BRATSKI I PASTORALNI POHOD OFS–u POSUŠJE

Detalji

Objavljeno: četvrtak, 18. siječnja 2018.

Dana 15.01.2018. godine održan je bratski i pastoralni pohod  OFS – u Posušje.  U 17:00 sati slijedio je sastanak sa Vijećem bratstva, a nakon svete mise  susret cijelog bratstva. U pohod  bratstvu  došli su fra Antonio Šakota (nacionalni duhovni asistent OFS – a), Mirela Barbarić (područna ministra), Ruža Vidić (područna učiteljica formacije), Marijana Barbarić (područna doministra) i  Josipa Vukoja (područna tajnica vijeća), kako bi se upoznali sa stanjem u našem bratstvu, pružili potrebnu pomoć,  bili naš oslonac u svim poteškoćama na koje nailazimo kroz naš rad i djelovanje. Kroz ugodan razgovor uviđali smo na čemu se trebamo izgrađivati te  na koji način dolaziti do kvalitetnih rezultata u bratstvu.  O ovom pohodu će bratstvo biti obaviješteno nakon što dobijemo pisano izviješće u kojem će se sažeti sastanak s vijećem i s bratstvom. U njemu će biti zabilježeno sve ono što su pohoditelji zapazili.

Na sastanku  je dogovoren datum izbora u našem bratstvu  koji bi trebao biti održan 2. 02. 2018., nakon svete mise.  Na sastanku će se birati novo  vijeće koje će animirati život bratstva kroz iduće tri godine.

Nakon svete mise koju je predvodio fra Antonio Šakota, nacionalni duhovni asistent OFS – a, održan je susret s bratstvom. Susret je animiralo područno vijeće koje je prije početka govora nazočnima predstavila ministra posuškog bratstva,  Zvjezdana Čutura. Ona je ukratko upoznala posuške članove bratstva o razlogu njihovog posjeta. Početak susreta počinje sa Večernjom molitvom iz Časoslova.

Nakon molitve je bratstvo pozdravila i zahvalila na dobrodošlici područna ministra Mirela Barbarić. Prisutnima se obratio fra Antonio sa  poučnim duhovnim nagovorom. 
Fra Antonio se osvrnuo na pasivnost muškaraca u Trećem redu, na njihov strah od ulaska, strah od izrugivanja, na njihovo mišljenje da Treći red nije za njih nego za suprotan spol, što je pogrešno razmišljanje. Mi kao bratstvo trebamo posvjedočiti da činimo nešto za dobrobit župe, da vide uzore u prisutnim članovima bratstva, da živimo bratstvo od 0 – 24 sata.  Jedino na taj način naš brat Antonio Čutura,  jedini redoviti muški član bratstva, dobiti će muško društvo na susretima franjevačkoga svjetovnoga reda. Govorio je o tome kako je jednoličnost opasna za bratstvo jer ne možemo dobro vidjeti cjelinu. Jedno razmišljanje (u našem slučaju samo ženskih članova) ne može nikako biti dobro, treba postojati raznovrsnost, kaže nam fra Antonio. Dalje nastavlja kako Treći red u Hercegovini ima mogućnost biti vrhunska zajednica koja može dodatno obilježiti život u ovoj zemlji. Treba napraviti procjenu samoga sebe, što možemo napraviti za zajednicu. Upućivao je bratstvo na članove  u poodmakloj starosnoj dobi. Nazvao ih je blaženim članovima bratstva koji mnogo mole i time jako puno pridonose bratstvu. Njihova služba u bratstvu je molitva, a naša dužnost je obilaziti ih te im našim dolaskom unositi radost u život.

U bratstvu ima članova koji ne dolaze na sastanke, a zavjetovani su pred Bogom. Postavlja se pitanje, zašto nisu prisutni na sastancima. Fra Antonio upućuje da se samo u ljubavi mogu opomenuti oni koji ne dolaze, u ljubavi im treba ukazati na ozbiljnost njihovog zavjetovanja. Jer, ako nije rečeno u ljubavi, ni plodova neće biti. Rekao je da je posuška župa „živa župa“, da ima jako puno potencijala. Naveo je primjer blagoslova kuća gdje po 20 – ak djece ide sa fratrom u pohode kućama, dok u dosta drugih župa fratar ide sam – nema djece. 

Postavlja se pitanje kako taj potencijal naše mladeži usmjeriti da bude dio franjevačke obitelji, dio bratstva. Naša Frama je najbrojnija Frama u svijetu. Kako prepoznati znak vremena, kako mlade framaše, osamnaestogodišnjake, ostaviti s nama? Trebamo mladom čovjeku  malim stvarima dati  do znanja da bi trebao biti tu, s nama, jednoga dana - kaže fra Antonio.  Pozvani smo ostati ponizni i osluškivati potrebe drugih. Čuti i vidjeti potrebu budućeg trećara. Kako je lijepo kada mladi bračni parovi ulaze u Treći red. To u svećenicima budi posebnu radost,  jer duhovnost ne bi smjela ići mimo naše kuće, kako kaže fra Antonio. Duh Božji čini Treći red jedinstvenom zajednicom, zajednicom koja diše. Ono što živimo i što jesmo trebamo donositi i drugima.

U životu ne može biti  sve idealno , trebamo imati i nekoga zbog koga ćemo se ispovijedati, kako u šali kaže fra Antonio, i dalje nastavlja: „Što bi mi fratri radili da nije tako?“ J
Ipak smo na kraju tu da se mirimo, da opraštamo jedni drugima. Da vidimo potrebe drugih, da svaki čovjek u svojoj originalnosti koju je dobio od Boga pridonosi dobitku zajednice u kojoj živi. „U bitnome jedinstvo, u nebitnome različitost, u svemu ljubav“.