnogo truda kako bi ugostili ovako veliki broj prisutnih. I ovim putem im se od srca zahvaljujemo.      

Zašto baš duhovna obnova u Gradnićima? Područno vijeće odlučilo je ovu duhovnu obnovu i okupljanje svjetovnih franjevaca u fra Didakovoj rodnoj župi jer se obilježava 100. obljetnica njegova djelovanja. Fra Didak Buntić je od 1917. do 1919. godine  spasio na tisuće hercegovačke djece od sigurne smrti odvevši ih u Slavoniju (preko 12000 djece). Stoga je ova duhovna obnova posvećena razmatranju njegova života i djelovanja koje svima nama može poslužiti kao primjer i poticaj za prepoznavanje potreba naših bližnjih. Misao vodilja kroz duhovnu obnovu bila je »Uzor čovjek, fra Didak Buntić!«, o čemu je govorio fra Marinko Šakota.


Fra Marinko je svojim izlaganjem potaknuo prisutne na duboko razmišljanje o duhovnosti koja bi trebala predstavljati ljubav prema bližnjemu, kao što je predstavljala za fra Didaka koji je svojim životom postao nadahnuće ka putu prema Kristu Gospodinu. „Danas ponestaje onog silnog i moćnog duha vjere. Vjera je snaga koja nadvladava svaku prepreku. Vjera mora biti praktična“, kaže fra Marinko  gorljivim riječima.

Govorio je o vrijednosti molitve i rada za čovjeka, o potrebama duhovnog i materijalnog. Naveo je primjer svete Marte koja je služila i radila, te Marije koja je slušala Božju riječ ulazeći u bliskost sa Svevišnjim kroz kontemplaciju. Fra Didak je u sebi uspio ujediniti i Mariju i Martu, i duhovno i materijalno. Dao je prednost molitvi, uvjeren da prava vrijednost ovisi o duhovnom životu, a ne o naučenim školama. Rastao  je u duhovnom životu kroz obavljanja dužnosti u poslušnosti, po uzoru na oca Franju kojeg je jako cijenio. Fra Didak je govorio da je za rast u vjeri potrebno pozorno slušanje Božje riječi u tišini i sabranosti, ozbiljno proučavanje smisla riječi i poruka koje one sadržavaju te traganje za smislom riječi Svetoga Pisma. Uvijek je gledao na to koliko čovjek služi svom narodu.  Smatrao je jako bitnim i uživao u molitvi Časoslova, u razmatranju Božje riječi, meditiranju nad Časoslovom, Biblijskim tekstovima. Govorio je da čovjekovo srce treba biti Hram Božji u kojem prebiva Bog. Fra Didak je smatrao da je važno čistiti srce jer loša djela uvijek ostavljaju posljedice. On se znao osvrnuti i na neslogu između fratara koju je uspoređivao sa crvom koji jede stablo. Govorio je o potrebi svakog čovjeka da se osvrne oko sebe promišljajući o tome nalazi li se na pogrešnom putu.

Fra Marinko je nazvao fra Didaka biblijski čovjek, jer kako kažu, znao je Novi zavjet „napamet“. Taj veliki čovjek je razborito radio, za svećeničko dostojanstvo živio i zalutale prijateljski grlio. Križeve je smatrao životnim ispitom, a ne prokletstvom. Za njega  siromaštvo i oskudica nije bila pokora nego Božji blagoslov. Ukazivao je na odnos kršćanina prema svijetu - ulaziti u sve pore društva, teret puka smatrati i svojim teretom. Time je pokazivao ispravan put svakom kršćaninu. Ukazivao je na odnos kršćanina prema materijalnom - da duhovno bude vođa ispred materijalnog. Na materijalnom se pokazuje duhovno, kako je govorio fra Didak. Ukazivao je i na odnos kršćanina prema novcu – novac nije svrha nego sredstvo koje treba pametno trošiti, a ne štedjeti.

Fra Didak se zalagao da ljudi ne idu u Ameriku. Otvorio je u Širokom Brijegu kameno – klesarsku školu, klesarski i zidarski zanat da  ljudi kod kuće imaju svoju Ameriku. Njegov život je prekrasan sadržaj za naraštaje. On je uzor i primjer kako se evanđeoska riječ pretače u djela i kako se konkretno živi ljubav prema Bogu i čovjeku. Hvala ti Bože što si nam dao ovakav uzor i primjer u našoj kršnoj Hercegovini.

 Na kraju izlaganja fra Didakova života ministra Mirela se zahvalila fra Marinku te mu u znak zahvalnosti uručila prigodan dar, a ministrima mjesnih bratstava uručila knjigu „Uzor čovjek, fra Didak Buntić!“ . Knjigu  mjesnim bratstvima poklanja fra Marinko Šakota (autor knjige).

U 18:30 prisutni su „uronili“ u molitvu krunice, a imali su i prigodu za svetu ispovijed. U 19:00 počela je sveta misa koju je predvodio područni duhovni asistent fra Antonio Šakota. Nakon mise prisutni su imali klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Poslije klanjanja su se sva bratstva ujedinila u zajedničkom druženju i tjelesnoj okrjepi. Sedam mladih ljudi je uložilo ogroman trud i zadivilo sve prisutne svojim sposobnostima organizacije. Takvo nešto može napraviti samo veliko srce puno ljubavi. A takvo srce se osjetilo u toj malenoj župi. Ostat će u ugodnom sjećanju i na poticaj svima. Pokazali su nam da se sve može uz Božju pomoć i uz prisutnost ljubavi prema bližnjemu.

Uz lagane zvuke duhovne glazbe koju su nam upriličili mladi trećari iz Gradnića uputili smo se prema autobusu koji nas je odvezao u Posušje. Bogu hvala na tom divnom danu u kojem spoznasmo bogatstvo  Božje ljubavi.